IT-28.VIII.CORRIERE-STANJE U SVIJETU-KOMENTAR

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 28. VIII. 2001. Vruća svjetska jesen ?Povratkom politike krajem kolovoza običaj je predviđati ?vruću jesen?, no jučerašnje vijesti kažu nam da postoji rizik da će nas ova jesen prisiliti na razrokost; jednim ćemo okom morati pratiti stalno pogoršavanje bliskoistočne krize i nove opasnosti koje prijete našim vojnicima u Makedoniji, a drugim nećemo iz vida moći ispustiti galaksiju ?No global? i prijetnje koje stoje pred razdoblje skupova na vrhu. Veza između vanjske i unutarnje politike nikada nije izgledala toliko nerazdvojiva, i upravo će ta veza na iskušenje staviti, počevši od slijedećih dana, vladu Silvia Berlusconija. I ministar vanjskih poslova Ruggieri sprema se susresti se s palestinskim vođom Arafatom, a odmah potom s izraelskim premijerom Sharonom.(...) Dvojbe koje 11 mjeseci okrvavljuju regiju i predobro su poznate. Yasser Arafat, koji se ponovno pojavio u javnosti sa strojnicom u rukama, izabrao je nasilje kako ne bi izgubio ono malo što je ostalo od njegove vlasti. Ariel Sharon ne može ne reagirati na terorizam, no, čineći to, dodatno radikalizira palestinske jastrebove. Mnogi (a sigurno i Europljani) daju za pravo egipatskom predsjedniku Mubaraku kada ovaj najavljuje katastrofu ako Amerika ne prihvati više intervencionistički pravac kako bi zaustavila nasilje. Italija koja će osjetiti posljedice širenja sukoba, ima dobre razloge da preuzme inicijativu. A još bolje ima da pokuša izvršiti pritisak, zajedno sa svojim partnerima, spram kratkovidne Bushove politike čekanja. Utoliko više što obaranje američke bespilotne letjelice na iračkom nebu, makar ovo pripada drugoj krizi, naglašava opasnosti zaraze koje izraelsko-palestinski sukob već projicira na cijelom Bliskom i srednjem istoku. U Makedoniji je debut NATO-ove operacije obilježen žalošću radi ubojstva jednog britanskog vojnika. Nitko nikada nije nijekao da prikupljanje oružje od albanskih gerilaca nosi i rizike. Svjesni su toga naši vojnici brigade Sassari, to zna vlada, i zna to i oporba koja je dala svoj glas za to u rijetkom trzaju dvostranačkog upravljanja. No ne može se izbjeći rast zabrinutosti radi intervencije koja izgleda i zakašnjela i previše ograničena, čiji se uspjeh povjerava dobroj volji drugih i koja izgleda da ne računa dovoljno s balkanskom sklonošću prijevari i provokaciji. Na papiru bi vojnici saveza trebali zaplijeniti 3.300 komada oružja OVK-a, i povući se u roku od 30 dana. No makedonska vlada tvrdi da Albanci imaju 60.000 komada oružja, parlament u Skopju tek se mora izjasniti, gerila se već podijelila u skupine od kojih svaka nastoji obraniti mnoštvo ilegalnih trgovina, i opće je predviđanje da će se ona lako ponovno naoružati kada odu vojnici NATO-a. Hoće li, onda, biti poštovan rok od 30 dana? I ako je istina da je ovo prva misija saveza bez vojnika SAD-a u prvim redovima, ne postoji li rizik da njen neuspjeh pogodi upravo autonomističke ambicije Europe? Na plesu smo i moramo plesati, nadajući da si nećemo naštetiti. No, dok dobar dio balkanske ?stabilnosti? još uvijek stoji u bajunetu polovična intervencija poput ove makedonske ne može navesti na optimizam. NATO koji ide u Makedoniju mogao bi ići i u okolicu Napulja kako bi održao svoj skup na vrhu ministara obrane. Ni tu rizika ne nedostaje, no odustajanje vlade da zajamči javni red imalo bi okus predaje. Trebaju se donijeti, u dijelu koji se odnosi na zemlju domaćina, i odluke vezane uz skup na vrhu FAO-a u Rimu. Opet postoje opasnosti, kao što će postojati u Washingtonu prigodom skupa Međunarodnog monetarnog fonda, kao što će ih biti i u Gandu za europski skup na vrhu. A kako problem nasilnog prosvjeda nije samo naš bili bi jedinstven slučaj kada bi kazali ?da? NATO-u, a ?ne? skupu FAO-a o borbi protiv gladi. A još jedinstvenije bilo bi dati previše pozornosti ispitivanju javnog mišljenja: da li bi naši vojnici, po takvom mjerilu, otišli u Makedoniju??, piše Franco Venturini.