NYT 20. VI. EVOLUCIONARI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 20. VII. 2001. Evolucionari "Kroz cijelu povijest uspješnim su prosvjedima uvijek zajednički bili jasna i jednostavna poruka i cilj. Bez obzira je li bila riječ o pokretu za ženska prava ili o onom protiv rata u Vijetnamu, samo izgovaranje imena odmah je točno pokazivalo tko prosvjeduje i koji mu je cilj. Kad je riječ o prosvjednicima od sastanka WTO u Seattleu 1999. do ovog sastanka G-8 u Genovi, najsnažniji dojam ostavlja to što oni žele da ih se naziva jednostavno 'prosvjednicima' ili 'antiglobalizacijskim prosvjednicima', što ne znači ništa posebno. Biti protiv globalizacije znači biti protiv mnogih stvari - od mobitela i trgovine do McDonaldsa, pa ta činjenica ništa ne govori. Zato su prosvjedi protiv globalizacije podigli toliku buku, ali nisu poboljšali ničiji život. Ipak, kad je posrijedi sasatanaku Genovi, intrigira to što su mnoge ozbiljne aktivističke skupine koje su sudjelovale u bivšim prosvjedima shvatile da razbijanje McDonaldsovih izloga ili poricanje globalizacije ne čini pokret. Ako se nadaju da će im pažnja koju su privukli i usmjerili na probleme globalizacije donijeti korist, moraju se odlučiti protiv čega točno prosvjeduju. Prosvjednike se, naime, može podijeliti u dvije kategorije: na one koji msile da je globalizacija problem pa je žele spriječiti i na one koji razumiju, s čim se i ja slažem, da globalizaciju uglavnom pokreće tehnologija - internet, sateliti, mobiteli i PC - koja smanjuje svijet, sviđalo se to nama ili ne, pa se zato postavlja pitanje kako provesti globalizaciju. Dosada su te dvije skupine bile povezane. Anarhisti i prerušeni preostali marksisti koji jednostavno nastoje potkopati kapitalizam te zaštitnički raspoloženi sindikati koji iskorištavaju dobronamjerne studente kako bi zaustavili slobodnu trgovinu, izlazili su na ulice zajedno s borcima za zaštitu okoliša koji vjeruju da trgovina, rast i očuvanje okoliša mogu ići ruku pod ruku, sa skupinama za borbu protiv siromaštva koje razumiju da globalizacija, ako se pravilno vodi, može biti najbolja prilika za siromašne da se oslobode bijede i, napokon, s ozbiljnim organizacijama za socijalnu skrb koje imaju korisne zamisli o oprostu duga i radnom standardu u svijetu koji se globalizira. Skupine koje bi se mogle svrstati u prvu kategoriju obično su glasnije i sklonije nasilju pa sve više u drugi plan potiskuju skupine iz druge kategorije. Čineći to, stvorili su krivi dojam da 'narod' vjeruje u to da je globalizacija nešto vrlo loše pa nipošto može biti korisna za siromašne dok, zapravo, ima i dobre i loše osobine i sve ovisi o tome kako se vodi. Ako mislite da je globalizacija crna ili bijela, ne shvaćate je. Na sreću, mnoge ozbiljne skupine i vlade iz druge kategorije više ne žele popustiti najidiotskijim skupinama iz prve kategorije pa sad u Genovi prvi put vidimo podjelu na te dvije kategorije. Neke ozbiljne skupine, poput Prijatelja Zemlje (Friends of the Earth), Kršćanske pomoći (Christian Aid), skupine Jubilee 2000 i Oxfama sve se češće distanciraju od nasilnih prosvjeda i ustraju na pravilima ponašanja. 'Politički prostor oko velikih međunarodnih sastanaka otimaju oni koji žele nasilje', kazao je Justin Forsyth iz Oxfama za 'The Financial Times'. 'To je kontraproduktivno. Onima koji žele pozitivne promjene oduzimaju priliku da na sebe privuku pozornost'. Britanski premijer Tony Blair kazao je kako su ljudi 'preblagi' prema nasilnim demonstrantima: 'Da je javnost upoznata s njihovim stajalištima, ne bi se složili s njima'. Predsjednik Bush s pravom je izjavio: 'Oni koji prosvjeduju protiv slobodne trgovine nastoje uskratiti siromašnima najbolju priliku za izlazak iz siromaštva'. Jaz između snaga koje misle da je osnovno pitanje 'globalizirati ili ne' i onih koji misle kako je glavno pitanje 'kako globalizirati', važan je strateški trenutak kojemu bi se moralo posvetiti punu pažnju - kako bi se ostvario nekakav napredak. Ozbiljni prosvjednici uspjeli su pokazati da je način na koji se provodi globalizacija bitan, ali do rješenja mogu doći samo u suradnji s velikim tvrtkama i vladama. Sazrijelo je vrijeme da se pojavi svjetski vođa koji bi ih ujedinio", piše Thomas L. Friedman.