US-4.IX.NYT-FRIEDMAN ŠALJE NATO U IZRAEL

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 4. IX. 2001. Kako bi bilo poslati NATO negdje gdje je važno? "U nedavnom komentaru ponudio sam mogući novi pristup rješavanju izraelsko-palestinske krize: da se NATO ili neka snaga poput NATO-a pozove preuzeti kontrolu nad Zapadnom obalom i pojasom Gaze. Tu je zamisao potaknuo osjećaj da više nitko ne govori o stvarnom problemu između Izraelaca i Palestinaca, odnosno da Izrael ne može i dalje držati Zapadnu obalu i Gazu i ostati židovska država, sa židovskom većinom i demokracijom. No isto tako ne može jednostavno jednostrano napustiti Zapadnu obalu i Gazu bez ikakvog dogovora s Palestincima, jer bi to ostavilo bijesnu, nenadziranu, isjeckanu palestinsku mini-državu koja bi gospodarski bila neodrživa, a strateški nestabilna. U prvom Oslu radilo se o pokušaju podjele kroz pregovore. Nije uspjelo, radi toga što je Izrael jednom rukom gradio mir, a drugom pohlepna, idiotska naselja, i radi toga što su Palestinci jednom rukom gradili mir, a drugom u džamijama, školama i knjigama mržnju prema Židovima (pogledaj Durban). No možda će ovaj posljednji povratak iscrpljujućem sukobu sve iscrpiti i potaknuti još jedan pokušaj podjele putem pregovora, odnosno, Oslo II.. (...) Tu bi NATO mogao odigrati ključnu ulogu. Očito, prvo bi moralo doći do prekida vatre i razdoblja smirivanja. Nakon toga, još se uvijek može zamisliti pogodba u kojoj Izrael pristaje povući se sa Zapadne obale i Gaze na crte koje je predložio Bill Clinton, što je oko 95 teritorija, a Izrael bi zadržao drugih 5 posto, gdje živi 80 posto židovskih naseljenika. Palestince bi se kompenziralo s 5 posto sjevernog Negeva blizu Gaze, kao i čisto arapskim četvrtima u Jeruzalemu. Za uzvrat bi se Palestinci morali složiti da se njihova država potpuno razvojači i da to razvojačenje nadgleda i održava 30.000 vojnika NATO-a, slično kao na Kosovu. NATO bi imao odgovornost nadzora svih granica i ulaznih točaka, kako bi osigurao da ne ulazi bilo kakvo teško oružje, i radio bi na unutarnjoj sigurnosti s palestinskim redarstvenim snagama, jedinim naoružanim postrojbama koje bi se dopustile Palestincima. Palestinci bi morali odlučiti: Žele li oni državu, sa zastavom, vlastitom vladom, valutu i domovinu za izbjeglice, ili žele vojsku? Ako žele vojsku, onda je to vojska koju već imaju. I ako palestinska narodna vojska odluči da će se radije boriti protiv Židova samoubojicama-bombama nego pregovarati, ona će, bojim se, izazvati pokret u Izraelu za istjerivanje cijelog Arafatovog čelništva, ako ne i više od toga. A ako Palestinci žele državu, onda bi cijena bila Clintonov kompromis, demilitarizacija, s NATO-om koju bi je nadgledao. Da, da, da, znam: to nije savršeno rješenje, i mora se riješiti milijun pitanja. No savršeno više nije na jelovniku. Jedini su izbori 'užasno', 'gore' i najmanje loše'. Užasno bi bilo da Izrael na neodređeno vrijeme okupira Zapadnu obalu. Da Izrael jednostavno napusti jedan njen dio, ostavljajući za sobom nered, bilo bi gore. Neki oblici ovog pristupa s NATO-om bili bi najmanje loši. Razmislite," piše Thomas L. Friedman.