IT-30.VIII.-AVVENIRE-KATOKOMUNISTI

ITALIJA AVVENIRE 30. VIII. 2001. Marksisti kao posljednji Mohikanci "(...)Sklonost siromašnima, briga za one koji trpe, njihova obrana, stranca, siročadi, udovica, imaju čvrsto, prepoznatljivo judeo-kršćanske, vjerske korijene. Eto zašto za razliku od svih materijalističkih ideologija, nasljednici onih koji vjeruju u proročanstvo nikada nisu morali preispitati svoja temeljna načela. Naprotiv, upravo kako bi svjedočila svoju vječnu vrijednost Crkva je bila jedina institucija koja je osjetila dužnost, i našla hrabrost, otvoreno priznati svoje greške tražeći oprost. Stoga, optužba za 'katokomunizam' upućena katolicima koji odbijaju ne svaku, nego ovu globalizaciju, nikada kao danas ne zvuči toliko zastarjela i podmuklo instrumentalizirana. (...) Onaj tko gleda bez ideoloških naočala ono što se događa, uviđa da se stvar izokreće: ako su prije 30 godina, kada je komunizam izgledao nezaustavljivo pobjednički, a kršćanstvo u nepovratnom uzmaku, bilo je mnogo katolika fasciniranih revolucionarnom ljevicom, a danas je prije obratno. Neokomunisti su ti (predmetci post i ex služe za autoanalitičku terapiju) koji osjećaju krizu identiteta, bez kompasa i u neugodnom društvu: nakon što je pao sovjetski idol, u ime kojega je marksizam i lenjinizam zatvarao i iznevjerio molbe i nade, 70 godina progoneći Crkvu i Sinagogu, sada idu za ovim Papom i tim katolicima kojima ne treba 'Kapital' kako bi se suprotstavili svemoći kapitala. Govor na Gori 18 stoljeća prethodi Marksovom Manifestu (kao i Deklaraciji o pravima čovjeka), a socijalna doktrina nikada nije bila opovrgnuta 'oštrim odgovorima povijesti'. Dokaz su tome što se među komunističkim komponentama (manjinskim) galaksije anti-global, glede ključnog pitanja oblika borbe konačno raspravlja ne samo o neučinkovitosti nasilja, nego i o njegovoj urođenoj neispravnosti, a to se nikada prije nije dogodilo u marskističkom prostoru, gdje je cilj uvijek opravdavao sredstva. (...) Nije Crkva ta koja riskira napraviti protupovjesne kompromise, već posljednji marksistički Mohikanci koji su, nakon što su na istoku iskušali svu revolucionarnu snagu, riskiraju i na zapadu otkriti Evanđelje, mada to još ne uviđaju ili to ne žele priznati. Ma kakav 'katokomunizam'! Optužba je podmuklo instrumentalizirana jer se iza nje nazire srdžba da će te proročanske zahtjeve, do sada gažene, a za koje se netko zanosio da ih je ušutio zauvijek namećući jednoimperijalnu hegemoniju, ponovno iznijeti upravo Crkva, posljednji i neprolazni branik ljudskih prava na cijelom planetu, ljubomorna čuvarica onih etičkih vrijednosti koje određeni laicizam, nakon propasti 'znanstvenog' socijalizma, žrtvuje na oltaru znanstveničke idolatrije, neobuzdanog liberalizma i radikalno-pomodnog neopaganizma. Oni koji optužuju zaboravljaju da nas je jedan drugi veliki Papa, Ivan XXIII., poučio praviti razlike između grešnika i greške, i da nikada nikoga ne pitamo odakle dolazi, nego uvijek i samo kuda ide.", piše Alberto Signorini.