FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RU-NEZ. GAZETA-24.7.-PUTIN U GENOVI

RU-US-dužnosnici-Vlada-Organizacije/savezi-Diplomacija-Obrana RU-NEZ. GAZETA-24.7.-PUTIN U GENOVI RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA24. VII. 2001.Putinov izbor: nagodba sa Sjedinjenim Državama umjesto militarizacije gospodarstva"Drugi susret predsjednika Vladimira Putina s američkim kolegom Georgeom Bushom zadnjeg dana summita 'velike osmorice' u Genovi trebao je potvrditi kojim će pravcem poći Rusija: ili će, kao i dosad, nastojati da se ne mijenja Sporazum o proturaketnoj obrani iz 1972., ili će popustiti zahtjevima SAD-a za zajedničko pozakonjenje nacionalne proturaketne obrane.Mjesec dana prije susreta na vrhu, predsjednici su u Ljubljani navodno zajednički zaključili da je neizbježna druga inačica razvoja događaja. Ipak, moskovski je vojni vrh pokušao osuditi međunarodno-pravnu popustljivost kremaljskog šefa. Možda je s tim povezano načelno 'čišćenje' prije susreta u Genovi: umirovljeni su Zapadu najmrži lik, veliki obožavatelj postojanog ustroja strateških sporazuma od prije trideset godina, general-pukovnik Ivašov i načelnik glavne uprave ministarstva obrane RF-a za vojnu suradnju, službeni predstavnik ministarstva obrane i prvi zamjenik načelnika glavnog stožera general-pukovnik Manilov. Pouka je to
RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 24. VII. 2001. Putinov izbor: nagodba sa Sjedinjenim Državama umjesto militarizacije gospodarstva "Drugi susret predsjednika Vladimira Putina s američkim kolegom Georgeom Bushom zadnjeg dana summita 'velike osmorice' u Genovi trebao je potvrditi kojim će pravcem poći Rusija: ili će, kao i dosad, nastojati da se ne mijenja Sporazum o proturaketnoj obrani iz 1972., ili će popustiti zahtjevima SAD-a za zajedničko pozakonjenje nacionalne proturaketne obrane. Mjesec dana prije susreta na vrhu, predsjednici su u Ljubljani navodno zajednički zaključili da je neizbježna druga inačica razvoja događaja. Ipak, moskovski je vojni vrh pokušao osuditi međunarodno-pravnu popustljivost kremaljskog šefa. Možda je s tim povezano načelno 'čišćenje' prije susreta u Genovi: umirovljeni su Zapadu najmrži lik, veliki obožavatelj postojanog ustroja strateških sporazuma od prije trideset godina, general-pukovnik Ivašov i načelnik glavne uprave ministarstva obrane RF-a za vojnu suradnju, službeni predstavnik ministarstva obrane i prvi zamjenik načelnika glavnog stožera general-pukovnik Manilov. Pouka je to njihovim istomišljenicima kojih nije malo među onima što imaju velike zvijezde na naramenicama! No to ne znači da načelni pravac Vladimira Putina na polju strateškog ograničenja neće biti izložen pritisku ministarstva vanjskih poslova. Njegova šefa Igora Ivanova ipak možemo, uz veliki oprez, smatrati vojno-političkim istomišljenikom ruskog predsjednika. Iako Putin već godinu i pol tu i tamo ipak spomene mogućnost stanovitog približavanja, primjerice NATO-u, šef ministarstva vanjskih poslova uopće ne želi razvijati njegove teze, nego, naprotiv, uporno opetuje da je širenje NATO potpuno neprihvatljivo, kao i bilo kakav novi oblik suradnje izvan utvrđenih okvira. Pa i nakon ljubljanskog susreta dvojice predsjednika, rusko ministarstvo vanjskih poslova nije komentiralo Putinovu izjavu o mogućnosti modernizacije sporazuma iz 1972., nego je uporno poticalo očito neosnovane poteze u globalnom pregovaračkom procesu o smanjenju strateškog oružja. Jednom riječju, u Rusiji neće biti nimalo lako utvrditi predsjednički pravac. Premda on za Rusiju, što je očito, sadrži više dobrog nego lošeg. Putin je u Genovi zapravo rekao da ne treba očekivati povratak Rusije u mračna vremena hladnog rata. Njegovo stajalište nedvojbeno znači da neće doći do raspoređivanja 'višeglavih' raketa. Rusija je spremna prihvatiti američki prijedlog o strateškoj stabilnosti, premda joj nije poznat ni u glavnim crtama. (...) Tako se predsjednik nije odlučio za militarizaciju gospodarstva i, dakako, postupio je ispravno, jer nadmetati se s SAD-om koji proizvodi četvrtinu svjetske industrijske proizvodnje (Rusija manje od tridesetine), ne samo da je glupo, nego je i tragedija za zemlju koja zauzima šestinu kopna. (...) Žaljenje izaziva tek činjenica da bi Rusija imala puno veću korist da Kremlj dvije prethodne godine nije izgubio na uporno protivljenje američkim prijedlozima, nego da je unutar njih tražio prikladne mogućnosti. No, hvala Bogu, predsjednik Putin nije popustio na nagovaranje domaćih pravovjernika i nije odluku o tom strateškom problemu odgodio za godinu ili više dana. Danas imamo situaciju da nema gubitnika, već se dogodilo ono što je nametnula logika povijesnog suparništva dviju vojno najmoćnijih država svijeta", piše Vadim Solovjov.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