BELGIJA-LE SOIR 5.9.01. U DURBANU SU PALE KRINKE

BELGIJA LE SOIR 5. IX. 2001. U Durbanu su pale krinke "Na konferenciji u Durbanu koja se pripremala godinama i na kojoj je trebalo biti riječi o rasizmu i o suzbijanju njegovih posljedica, Sjedinjene Države, a za njima i njihov izraelski saveznik, odlučile su zalupiti vratima pozivajući se na riječi koje su uporabile nevladine organizacije. Govoreći iskreno, takvo američko otpadništvo ne iznenađuje: put su mu pripremile podrivačke operacije koje su vodili saveznički posrednici. Ono, k tomu, mnogima ide na ruku. Jer, u Durbanu su pale krinke. Sve do jedne. SAD je, među ostalim, otišao kako se ne bi morao sučeliti s drugim, unutarnjim, problemom: sve je veći broj američkih crnaca koji traže odštetu za posljedice nekadašnjeg robovanja i još uvijek prisutne diskriminacije. Kada je riječ o europskim zemljama, nekima je među njima, unatoč prividnom jedinstvu, laknulo što se konferencija usredotočila na Bliski istok: tako se zemlje poput Španjolske, Portugala, Nizozemske i Velike Britanije neće morati ispričati Africi i moći će odgoditi isplatu kolonijalnog duga. Bogate zemlje sjevera koje su svoje blagostanje izgradile na trgovini crnim robljem, na kolonijalnom osvajanju i nepoštenoj trgovini, nisu spremne ispraviti prošle zločine i sadašnju nepravdu. No i drugima je bilo u interesu da potkopaju konferenciju: neke su arapske zemlje umnogostručile zatezne manevre i nadmetanja ne samo zbog solidarnosti s Palestincima, već i zato što se optužba za porobljavanje tiče nekih među njima i što su se neke zemlje Zaljeva, kada je riječ o pravima stranih radnika, vjerskih manjina, o ženama da ne govorimo, našle na optuženičkoj klupi. Kada je posrijedi Indija, ona je izložena osudi zbog kasta, Kina je sučeljena s okupacijom Tibeta, a Romi ili Cigani podsjetili su na diskriminaciju kojoj su izloženi u srednjoj Europi... Ipak, konferencija je bila talac pitanja o kojemu se nije moralo otvoreno raspravljati, a najveće žrtve njezina predvidljivog neuspjeha jesu Afrikanci u Južnoafričkoj Republici gdje se provodila najžešća diskriminacija: neće dobiti ni ispriku ni naknadu kojima su se nadali, unatoč naporima koje je do kraja poduzimala Belgija. Njihova tuga i razočaranje mogli bi, još jednom, biti prigoda da se na ostatak svijeta prebaci odgovornost za njihovu nesreću i da se prikrije etnička mržnja i borba za vlast koje bjesne kontinentom. Drskost i sebičnost koje je pokazao SAD i neki njegovi saveznici doista su stvarne i sukladne razmišljanju moćnika. No nisu jedini razlog neuspjeha Durbana", u uvodniku lista piše Colette Braekman.