US-nato-makedonija-Obrana-Diplomacija-Strana pomoć-Ratovi IHT 24. VIII. NATO-OVU MISIJU U MAKEDONIJI VRIJEDI PROVESTI TEMELJITO SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE24. VIII. 2001.NATO-ovu misiju u Makedoniji vrijedi
provesti temeljito"NATO je odobrio svoju treću balkansku misiju, raspoređivanje oko 3.500 vojnika u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji. I čini pravu stvar. Da se sada ništa ne poduzme, nevolje u Makedoniji mogle bi se proširiti i van njenih granica, uključujući i susjedno Kosovo. Relativna brzina kojom je ova najnovija misija otpočeta pokazuje kako je NATO naučio neke lekcije iz svojih ranijih balkanskih pogrešaka, u Bosni i na Kosovu. No uski ciljevi koji su definirali misiju i priglupo ograničenje koje si je NATO sam nametnuo, 30- dnevno trajanje misije, pokazuju da neke lekcije i dalje nisu svladane. Korijenski problem u Makedoniji jest napetost između većinskog slavenskog stanovništva i albanske manjine. Makedonija je pokušala desegnuti etnički mir, i ostvarila je više napretka od drugih bivših dijelova Jugoslavije, no treba učiniti još mnogo toga, a naoružani albanski pobunjenici njihov su posao uvelike otežali. Sada su europski i američki dužnosnici pomogli postizanju mirovnog sporazuma, prema kojem pobunjenici svoje oružje moraju predati
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
24. VIII. 2001.
NATO-ovu misiju u Makedoniji vrijedi provesti temeljito
"NATO je odobrio svoju treću balkansku misiju, raspoređivanje oko
3.500 vojnika u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji. I čini
pravu stvar. Da se sada ništa ne poduzme, nevolje u Makedoniji mogle
bi se proširiti i van njenih granica, uključujući i susjedno
Kosovo. Relativna brzina kojom je ova najnovija misija otpočeta
pokazuje kako je NATO naučio neke lekcije iz svojih ranijih
balkanskih pogrešaka, u Bosni i na Kosovu. No uski ciljevi koji su
definirali misiju i priglupo ograničenje koje si je NATO sam
nametnuo, 30- dnevno trajanje misije, pokazuju da neke lekcije i
dalje nisu svladane.
Korijenski problem u Makedoniji jest napetost između većinskog
slavenskog stanovništva i albanske manjine. Makedonija je pokušala
desegnuti etnički mir, i ostvarila je više napretka od drugih
bivših dijelova Jugoslavije, no treba učiniti još mnogo toga, a
naoružani albanski pobunjenici njihov su posao uvelike otežali.
Sada su europski i američki dužnosnici pomogli postizanju mirovnog
sporazuma, prema kojem pobunjenici svoje oružje moraju predati
vojnicima NATO-a dok će vlada albanskoj manjini omogućiti veća
prava i više sudjelovanja u javnom životu.
Nakon početnog oklijevanja, Bushova administracija odigrala je
korisnu ulogu u postizanju ovog sporazuma. Američki diplomat James
Pardew surađivao je sa svojim europskim kolegama a državni tajnik
Colin Powell poticao je pregovore kada je to bilo potrebno.
Povlačeći svoju retoriku koju je koristila tijekom kampanje, prema
kojoj se protivila takvim misijama, administracija je dozvolila
američkim vojnicima da sudjeluju u misiji, iako će ju voditi
britanski vojnici.
Odluka da se misija ograniči tako usko opisuje razumljvu želju da se
izbjegne ulaženje u još jednu misiju otvorenog tipa, što su postale
misije u Bosni i na Kosovu. No (...) cilj NATO-a trebao bi biti ne
smo sakupljanje oružja nego i osiguravanje stabilnosti za malu
republiku i pomaganje objema stranama da ponovno izgrade
povjerenje.
Ovo je velikim dijelom misija za civile, a ministar obrane Donald
Rumsfeld je u pravu kada se tuži kako civili na drugim područjima
Balkana još nisu preuzeli svoj dio tereta onoliko žustro koliko su
trebali. No ovo je djelomice i misija za vojsku, barem u početku.
Ova bi misija trebala biti lakša od prethodnih, naime ne postoji
Slobodan Milošević kojega treba držati pod kontrolom. No kako je
NATO obećao da će otići nakon 30 dana, čelnici NATO-a gotovo da
izazivaju ekstremiste da pričekaju na njihov odlazak.
Kada je NATO poslao svoje vojnike u Bosnu, predsjednik Bill Clinton
obećao je da će vojnici SAD-a izići iz Bosne za godinu dana. To je
bilo prije gotovo šest godina a vojnici su još uvijek tamo- što je u
redu. Sada predsjednik George W. Bush čini istu stvar kao i njegov
prethodnik, samo na krivi način. Američkom bi narodu trebao
objasniti zbog čega je ova misija važna i zbog čega bi ju trebalo
provoditi onoliko dugo koliko je to potrebno da se na pravilan način
dovrši", stoji u uvodniku "The Washington Post-a" a prenosi list.