ZAGREB, 8. kolovoza (Hina) - Matica hrvatska Lastovo upravo je objavila knjigu "Lastovo kroz stoljeća" Antuna Jurice, koji je na toj knjizi radio punih petnaest godina.
ZAGREB, 8. kolovoza (Hina) - Matica hrvatska Lastovo upravo je
objavila knjigu "Lastovo kroz stoljeća" Antuna Jurice, koji je na
toj knjizi radio punih petnaest godina. #L#
Po riječima autora, koji je po struci liječnik, istraživanju
lastovske prošlosti pristupio je amaterski iz hobija u nakani da
pruži što cjelovitiji prikaz razvoja otoka tijekom stoljeća, jer
otok Lastovo još nema svoju monografiju, te da obradi manje poznata
područja povijesti tog otoka, posebno nakon ukinuća Dubrovačke
Republike, kao što su sastav stanovništva i demografska kretanja,
gospodarstvo, školstvo, zdravstvo, crkvene beneficije,
bratovštine te narodni život i običaji.
Lastovsko školstvo obrađeno je od nastanka do 1943. Lastovska je
zajednica, kako ističe Jurica, vrlo rano uvidjela važnost
obrazovanja, pa je tako na narodnom zboru 1659. odlučeno da se
napusti pojedinačno podučavanje i osnuje pučka škola i pronađu
plaćeni učitelji.
Knjiga "Lastovo kroz stoljeća" (595 str.) obogaćena starim
fotografijama učenika, ribara, Lastova, Ubla, Pasadura, Kašćela na
Glavici, ostacima Kneževa dvora, lastovskih sulara, crkava,
školske zgrade, narodnih nošnja, kamenih predmeta i td. bila je
zamišljena da se pojavi u prigodi prošlogodišnje proslave tisućite
godišnjice današnjeg lastovskog naselja.
Po povijesnim izvorima na prijelazu iz prvog u drugo tisućljeće
mletački dužd Petar Orseolo II. do temelja je razorio "grad" da bi
se Lastovcima osvetio za učestale napade na njegove trgovačke
brodove. Po nekim izvorima to se zbilo 998., a po drugim 1000., kada
su po odlasku osvetoljubivih Mlečana, preživjeli stanovnici,
započeli iznova podizati svoje domove i crkve.
Prema brojnim nalazima Lastovo je bilo nastanjeno u neolitu. U
najdubljem kulturnom sloju Rače šilje, koji nije u cjelini
istražen, godine 1942. pronađeni su ulomci keramičkih posuda
ukrašenih urezima i obojene u crveno i narančasto, što se smatraju
tipičnim elementima hvarske kulture kasnog neolita.
Autor kaže kako je građu za knjigu crpio u dubrovačkom Povijesnom
arhivu, arhivu Župnoga ureda, u školskoj i općinskoj arhivi te iz
privatne dokumentacije.
Umirovljeni primarijus Antun Jurica (1923.), koji je radio kao
specijalist u splitskoj Općoj bolnici, od umirovljenja živi
pretežito u Lastovu, gdje se bavi istraživanjem povijesti i života
rodnog otoka. Kaže da završava knjigu o lastovskom stanovništvu,
koju će objaviti HAZU.
(Hina) mc