NYT 27. VIII. O PROTURAKETNOJ OBRANI

SJEDINJEN DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 27. VIII. 2001. Sporazum kojeg je svijet prerastao "Izjava koju je predsjednik Bush dao u četvrtak, da će se SAD povući iz zastarjelog 'Sporazuma o zabrani proturaketnih sustava' (ABM) u 'vrijeme koje će biti prikladno za Ameriku', trebala bi ukloniti sve zaostale sumnje u njegovu ozbiljnost u svezi izgradnje nacionalnog raketnog sistema. Trebali bismo se naravno nadati da će se SAD i Rusija moći složiti glede zamjene sporazuma novim konceptom. No ako ruski predsjednik Vladimir Putin ustraje na zadržavanju hladnoratovskog sporazuma, administracija ne bi trebala oklijevati i trebala bi iskoristiti svoja prava prema sporazumu i službeno obznaniti naše povlačenje iz njega. Bushova je izjava ponovno izazvala komentare kako nema potrebe sada napuštati sporazum ABM, da je sporazum dovoljno fleksibilan i da omogućuje istraživanje raketne obrane, razvoj i ispitivanje koje administracija namjerava provoditi. Čak da je ovo i istina, ne bi imalo smisla nastaviti hiniti kako se sporazum može prilagoditi novom strateškom okolišu, jer ne može. Zapravo, prvi članak sporazuma izričito zabranjuje ono što su Kongres i predsjednik Bush iznijeli kao našu nacionalnu politiku, prema Zakonu o nacionalnoj raketnoj obrani iz 1999. godine. Taj zakon iznosi kako će SAD primijeniti sistem raketne obrane kada tehnologija bude spremna, istodobno nastojeći ostvariti daljnja smanjenja ruske strateške napadačke sile. Predsjednik Bush djeluje u skladu s tim zakonom opremajući postaju na Aljaski za realizaciju raketne obrane (vršeći, također, istraživanja obećavajuće tehnologije) istovremeno raspravljajući s Rusijom glede smanjenja nuklearne sile. Sporazum ABM ne može biti 'popravljen' kozmetičkim zahvatima. Njegova je svrha bila spriječiti razvoj i realizaciju raketne obrane, pa ga manje prilagodbe ne mogu pomiriti s poslijehladnoratovske svijetom. Nije u interesu Amerike da nastavi neproduktivne i nepotrebne rasprave koje je Clintonova administracija imala s Rusijom glede prepravljanja sporazuma. Ovo je pitanje zakona i nacionalne sigurnosti, ne pristranosti. 'Prevladavajući zakon- a mi smo napokon ipak zemlja zakona- jest Zakon o nacionalnoj raketnoj obrani iz 1999. godine', kazao je Joseph I. Lieberman, demokrat iz Connecticuta, na prošlomjesečnom saslušanju u Senatu. Dodao je da 'naši saveznici i drugi diljem svijeta' trebaju shvatiti kako pitanje nije 'hoćemo li graditi raketnu obranu, nego kako i kada ćemo to napraviti.' Kongres bi se trebao uzdržati od nametanja ograničenja našim programima za raketnu obranu koja bi Ruse navela da vjeruju kako ne namjeravamo provesti zakon o raketnoj obrani. Ako su ikakve restrikcije tog tipa uključene u plan Ministarstva obrane za 2002. godinu, predsjednik Bush bi ih trebao zabraniti. Kongres ne bi trebao ohrabrivati Rusiju da se odupire napretku u pregovorima s ciljem zajedničkog udaljavanja od sporazuma ABM. Slanje dvosmislenih signala bilo bi opasno: naše interese ne promiče beskonačni krug sumnje i sukobljavanja između SAD-a i Rusije- u kojem svaka novost glede programa raketne obrane postaje predmetom nesuglasica između Washingtona i Moskve- kojeg je stvorila slijepa ulica sporazuma, što je zasjenila svaki drugi aspekt odnošaja dviju zemalja. Oni koji ustraju na pridržavanju sporazuma ABM žele nam svijet u kojem naša sigurnost ovisi samo o prijetnji nuklearnim uništenjem onih koji nam mogu prijetiti ili nas ucjenjivati, svijet u kojem bi američki predsjednik mogao biti prisiljen odabrati između povlačenja ili ubijanja ogromnog broja ljudi u drugoj zemlji, što bi predstavljalo kaznu za krive procjene njihovog vođe. Predsjednik Putin sada mora odlučiti hoće li krenuti naprijed s predsjednikom Bushom, ili ostati uglavljen u odnosu koji počiva na prijetnjama obostranim uništenjem civilnog stanovništva svake od zemalja", piše Thad Cochran, republikanski senator iz Mississippija, autor Zakona o nacionalnoj raketnoj obrani iz 1999. godine.