KRALJEVSKI NEPRIJATELJ

ZAGREB, 27. kolovoza (Hina) - Real Madrid je prvak države i najuspješniji klub ne samo u Španjolskoj, nego u cijelom svijetu pa ipak je on od navijača ostalih španjolskih klubova redovito dočekivan kao "državni neprijatelj broj 1". Takav odnos navijača klubova kod kojih gostuje momčad madridskog "kraljevskog kluba" zaprepastila je njegovog novog i najskuplje plaćenog člana, francuskog reprezentativnog playmakera Zinedinea Zidane. Zizou je pet godina s velikim uspjehom igrao za torinski Juventus, ali mu je supruga, rođena Španjolka, stalno "kvocala" kako bi im bilo ljepše u Španjolskoj, jer bi tamo njegovo nogometno majstorstvo bilo bolje plaćeno i više cijenjeno nego u, od brojnih nogometnih velemajstora razmaženoj Italiji. Zato je Zidane objeručke prihvatio ponudu za prijelaz u madridski Reala. To više što se osvjedočio da najtrofejniji talijanski klub ima mnogo neprijatelja, poglavito u Firenzi, Milanu, Perugiji i Rimu, koji njegove igrače nisu dočekivali pljeskom nego pogrdama, ali sva njihova vrijeđanja nisu prispodobiva onome što u zadnje vrijeme u Španjolskoj doživljavaju realovci. Zidane je _ doputovavši s ostalim igračima Reala u Valenciju, gdje su prošle subote, u 1. kolu novog prvenstva igrali s tamošnjim prvoligašem _ bio neugodno iznenađen kad je na parkiralištu pred hotelom u kojemu su realovci prenoćili ugledao klupski autobus kamenovan, slupan i bez ijednog cijelog stakla. I putem do stadiona Mestalla Realov je autobus bio od Valencijinih simpatizera zasipan narančama i rajčicama, srećom ne i kamenjem, jer bi neki od igrača sigurno bio ozlijeđen. Iskazanom mržnjom navijača Valencije iznenađen je bio i trener madridskog kluba Vicente del Bosque, koji je izjavio: - Ne bih želio da netko pomisli kako nastojim opravdati naš poraz od Valencije kritizirajući ponašanje njenih navijača i preoštru igru igrača tog kluba zbog čega je, primjerice, Zidane manje trčao nego što se poslije faulova prevrtao terenom, što je publika svaki put popratila pljeskom i povicima "ole", ali sve to što su moji nogometaši doživjeli na Mestalli nije normalno. Premalo je bilo lijepog nogometa, a previše ružnih scena i na travnjaku i oko njega. Od toga španjolski nogomet ne može imati koristi. Razumijem da nam klubovi sa skromnijim budžetom nego što je naš zavide, jer smo u Realu okupili ponajbolje svjetske igrače, ali bez obzira na način na koji smo to postigli mi smo takvi kakvi smo mi ipak perjanica i reprezentati španjolskog nogometa. U prošlom prvenstvu Španjolske realovci su najružnije bili dočekani u La Coruni kad su došli u goste Deportivu i tada im je na stadionu Riazor bio potpuno demoliran autobus. No u to se vrijeme, u završnici lige, Deportivo borio s Realom za naslov prvaka, a utakmica u Valenciji je bila prva u novoj sezoni. Igrana u vrijeme kad se šanse pojedinih momčadi tek počinju vagati pa baš stoga icidentno ponašanje publike čudi i brine prave ljubitelje nogometa na Pirenejskom poluotoku. Nisu ga, naime, očekivali tako rano, na prvenstvenoj uvertiri pa se s prvaom pitaju: kakvi incidenti tek slijede na našim stadionima, ako se snage reda energično ne uhvate u koštac s huligansko ponašanje navijača i ne počnu ga iskorjenjivati? (Hina) mi