RU-US-dužnosnici-Vlada-Organizacije/savezi-Diplomacija-Obrana RU-NEZ. GAZETA-24.7.-PUTIN U GENOVI RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA24. VII. 2001.Putinov izbor: nagodba sa Sjedinjenim Državama umjesto militarizacije gospodarstva"Drugi susret
predsjednika Vladimira Putina s američkim kolegom Georgeom Bushom zadnjeg dana summita 'velike osmorice' u Genovi trebao je potvrditi kojim će pravcem poći Rusija: ili će, kao i dosad, nastojati da se ne mijenja Sporazum o proturaketnoj obrani iz 1972., ili će popustiti zahtjevima SAD-a za zajedničko pozakonjenje nacionalne proturaketne obrane.Mjesec dana prije susreta na vrhu, predsjednici su u Ljubljani navodno zajednički zaključili da je neizbježna druga inačica razvoja događaja. Ipak, moskovski je vojni vrh pokušao osuditi međunarodno-pravnu popustljivost kremaljskog šefa. Možda je s tim povezano načelno 'čišćenje' prije susreta u Genovi: umirovljeni su Zapadu najmrži lik, veliki obožavatelj postojanog ustroja strateških sporazuma od prije trideset godina, general-pukovnik Ivašov i načelnik glavne uprave ministarstva obrane RF-a za vojnu suradnju, službeni predstavnik ministarstva obrane i prvi zamjenik načelnika glavnog stožera general-pukovnik Manilov. Pouka je to
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
24. VII. 2001.
Putinov izbor: nagodba sa Sjedinjenim Državama umjesto
militarizacije gospodarstva
"Drugi susret predsjednika Vladimira Putina s američkim kolegom
Georgeom Bushom zadnjeg dana summita 'velike osmorice' u Genovi
trebao je potvrditi kojim će pravcem poći Rusija: ili će, kao i
dosad, nastojati da se ne mijenja Sporazum o proturaketnoj obrani
iz 1972., ili će popustiti zahtjevima SAD-a za zajedničko
pozakonjenje nacionalne proturaketne obrane.
Mjesec dana prije susreta na vrhu, predsjednici su u Ljubljani
navodno zajednički zaključili da je neizbježna druga inačica
razvoja događaja. Ipak, moskovski je vojni vrh pokušao osuditi
međunarodno-pravnu popustljivost kremaljskog šefa. Možda je s tim
povezano načelno 'čišćenje' prije susreta u Genovi: umirovljeni su
Zapadu najmrži lik, veliki obožavatelj postojanog ustroja
strateških sporazuma od prije trideset godina, general-pukovnik
Ivašov i načelnik glavne uprave ministarstva obrane RF-a za vojnu
suradnju, službeni predstavnik ministarstva obrane i prvi zamjenik
načelnika glavnog stožera general-pukovnik Manilov. Pouka je to
njihovim istomišljenicima kojih nije malo među onima što imaju
velike zvijezde na naramenicama!
No to ne znači da načelni pravac Vladimira Putina na polju
strateškog ograničenja neće biti izložen pritisku ministarstva
vanjskih poslova. Njegova šefa Igora Ivanova ipak možemo, uz veliki
oprez, smatrati vojno-političkim istomišljenikom ruskog
predsjednika. Iako Putin već godinu i pol tu i tamo ipak spomene
mogućnost stanovitog približavanja, primjerice NATO-u, šef
ministarstva vanjskih poslova uopće ne želi razvijati njegove
teze, nego, naprotiv, uporno opetuje da je širenje NATO potpuno
neprihvatljivo, kao i bilo kakav novi oblik suradnje izvan
utvrđenih okvira. Pa i nakon ljubljanskog susreta dvojice
predsjednika, rusko ministarstvo vanjskih poslova nije
komentiralo Putinovu izjavu o mogućnosti modernizacije sporazuma
iz 1972., nego je uporno poticalo očito neosnovane poteze u
globalnom pregovaračkom procesu o smanjenju strateškog oružja.
Jednom riječju, u Rusiji neće biti nimalo lako utvrditi
predsjednički pravac. Premda on za Rusiju, što je očito, sadrži
više dobrog nego lošeg. Putin je u Genovi zapravo rekao da ne treba
očekivati povratak Rusije u mračna vremena hladnog rata. Njegovo
stajalište nedvojbeno znači da neće doći do raspoređivanja
'višeglavih' raketa. Rusija je spremna prihvatiti američki
prijedlog o strateškoj stabilnosti, premda joj nije poznat ni u
glavnim crtama. (...)
Tako se predsjednik nije odlučio za militarizaciju gospodarstva i,
dakako, postupio je ispravno, jer nadmetati se s SAD-om koji
proizvodi četvrtinu svjetske industrijske proizvodnje (Rusija
manje od tridesetine), ne samo da je glupo, nego je i tragedija za
zemlju koja zauzima šestinu kopna. (...)
Žaljenje izaziva tek činjenica da bi Rusija imala puno veću korist
da Kremlj dvije prethodne godine nije izgubio na uporno
protivljenje američkim prijedlozima, nego da je unutar njih tražio
prikladne mogućnosti. No, hvala Bogu, predsjednik Putin nije
popustio na nagovaranje domaćih pravovjernika i nije odluku o tom
strateškom problemu odgodio za godinu ili više dana. Danas imamo
situaciju da nema gubitnika, već se dogodilo ono što je nametnula
logika povijesnog suparništva dviju vojno najmoćnijih država
svijeta", piše Vadim Solovjov.