HRVATSKA RIJEČ-6.VIII. ZAŠTO JE AMERIČKI KONGRESMEN ODBIO PRIMITI W. PETRITSCHA

BiH HRVATSKA RIJEČ 6. VIII. 2001. Henry Hyde, predsjednik Odbora za vanjsku politiku američkog Kongresa, odbio je primiti Wolfganga Petritsha! Prošlotjedno svjedočenje kardinala Vinka Puljića, biskupa Ratka Perića i bivšeg predsjednika Federacije BiH Ejupa Ganića pred vanjskopolitičkim odborom američkog kongresa izazvalo je veliku pozornost (i) domaće javnosti, koja je manje-više upoznata o onome što su u Sjedinjenim Državama Puljić, Perić i Ganić govorili. Stalna zatečenost: No, u našim je medijima gotovo sasvim nezapaženo prošlo uvodno izlaganje Henryja Hydea, predsjednika spomenutog Odbora, koji je otvoreno doveo u upit trenutni angažman najviših predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Konstanta međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini i u ovoj regiji jest, kako to kaže Hyde, "stalna zatečenost razvitkom događaja". Razumna količina grešaka se mora očekivati kod svakog angažmana, ali je nedopustivo stalno ponavljanje grešaka. Henry Hyde postavlja nekoliko krucijalnih pitanja za američko i za uopće angažiranje ljudstva i financijskih sredstava u Bosni i Hercegovini: "Jesu li naši napori doprinijeli trajnom rješenju? Uživaju li naša rješenja dovoljnu potporu među ljudima u regiji u čije ime tražimo uspostavu mira? Ili smo suočeni s perspektivom nametanja neželjenih ljudi i s tim u vezi stalnim upravljanjem tim istim uz oružanu prijetnju?" Ovo su ne apstraktna već najkonkretnija pitanja. Hyde daje i odgovor pa kaže: "U naporima Zapada da nametne i provede ono što je možda neprovedivo, mi smo si priskrbili pravo na pretjerane ovlasti koje su opasne po svojemu obujmu i odsutnosti ograničenja i koje stoga neumitno riskiraju pojavu zloporabe i promašaja. Povijest nas je naučila da budemo oprezni u vjerovanju da bilo koja akcija može biti opravdana ako je stvar koju želimo potpomoći dovoljno vrijedna. Čak je mnogo problematičnije da naš pristup izgleda ne djeluje". Spašavanje ugleda: Ovaj navod uglednog kongresmena pokazuje da i u moćnom svijetu ima utjecajnih ljudi koji na drugačiji način gledaju na bit angažmana međunarodne zajednice u pokušaju izgradnje mira, povjerenja i demokracije u BiH i regiji. Zanimljivo je da je upravo zbog ovakvih svojih stavova, Hyde odbio primiti visokog predstavnika Wolfganga Petritscha. Međutim, vodeći predstavnici međunarodne zajednice u samoj BiH i njihovi lokalni partneri trenutno su zaokupljeni spašavanjem svog preostalog ugleda. Što drugo znači potpisivanje zajedničkih izjava s Predsjedništvom BiH ili sporazuma o zajedničkom djelovanju OHR-a i OESS-a kao da i dosada nisu djelovanju na istom programu i s istim ciljevima? Doduše, ovakvi potezi u retorici Alijansinih lidera nazivaju se izgradnjom partnerstva s međunarodnom zajednicom. No, objektivno riječ je o sklapanju trulih kompromisa i primirja u otvorenom ratu za prevlast u donošenju političkih odluka i tko će voditi proces privatizacije profitabilnih djelatnosti (telekomunikacije i elektroprivreda), naprosto, čiji će "strateški partner dobiti posao i od toga ovisi tko će uzeti proviziju". U javnom komuniciranju Zlatko Lagumdžija i njegovi sateliti to kvalificiraju borbom za zaštitu državnog i nacionalnog bogatstva. Međutim, Lagumdžija i društvo moraju shvatiti da se mora platiti račun onima koji su ih doveli na vlast. I, konačno, vrijeme donacija je prošlo, a došlo vrijeme vraćanja kapitala. Protektorat međunarodne zajednice dakle, služi protektorima i politički bošnjačkoj Alijansi radi ostvarivanja njezinih političkih ciljeva. No, kad je u pitanju biznis onda su Alijansini lideri i protektori ljuti protivnici koji moraju sklapati i primirja kako bi održali izglede i jedni i drugi za pozitivan rezultat. I to je konkretan dokaz kakve su posljedice neograničenih ovlasti koje ima međunarodna administracija, o kojima govori kongresmen Hyde. U isto vrijeme, neumitne brojke govore o ubrzanom gospodarskom padu ionako komunizmom i ratom porušenog gospodarstva u našoj zemlji. Nezaposlenost nakon pet i pol godina raste, mladi odlaze, mirovine nisu dovoljne za preživljavanje, a objektivno standard "radnih ljudi" može biti u visini 100 dolara, strani investitori zaobilaze BiH itd.