SLO-DELO-21.7.-GRANIČNI SPORAZUM

SLOVENIJA DELO 21. VII. 2001. More kompromisa "Ovo je bio tjedan bizarnih kompromisa. Prvi put u deset godina, kad je slovensko-hrvatski sporazum o granici doslovno bio u džepu, opet klasičan toplo-hladan tuš. U ključnom trenutku kao da je jednog partnera prošla volja. Kompromis o granici koji su tihom diplomacijom postigli predsjednici vlada, sredinom tjedna ostao je bez političke potpore Hrvatske. Začudno, u istom trenu kad se Ivica Račan poslije izglasovanog povjerenja vladi činio trijumfalno moćnim, za dogovor mu je ponestala potpora Sabora. Možda se hrvatski predsjednik vlade previše bavio Haagom a premalo unutarnje-politički pripremao kompromis. Ili je nepovjerljivost prema Sloveniji, koja četiri godine nije ratificirala malogranični sporazum, jednostavno prevagnula. Možda čak mrvica logike: predugo se Ljubljana kreveljila sa sporazumom o pograničnoj i prometnoj suradnji. I neka dobije milo za drago. Slovensko-hrvatski odnosi svih su tih godina tako srdačno neljubazni i tako jako nepovjerljivi da se sve činilo mogućim. No predsjednici vlada otišli su predaleko da bi imali volje vratiti se. Uz odmor bi prošao polet, s odgodom do jeseni kompromis bi vjerojatno bio izgubljen. To je bilo jasno Drnovšeku koji je želio dossier maknuti sa stola tako reći po svaku cijenu. I Račanu koji gotovo ništa manje nije želio uređenje 'mekane' zapadne granice još prije ulaska Slovenije u Europsku uniju. I zato su kao i sve ostalo prije raščišćavali sami, u telefonskoj vezi u srijedu na večer i u četvrtak. Odlučili su se za političku hrabrost, onu koje u minulih deset godina u slovensko-hrvatskim pregovorima nije bilo ni za lijek. Bez obzira na to kakav je sporazum, osuđen je na bijes mnogih Slovenaca i brojnih Hrvata. U nekom smislu uistinu probatio diabolico, vražja kušnja da bi završili nakon gotovo deset godina kolebanja opreznog premijera. Pa ipak je na kraju desetljetke i Drnovšek izračunao da se kompromis isplati. Ako će trun napora koji je uložio u tihe pregovore namijeniti prodaji granice javnosti, bit će uvjerljiv. Prije toga je Slovencima prodao španjolski kompromis, zatvaranje 'duty freeja' i 'kulturni' sporazum. Nakon toga bi uistinu bilo glupo cjepidlačiti o cijeni slovensko- hrvatskoga kompromisa. Ipak uvijek postoji dvojba je li čaša više puna ili prazna. Približno toliko mora koliko ga za Sloveniju predviđa aktualni granični sporazum, u odnosu 80,2 prema 19,8 otprilike je minimum na kojem je Slovenija uvijek ustrajala. Istodobno je otprilike mogući maksimum. Veći dio Piranskoga zaljeva u kojem na drugoj strani u vlastito more mogu namakati noge i Hrvati, te izlaz na otvoreno more, vjerojatno je posve primjeren kompromis. Važna je i kakvoća ulaza u međunarodne vode. 'Koridor' širine dvije morske milje, proglašen za međunarodno more i nepodijeljeno morsko dno pokazuju obrise tako zvanog rješenja iz kutije koje je prije nekog vremena spominjao posrednik Perry, ali i nagovještaje da Hrvati, ako već moraju nešto dati, radije daju 'trećem' nego susjednoj državi. Kao da oduvijek nije bilo jasno da te stvari ne idu bez alkemije. U pogledu zaselaka uz Dragonju, Mlina, Bužina itd., znalo se da će biti hrvatski. Bez njih je slovenska strana ostala bez nešto teritorija i nešto mora. No tamo su 40 godina vlast imali Hrvati, po nacionalnom je sastavu teren istarski, a ni katastarski nije isključivo slovenski jer