US-25.VIII. CSM - HOĆE LI I ALIJA U HAAG

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 25. VIII. 2001. Mreža za ratne zločine širi se u Bosni "Haaški sud za ratne zločine sve više širi mrežu. Već je osudio desetke osumnjičenih za zločine počinjene tijekom balkanskog rata, uglavnom Srbe. I dospio je u glavne svjetske vijesti kada je optužio bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i osudio generala bosanskih Srba Radislava Krstića na 46 godina radi genocida nad bosanskim muslimanima u Srebrenici. No ovdje u Sarajevu više pozornosti privlači uhićenje dvojice generala i jednog pukovnika bosanskih muslimana. Sada bi sud za ratne zločine uskoro mogao optužiti i bivšeg bosanskog predsjednika Aliju Izetbegovića. Mada bi to mogla biti slučajna vremenska podudarnost, činjenica da se uhićenje dogodilo na isti dan kada je Krstić osuđen, ovdje je protumačeno kao znak da će se sud jednako ponašati prema svim stranama koje su sudjelovale u jugoslavenskim ratovima. Uhićenje je također izazvalo paniku među bivšim bosanskim političarima i vojnom čelništvu. Mnogo su godina Izetbegovićeva nepopustljivost i velika neodlučnost pred planovima za etničku podjelu Bosne stajali kao simbol tragične sudbine njegovog naroda. Sada se mnogi bosanski muslimani pitaju koju poruku međunarodna zajednica pokušava poslati, pošto su dva najtraženija ratna zločinca, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, još uvijek na slobodi u republici srpskoj koja je pod nadzorom NATO-a. 'U nekim međunarodnim krugovima pokušava se kazati; da, postojala je agresija na Bosnu, na CNN-u smo vidjeli malu zemlju napadnutu na svim stranama', kaže Ejub Ganić, bivši dopredsjednik Bosne i član Izetbegovićeve stranke. 'No sada kada su ti američki novinari otišli, zašto ne bi stvorili teoriju o građanskom ratu kako bi mogli svima suditi'. Bilo bi to kao da se Roosevelta i Churchilla pozove na sud radi bombardiranja civila i bolnica u njemačkim gradovima, kaže Ganić. Jean-Jacques Joris, diplomatski savjetnik haaškog tužiteljstva, kaže da tumačenja poput Ganićeva proizlaze iz nerazumijevanja. 'Možete imati legitimnu obrambenu vojnu operaciju tijekom koje će biti počinjeni vojni zločini. Tri bosanska generala optuženi su za zločine koje časnici nisu spriječili, ili ih nisu procesuirali kada su saznali za njih', kaže Joris. Izetbegovićev odgovor na uhićenje njegovih odanih ljudi iz stranke bio je karakteristično fatalističan i ponosan. 'Spreman sam podijeliti sudbinu mojih generala' kazao je na naslovnici glavnog bosanskog tjednika 'Dani'. Pored toga na istoj naslovnici stajale su riječi: 'Armija BIH bila je u rukama jednog čovjeka', koje je izgovorio Stjepan Kljuić, hrvatski član bosanskog ratnog predsjedništva. Kljuić je htio reći da su malobrojni izvan najpovjerljivijeg Izebegovićeva kruga bili obavještavani što se događa. No Jovan Divjak, koji je bio poznat tijekom rata kao jedini srpski general koji je izabrao boriti se u bosanskoj vojsci nadajući se očuvanju multietničke Bosne, tvrdi da su se Kljujić i drugi trebali potruditi saznati. U svibnju 1993. Divjak je napisao pismo Izetbegoviću objašnjavajući da su određeni razbojnički zapovjednici, najpoznatiji među njima bila su dva kriminalca Caco i Celo, bili odgovorni za zločine počinjene nad Srbima, Hrvatima i nekih Bošnjaka u Sarajevu. Izetbegović je zatražio od svog vrhovnog zapovjedništva da istraži optužbe. 'U svojoj knjizi Izebegović piše da je većina kazala da sam u pravu', kaže Divjak, 'Zašto onda nije reagirao? Bilo je bolje suditi im ovdje, tada, nego u Haagu'. Mnogi, uključujući Divjaka, tvrde da je Izetbegović bio obaviješten o svemu što se događalo, uključujući i zločine koje su počinile čisto muslimanske vjerske brigade (uključujući i strane mudžahedine) kojima je otvoreno bio sklon i iskazivao im počasti. Trojica časnika bosanskih muslimana zapravo su optuženi radi toga što nisu zaustavili ili kaznili ubijanja ratnih zarobljenika i civila u središnjoj Bosni koje su u velikoj mjeri počinile te brigade. 'Izetbegović je znao za probleme u središnjoj Bosni, no prihvatio je da su to bila djela iz osvete', dodaje Divjak. Bez obzira na to je li haaška istraga nad Izetbegovićem, za koju izvori kaže da se sprema dvije godine, politički motivirana i hoće li dovesti do uhićenja, ona je pojačala raspravu među bosanskim novinarima, intelektualcima i političkim čelnicima o tome koliko su demokratski i multietnički bili Izetbegovićevi ciljevi kada je rat počeo. (...) Mnogi, poput gospođe Selimbegović tvrde da su 1993. Izetbegović i njegove kolege bili zainteresirani samo da naprave malu muslimansku državu, te kako bi to ostvarili, ne samo da su prihvaćali nego su i poticali nazočnost stranih mudžahedina koji su snimili rezanje glava srpskim vojnicima. U to vrijeme Selimbegović je željela vidjeti postoje li oni uistinu, a u bazu je mogla ući samo prerušena u nijemog muškarca. Kada Bosanci pitaju zašto piše takve članke protiv vojske, ona odgovora, 'Znam da su moj suprug i njegovi prijatelji poginuli braneći Sarajevo i druge teritorije, i želim raskrinkati sve one koji su počinili zločine u ime armije'.(...)", piše Elizabeth Rubin.