AU 4.VIII.-SN-JEZIK

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 4. VIII. 2001. Nema straha od prevlasti globalnog jezika "U 'starim kulturnim nacijama' Njemačkoj i Francuskoj stalno se ponovno pojavljuje strah od 'prevlasti stranaca'. Nije riječ o azilantima ili doseljenicima koji s ili bez 'Green Card' preplavljuju Europu, nego o engleskom jeziku koji potiskuje jezike na kontinentu, čak i cijelom svijetu. Osvajanje se događa raznim putovima, rezultat je uvijek isti: engleski postaje najvažnijim jezikom u globaliziranom svijetu, mnogi materinski jezici odlaze u 'drugorazrednost'. Je li uistinu tako? U Francuskoj se čuvari jezika i političari (uzalud) bore protiv 'franglais', dakle primjene engleskih riječi u javnom životu. Njemački se visokoškolski profesori žale da se engleski širi kao jezik znanosti. Lingviste užasava kad kupuju pivo u 'sixpacku', no unatoč tomu voze se Intercityjem na idući kongres. A većina kongresa govori - ispravno: engleski. Odakle taj strah? Zašto se stalno pokušava štititi vlastiti jezik zabranama? Jezik je važan dio naše kulture. Ako sada vlastitu, ustaljenu, poznatu kulturu potiskuje tuđa, osjećamo se nesigurnima. Razumno, ako obrambeni refleks navodi na emotivne reakcije. No ako iz toga proiziđu političke mjere, dobro promišljene i proračunate poput zabrane uporabe određenih pojmova u javnoj službi (tako je u Francuskoj), to postaje groteskno. Prevlast engleskoga ne ovisi o političkoj volji Amerikanaca ni Britanaca da jezično podčine cijeli svijet. To ima više veze s prednošću: engleski je eto svjetski jezik znanosti, tehnike a ponajprije računalstva. No to još ni izdaleka ne znači da time ugrožava njemačku, francusku ili talijansku književnost. Morali bismo se više radovati što uistinu postoji jezik s kojim se više ili manje dobro može sporazumijevati u cijelom svijetu, na kojemu se može učiti od i o najrazličitijim društvima. Dakle pozitivno sredstvo globalizacije. To bi moglo biti razlog zašto današnja mladež daleko ravnodušnije postupa s tom dominacijom engleskoga kao 'lingua franca' nego naraštaji 50-godišnjaka. I ne smije se zaboraviti: naši se jezici ne mijenjaju pobjedničkim pohodom engleskoga jezika. Oni unose i promjene u engleski jezik. Začudno, to se događa a ni Britanci ni Amerikanci ne boje se za svoj identitet", piše Viktor Hermann.