su katastri dvostruki. Granični sporazum predlaže posebni režim s instrumentarijem međunarodnih mehanizama za rješavanje pitanja statusa, primjerice mogućnosti dvostrukog državljanstva. To bi trebalo pojednostavniti život uz granicu, zajedno s malograničnim sporazumom koji je ratificiran nakon četiri godine. Ukratko popuštanje, ali obiju strana, što je uvijek bit i smisao kompromisa. Ako jedna dobije previše, to nije ni kompromis ni dobar sporazum. Ipak je to i ustupak Hrvatskoj u zadnjem trenutku, Jorasova kuća nije za odbaciti. Po mojem mišljenju najneprimjereniji nusproizvod dogovora bilo bi kad bi ta osoba ostala na slovenskoj strani. Savršen dokaz da su doslovno svi sposobniji od službene politike. Za podsmjeh pregovorima služi što je došlo do povijesnog proboja odmah čim su oduzeti diplomatima, stručnjacima za pomorsko pravo, stručnim povjerenstvima. Drnovšek će za nekoliko mjeseci riješiti sve što mi nismo uspjeli za desetljeće, komentirao je ovaj tjedan jedan diplomat. Pa što, tako je to. Vjerojatno diplomacija osjeća porugu prema svojem djelu, jer je predsjednik vlade od sredine devedesetih, ukratko uvijek kad bi netko spomenuo granicu onih dvije stotine i nešto metara od hrvatske obale, govorio, dečki, nemojte se šaliti. U ljetu 2001. sam prodaje upravo to. Još malo simbolike: baš tih dana kad je predsjednik vlade zaključivao morski sporazum, njegov je ministar vanjskih poslova bio službeno u Španjolskoj, iako je njegov ministarski kolega Picque baš bio tu. To je eto stil vladanja Janeza Drnovšeka. Dugo je u vanjskoj politici pokazivao estradnost. (...) Desetogodišnji spektakl s Hrvatskom bio je predstava za gledatelje. Istina je da Hrvatskoj nije bilo do dogovora, ali očiti nedostatak bio je i na slovenskoj strani. Nakon čega se potvrdila teza da će s Ivicom Račanom biti lakše. Nema Tuđmanove komplekse, nije protuslovenski. Problem je samo što će ratifikaciju provesti teže nego slovenski šef vlade. Potonji se i bolje pripremio. Uvjeren je da ima jaku koaliciju, zna da je izabran pravi trenutak. Možda ga ni ne zanimaju sve pojedinosti susjedskog dogovora. Za njega je bilo važno provesti ga. Hrvatska je zadnjih godinu i pol bila njegov veliki projekt. A vremenski je okvir zbilja dobar: zaključna etapa pregovora s Eurupskom unijom, važna faza odnosa s Austrijom, djelomično poboljšana poslije kulturnog sporazuma te opipavanje s Berlusconijevom Italijom. Svima, Bruxellesu, Beču, Rimu, Drnovšek šalje rafinirane signale: pogledajte nas, Slovenija rješava bilateralne probleme uspješnije nego drugi. Gdje je u blizini netko tko je uredio granicu za deset godina i to bez međunarodne pomoći? Ovih je dana posve zaboravljena problematika nuklearne elektrane Krško, iako je nacrt sporazuma o NEK potvrđen zajedno s graničnim. Tegobna stvar, pitanje skladištenja nuklearnog otpada, međudržavni sporazum odlaže ad kalendas graecas, odnosno tamo negdje do 2005. Kamo s otpacima? Ruska Duma je nedavno prihvatila odluku o uvozu nuklearnih otpadaka iz država koje nisu bile članice Varšavskoga pakta. Za mnoge u Ruskoj federaciji prijeporan dekret, ali financijski privlačan. Napokon su otpaci koje može izvoziti primjerice Slovenija, za ruske razmjere tako reći ljekarna. Ah, teško bismo ovih dana iznenadili Drnovšeka. Kao da u svakom rukavu ima kraljicu. No možda je ovaj put njegova partija s Hrvatskom ipak više šah nego poker", zaključuje Saša Vidmajer.