IT-22.VIII.AVVENIRE-EUROPA I SAD

ITALIJA LA STAMPA 22. VIII. 2001. Onaj tko je želi odvojiti od Sjedinjenih Država ne voli Europu "Atlantski savez bio je jedan od temeljnih instrumenata poslijeratnog razdoblja i mnogo desetljeća za očuvanje mira na svijetu. (...) NATO je ovoga kraja ljeta predmet optužbi i sumnji, djelomice na tragu onih koje su prije nekoliko tjedana upućene globalizaciji. Vjerojatno bi se htjelo, počevši od Italije, stvoriti napuklinu u euro-američkom odnosu, odnosno u onome što je ostalo od sposobnosti Zapada da se u složenom svijetu nakon pada zidova, makar i nesavršeno, suoči s različitim napetostima koje se često ukazuju. Radi se, ali ne i strpljivo, počevši od Ujedinjenih naroda, na novom svjetskom sustavu u kojem pravdu ne bi izricali isključivo bogatstvo i vojna moć, i u kojem ne bi prevladavala demagoška neodgovornost. Ne može se sakriti da je taj pokušaj prilično opasan u demokratskom sustavu poput našeg koji se, na ljevici kao i na desnici, iz mnogih razloga odvojio od svojih kulturalnih korijena i izgleda kao da ide bez kompasa. Neki nastoje praviti razliku između europskog i atlantskog pravca, štoviše i stvoriti među njima protivnost, na obazirući se na to da naši partneri, pa i oni s najvećim rezervama poput Berlina i Pariza, teže suprotnom smjeru. Odnosno, Francuska i Njemačka traže pojašnjenja, i htjele bi pojačati i dijalog i razjašnjavanja između dvije obale Atlantika. Da i ne spominjem Putinovu Rusiju koja je u potrazi za demokratskom stabilnošću i Kinu suočenu s problemom pomirivanja masovnog gospodarskog rasta s režimom pod strogim političkim nadzorom. (...) Atlantski je savez, makar i sa zakašnjenjem i nesavršeno, stabilizirao stanje u Bosni, suprotstavivši se strašnim etničkim obračunavanjima. Iz istih je razloga morao žurno intervenirati na Kosovu, a nakon kratke ali dramatične vojne intervencije protiv Miloševićeva hipernacionalističkog režima otvorio je put za demokratsku obnovu kakvu sada pratimo u Beogradu. NATO-ova intervencija koja se sada odvija u Makedoniji, koja nije bez rizika, odgovara na istu potrebu postavljanja tampona između slavenske većine i albanske manjine, obuzdavajući jedan inače nezaobilazan i okrutan gerilski rat. Nesavršenost tih inicijativa, koja može dezorijentirati javna mišljenja, posebice proizlazi iz slabe veze između njih i sustava Ujedinjenih naroda. A ti Ujedinjeni narodi iako ni oni nisu prilagođeni vremenu jedini su međunarodni skup univerzalnog obilježja. Reforma UN-a i njenog najvišeg tijela, Vijeća sigurnosti, bila bi žurna, ali nije pred vratima. U tim uvjetima, europski saveznici, a među njima i naša zemlja imaju interes da se u atlantskom sjedištu bave pitanjem, zasigurno osjetljivim i složenim, mehanizma donošenja NATO-ovih odluka i njihovog prikladnog povezivanja sa Staklenom palačom u New Yorku. Ta tema kao i ona reformi Atlantskog saveza, nužnih kako bi jasnije postale odgovornosti europske artikulacije koja se ocrtava u njegovom okviru, predstavlja apsolutno žuran prostor za raspravu između Sjedinjenih Država i Europske Unije. S njome se očito treba suočiti postupno s potrebnim osjećajem odgovornosti potičući široko sudjelovanje nacionalnih parlamenata, europskog parlamenta i javnih mišljenja. Daljnja odlaganja bila bi štetna. Stoga je protivljenje ministarskom sastanku NATO-a, koji se može odvijati u Napulju ili negdje drugdje, što nije važno osim za ugled naše zemlje, protivi se svakoj logici. Samo se u atlantskim sjedištima mogu prikladno upoznati i raspraviti prijedlozi nove Bushove administracije po pitanju proturaketne obrane (takozvani 'zvjezdani štit') i, za nadati se, smanjenja nuklearnog naoružanja. Tim posljednjim, dobro je podsjetiti, ne raspolažu samo najveće sile, nego i druge države, kao Indija, islamski Pakistan, Izrael, koje su sve umiješane u opasne regionalne napetosti.", piše Bruno Bottai.