VOA 14. VIII. TISAK-KISSINGER O ODNOSIMA NATO-A I RUSIJE

GLAS AMERIKE - VOA 14. VIII. 2001. Pregled tiska 'Na svijetu nema više klasičnih protivnika, a razlika između prijatelja i protivnika razvija se u mnogim područjima. Zbog toga je vrlo važno da Amerika protivnika ne definira unaprijed', drži Henry Kissinger, bivši američki državni tajnik. On analizira politiku ruskog predsjednika Vladimira Putina, kojeg naziva 'prvim istinskim čelnikom nekomunističke Rusije'. Prvi izazov američko-ruskim odnosima bit će novi krug proširenja NATO saveza, koji bi mogao obuhvatiti i tri baltičke države nadomak Rusiji. 'Dolasku NATO saveza nadomak Sankt Petersburgu Rusija će se snažno protiviti', kaže u 'Washington Postu' Henry Kissinger. On za ovaj problem nudi tri alternative. Prva, učlaniti baltičke države u NATO, bez obzira na rusku protimbu, ali najaviti da u njima neće biti stacionirane snage zapadnog vojnog saveza. Druga alternativa bila bi članstvo Estonije, Letonije i Litve u Europskoj uniji koja bi, uz NATO savez, jamčila sigurnost tri zemlje, koje bi u tom slučaju ostale izvan NATO saveza. Treća alternativa ? članstvo u NATO savezu treba shvatiti kao pitanje političke i ekonomske evolucije, a ne vojne sigurnosti. U tom slučaju svaka bi zemlja ? pa i Rusija ? mogla postati članica NATO saveza, ako ispuni određene uvjete. Henry Kissinger smatra da je treća opcija 'primamljiva, ali je treba vrlo oprezno razmotriti'. 'NATO savez jamči jedino obranu od napada države koja nije članica saveza. Kada bi Rusija postala članica, to bi jamstvo prestalo. A za bivše sovjetske satelite upravo je to jamstvo razlog za pristupanje NATO savezu', objašnjava Henry Kissinger. 'Ako bi se Rusija pridružila NATO-u, on bi morao pronaći novog neprijatelja. To bi vjerojatno bila Kina', drži ovaj utjecajni stručnjak i dodaje da bi takva alternativa 'imala ozbiljne dugoročne posljedice'. Henry Kissinger smatra da bi Rusiju odmah trebalo primiti u političke okvire sjeveroatlantske zajednice, ali trebalo bi odgoditi rusko članstvo u njezinim sigurnosnim aranžmanima. 'Bilo bi dobro kada bi se odnosi NATO saveza i Rusije popravili do te mjere da pitanje sigurnosti naprosto nestane, kao što se dogodilo u odnosima Njemačke i Francuske nakon II. svjetskog rata, kaže bivši državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost. Američko-europske odnose u dnevniku 'Washington Times' analizira vanjskopolitička komentatorica lista Sarah Means. 'Povjerenje između Sjedinjenih Država i Europe trebalo bi se razvijati i mimo obećanja na papiru' ? smatra ona. Pod 'obećanjima na papiru' Sarah Means podrazumijeva neke međunarodne sporazume ? od ekologije do kontrole naoružanja - iz kojih se Bijela kuća odlučila povući, bez obzira na to što su ih prethodnici predsjednika Busha potpisali. 'Problem leži u činjenici što se uspjeh u vanjskoj politici često definira prema broju potpisanih međunarodnih sporazuma, umjesto da se uspjeh određuje prema stvarnoj snazi dokumenata, odnosno pozitivnoj promjeni koju su oni stvorili, smatra komentatorica Means. 'Europljani vole međunarodne sporazume, Amerikanci su prema njima često nepovjerljivi', kaže ona, dodajući da bi se odnosi između tradicionalnih partnera i saveznika, poput Amerike i Europske unije, trebali izdići nad tom 'papirnatom' kategorijom, i više se temeljiti na jednostavnom povjerenju izgrađenom tijekom desetljeća međusobne suradnje. (VOA)