IHT 30. VIII. BUSH I PUTIN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 30. VIII. 2001. Putin u hegemoniji ima cilj "George W. Bush smatra, izgleda, Vladimira Putina najugodnijim stranim čelnikom kojeg je sreo tijekom posljednjih osam mjeseci. Nitko drugi, naime, nije pozvan u Teksas, u kojem u studenom planira ugostiti Putina. Ovo se možda moglo i očekivati jer su Bush i Putin obojica novi i neiskusni čelnici i jedan drugom mogu dati legitimnost. Sposobnost svakog od ovo dvoje da se s drugim ophodi uravnoteženo i konstruktivno učinit će mnogo za jačanje položaja svakog od njih u njihovim zemljama, kao i na međunarodnoj sceni. Nagli i jednostrani potezi Bushove administracije, odbacivanje sporazuma koji, prema njenom mišljenju, nisu od koristi američkim ineresima, uzrokovali su širenje predodžbe o Bushu kao o nezrelom i nesmotrenom. U međunarodnim krugovima se i na Putina gleda sa skepsom i zabrinutošću. Na vlast je došao vrstom puča (što je, naravno, identičan način na koji je dio međunarodne zajednice vidio odluku Vrhovnog suda kojom je Bush postao predsjednik). Nedostaje mu iskustvo u nacionalnim i međunarodnim pitanjima. Njegov staž u starom KGB-u i njegova ovisnost o kolegama koji su ujedno i njegovi bivši kolege iz KGB-a potiču nepovjerenje. S druge strane, Putin djeluje veoma odlučno. Uspješno je ojačao moć središnje vlade na štetu oligarha i regionalnih guvernera- kao i neovisnog tiska. Osnova njegove osobne moći i dalje je nejasna a nesumnjivo je da ima i političkih dugova koji bi mogli biti naplaćeni, no pokazao se vještim u manevriranju odnosima u moskovskim krugovima moći. Putinov naizgled neugrožen položaj daje mu težinu koju Bush nema. Njegovi koraci s ciljem obnavljanja ruske moći i regionalnog utjecaja bili su korisni za nacionalni moral. Ovo je vjerojatno u interesu drugih velesila, koje su u boljem položaju ako se Rusijom upravlja kompetentno, iako je kaotična i manipulirana poludemokracija Jeljcinovih dana nestala. Činjenica da Bushovom vladom dominiraju dužnosnici administracije njegova oca, njihova nesposobnost da uspostave kontrolu nad Pentagonom, nesretni utjecaj Bushovog smanjenja poreza na višak u proračunu i loše vođenje međunarodne politike i one u svezi s NATO-om- sve ovo čini nesretni kontrast s izvedbom Putinove vlade- onoga što vidimo, treba dodati, jer se mnogo toga o njenom djelovanju ne zna. Busha i Putina čeka ispit u svezi s raketnom obranom i Sporazumom o zabrani proturaketnih sustava, kao i eventualnog širenja NATO-a. (...) Dok Putin nesumnjivo želi dobre odnošaje s Washingtonom, njemu je ipak važnije ponovno uspostaviti položaj Rusije kao velesile u glabalnim okvirima. Najbolji način na koji to može učiniti jest sistematičnim protivljenjem onome što čak i američki dužnosnici sada pristaju nazivati američkom težnjom za globalnom hegemonijom. Shvaća da je obrana multilateralnog međunarodnog sistema mnogima privlačna. Ona je ključna i za budućnost same Rusije, u određivanju onoga što Rusija može postati. Ovo je, pak, od ključnog interesa za Europu. Jevgenij Gusarov, zamjenik ministra za vanjske poslove, u Grčkoj je nedavno govorio o napetosti koja je oduvijek postojala u njegovoj zemlji između azijskih i europskih utjecaja, i o opetovanim frustracijama Rusije zbog pokušaja da bude priznata kao punopravna članica europske civilizacije. Prisjetio se da je Rusija pokušala kulturološki i politički odabrati Zapad još pod Petrom velikim, no nije uspjela zbog rata sa Švedskom, dominantnom regionalnom silom u 18. stoljeću. Invazija Napoleona na Rusiju u 19. stoljeću, i europska i američka vojna intervencija u civilnom ratu koji su uslijedili nakon boljševičke revolucije 1918. godine, Rusiju su ponovno prisilili da se oslanja na svoje azijske geopolitičke izvore, jačajući tako retrogradne kulturološke utjecaje. Prije deset godina, kazao je Gusarov, kada je nova Rusija otpočela inicijativu 'pozapadnjivanja', reakcija Zapada bila je prvi krug širenja NATO-a. Ovo se dogodilo unutar važnijeg međunarodnog izazova, koji je stvorila globalizacija(...). Gusarov je kazao da je formalni cilj njegove vlade danas postići europeiziranje Rusije. Što se vanjske politike tiče, ovo znači izgradnju 'pouzdanog i odgovornog' partnerstva u izgradnji 'multipolarnog sistema međunarodnih odnošaja zasnovanih na strogom poštivanju međunarodnog zakona.' Izrazio je nadu da ovaj program neće zaustaviti mjere 'osmišljene samo kako bi nanovo odijelile i odsjekle Rusiju od ostatka Europe.' Kazao je i kako je ozbiljno zabrinut zbog mogućih posljedica pokušaja izolacije Rusije", piše William Pfaff.