7 MJESECI PRIJE IZBORA PRED FRANCUSKOM VLADOM VRUĆ KORZIKANSKI DOSJE

Piše: Franco CETINIĆ PARIZ, 25. kolovoza (Hina) - Crna serija ubojstava počinjenih ovoga mjeseca na Korzici ubrzala je povratak u "političke klupe" u Francuskoj te zaprijetila da će pitanja autoriteta države, decentralizacije i sigurnosti postati glavni ulozi kampanje za predsjedničke izbore idućeg proljeća.#L# Ubojstvo Francoisa Santonija, jednog od čelnika A Cuncolta Naziunale i njezine oružane frakcije FLNC - Canal historique, u noći sa 16. na 17. kolovoza te četiri dana poslije ubojstvo dvojice aktivista mafijaško-nacionalističke prošlosti, od kojih je jedan bio Santonijev suradnik, nisu samo podsjetila na najteže trenutke u nedavnoj prošlosti "otoka ljepote", kako Francuzi zovu Korziku, već i dobrano uzdrmala povjerenje u "matignonske sporazume" koje je vlada potpisala u srpnju prošle godine sa zastupnicima korzikanske skupštine, zagovornicima potpune nezavisnosti otoka. Matignonski proces težio je za tim da se okonča korzikanski sindrom: više od 400 ubijenih mafioza i nacionalista u zadnjih 10 godina. Reket, međusobni klanovski obračuni i teror godinama su, od sredine sedamdesetih godina, Korziku izdvajali iz ostalih francuskih departmana, potvrđujući osamnaestostoljetno proročanstvo: Corsica, avrai mai bene (Korziko, nikada nećeš poznavati dobro). Broj ubijenih samo za osam mjeseci ove godine popeo se na 17, dok ih je u protekloj godini bilo 27. VLADA NA UDARU DESNICE I LJEVICE Ubojstvo prefekta Claudea Erignaca u veljači 1998. zazvonilo je na uzbunu i vlada je pokrenula pregovore koji su okončali u "matignonskim sporazumima" - pravno-političkom rješenju koje je bilo osuđeno i s lijeva i zdesna, jer predviđa uvođenje korzikanskog jezika u osnovnoškolskoj nastavi (lingvisti upravo rade na standardizaciji korzikanskog jezika, koji bi značio sintezu niza lokalnih dijalekata), ali i financijsku i zakonodavnu autonomiju. Ipak, najveći bijes znatnog dijela političke klase i javnosti izazvala je odredba o amnestiji svih "političkih" zatvorenika, uključujući i one osuđene za politička ubojstva, kakav je primjerice Yvan Colonna, optužen za ubojstvo prefekta Erignaca. Vlada je sada izložena baražnoj paljbi starih i novih protivnika "matignonskih sporazuma". Posebnu pozornost izaziva informacija koju objavljuje France Soir da je vlada krila detaljno izvješće - na 150 stranica - o stanju na otoku a koje je državni odvjetnik Bernard Legras bio poslao prije nešto više od godinu dana tadašnjoj minstrici pravosuđa Elisabeth Guigou. I s razlogom. U punom jeku "matignonskog procesa" nije bilo umjesno govoriti o "prisutnosti mafije na otoku, ilegalnom financiranju nacionalista ili opasnim vezama lokalne mafije, političara i okultnih financijera", precizira autor izvješća. Svjestan koliko je sedam mjeseci pred predsjedničke i parlamentarne izbore važan korzikanski dosje, a poglavito poglavlje o "matignonskim sporazumima" - koje bi mu, i ne samo njegovi politički protivnici, mogli u potpunosti staviti na dušu - Jospin je, u prvoj izjavi po povratku s ljetnog raspusta, u srijedu nakon prve sjednice vlade u nazočnosti predsjednika Chiraca, istaknuo da će "vlada nastaviti matignonski proces" te da je to "proces u kojem svatko mora preuzeti svoj dio odgovornosti". Jean-Pierre Chevenement, bivši ministar unutarnjih poslova, koji je upravo i podnio ostavku u kolovozu prošle godine jer se nije slagao s "matignonskim sporazumom", u nekoliko je navrata osudio "iluzije na kojima počiva matignonski proces", prepuštajući svome najbližem suradniku Georgeu Sarreu da otvoreno napadne vladu i premijera Jospina što su "otvorili vladavinu terora na otoku". OPORBA ZA OŠTRIJU TAKTIKU PREMA TERORISTIMA Ni parlamentarna opozicija nije htjela propustiti ovakovu priliku, podastirući kao glavni argument "slabljenje autoriteta države". Pojedini iz vodstva golističkog Okupljanja za republiku (RPR) ili Unije za francusku demokraciju (UDF) predlažu održavanje nacionalnog referenduma o Korzici, čemu se pridružuju i ekolozi, članovi vladajuće koalicije "pluralne ljevice". Protivnici "matignonskih sporazuma" ponavljaju kako je istočni grijeh ovog aranžmana zapravo spremnost vlade i samog Jospina da se zarad postizanja sporazuma s korzikanskim separatistima odreknu da kao nužni preduvjet od njih zatraže osudu i odricanje od nasilja kao metode političke borbe. Kako danas naglašavaju pojedini komentatori, "Matignonski je proces bio vješta, gotovo znanstvena igra recipročne dvosmislenosti i obmanjivanja". Vlada je hinila da vjeruje kako će time oslabiti pristaše nezavisnosti i spustiti ih do razine prihvatljive regionalne autonomije, dok su nacionalisti računali na neposredne koristi od službena priznanja kao vjerodostojnih pregovarača. Jedini izuzetak na desnici je Alain Madelin koji je pohvalio "matignonski proces", ali i ukazao na "dvostruku grešku u konstrukciji": "pruža dojam da se pregovara s korzikanskim pristašama nezavisnosti i, dakle, nagrađuje terorizam. Također, proces nudi otoku iznimni status, premda korzikansko pitanje treba postaviti u okviru koji se tiče svih francuskih regija". Pregovori s ekstremistima, odricanje od nasilja, polaganje oružja i amnestija, pitanja su koja ne jednog komentatora podstiču na to da korzikanski dosje usporede s najnovijim događajima u Makedoniji. Tako Jacques Julliard, u tjedniku Nouvel Observateur, zaključuje: "Kako Francuska, koja posve legitimno šalje svoje plave kacige u Makedoniju da bi razoružale albanske nacionaliste iz UCK, može uvažavati, kad je riječ o Korzici, pregovarače s kalašnjikovima u ruci?" Odgovor možda leži u činjenici što ni u Makedoniji francuske plave kacige neće razoružavati ekstremiste, već samo prikupljati dragovoljno predano oružje. (Hina) fcet rt