NJ-23.7.-TAZ-ZAŠTITA KLIME

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 23. VII. 2001. Tko će niže "Je li ikakav protokol iz Kyota bolji nego nikakav? To je jučer bilo pitanje kad je EU na konferenciji o klimi u Bonnu predočio svoj prijedlog: smanjenje ispuštanja plinova ne više za 5,2 nego za samo 1,8 posto? Odgovor glasi: da. Bolje niže postavljena letvica nego nikakvo natjecanje u skoku u vis. Istodobno bi se cjenkanje moglo iskoristiti kao primjer zastrašivanja: tako završava kad je središnje pitanje o budućnosti opterećeno pojedinačnim interesima. Smanjenje za 1,8 posto bilo bi loša šala. Već je 5,2 posto iz Kyota bilo smiješno kad znanstvenici traže smanjenje od 50 do 80 posto. Već je Kyoto bio papir koji nije riješio problem, nego samo izrazio želju da problem bude ozbiljno shvaćen. Utoliko se prijedlogom EU-a nije puno izgubilo. Naprotiv, važno je da su prednosti Kyota spašene: da se potpisnici međunarodnopravno obvezuju da će smanjiti ispuštanje plinova. Jer to bi moglo pokrenuti dinamiku daljnjeg spuštanja kvote. Bez sporazuma nestat će zaštita klime s dnevnog reda industrijskih zemalja sve dok njihove vlastite obale ne budu u opasnosti. Protokol o klimi je neizbježan. Ne može ga nadomjestiti pojačano traženje regenerativnih izvora energije kako predlaže otac solarne energije Hermann Scheer. Ispravno je suprotno: samo ako zaštita klime ostane tema, i regenerativni će oblici izvora energije imati budućnost kad se iscrpe fosilne i nuklearne rezerve. Ako tema nestane, nestat će i regenerativna svjetla: SAD se poslije usvajanja Kyota naposljetku ne razvija u veliku silu vjetra i sunca. Ponuda EU-a ipak je priznanje propasti. Jer industrijske zemlje su, osim Njemačke i Velike Britanije, tako dugo zanemarivale zaštitu klime da se ciljevi Kyota sada uopće više ne čine dostižnima. To ne dovodi recimo do pojačanih napora nego do nižih predujmova ili otkaza protokola. Prijedlog Europljana ispravan je put. Iako se zbog njega treba sramiti", zaključuje Bernhard Poetter.