US-IHT-16.7.-RAKETNA OBRANA: NESPREMNI ZA STVARNU OPASNOST

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. VII. 2001. Raketna obrana: nespremni za stvarnu opasnost "Zamislite sljedeću situaciju: razbojnička država s potpuno inferiornom vojskom, ali opremljena balističkim raketama i oružjem za masovno uništavanje počinje agresiju na susjednu zemlju. Dok predsjednik George W. Bush šalje američke snage na to područje, genocidni diktator agresorske zemlje prijeti američkim saveznicima i snagama na terenu raketnim napadom. Iznenada, gotovo bez upozorenja, kiša raketa pada na američke vojnike i na gusto naseljena područja prijestolnica savezničkih zemalja. Zavlada panika. Odjekuju sirene dok ekipe spasioca u zaštitnoj opremi pretražuju ruševine u potrazi za tijelima i prebacuju ranjenike u bolnice. Izvjestitelji s plinskim maskama pokušavaju opisati situaciju, dok se slike krvoprolića emitiraju diljem svijeta. Ovo nije znanstvena fantastika. Dogodilo se prije 10 godina tijekom Zaljevskog rata. Ti su mi događaji ostali u posebno živom sjećanju. Kada je Sadam Husein lansirao rakete na Izrael, poslali su me da pokušam uvjeriti Izrael da se ne uvlači još više u rat, što je bila Sadamova namjera. Tim je raketama terorizirao cijelu jednu generaciju izraelske djece i gotovo je uspio promijeniti strateški tijek Zaljevskog rata. Ove godine navršava se 10 godina prvih pogibija pripadnika američkih vojnih snaga u napadu balističkim raketama. U posljednjim danima operacije Pustinjska oluja, raketa koju je ispalio Irak pogodila je američku vojarnu u Dhahranu, u Saudijskoj Arabiji, kada je poginulo 28 a ranjeno 99 vojnika. Danas se moramo zapitati u kojoj smo mjeri sposobniji suočiti se s prijetnjom koja je bila stvarna i ozbiljna i prije 10 godina. Odgovor je: gotovo nimalo. SAD se još ne mogu braniti od balističkih raketnih napada (...). Američke snage u Južnoj Koreji, kao i civilno stanovništvo koje brane, još nemaju gotovo nikakvu obranu od sjevernokorejskih balističkih raketa s kemijskim ili konvencionalnim bojevim glavama. Bez raketne obrane, napad iz Sjeverne Koreje mogao bi rezultirati desecima ili stotinama tisuća žrtava. Onima koji se pitaju zašto tako mnogo režima naprijateljski raspoloženih prema SAD-u, od kojih su mnogi vrlo siromašni, ulaže tolike svote novca za nabavku balističkih raketa, dajem mogući odgovor: znaju da nemamo obranu. Došlo je vrijeme da izvučemo glave iz pijeska i suočimo se s nekim neugodnim ali neporecivim činjenicama. Rakete kratkog dometa prijete prijateljima SAD-a, saveznicima i snagama SAD-a na terenu već deset godina. Sada nam prijete i rakete srednjeg dometa. Prijetnja raketa dalekog dometa gradovima SAD-a tek što nije tu. Posrijedi su godine, a ne desetljeća. Sve veći broj zemalja radi na nuklearnom, kemijskom i biološkom oružju, naprednom konvencionalnom oružju i balističkoj raketnoj tehnologiji. Godine 1972. SAD su znale za devet zemalja koje raspolažu balističkim raketama; danas nam je poznato njih 28. U samo posljednjih pet godina proizvedeno je više od tisuću raketa svih dometa. A to je samo ono za što znamo. Opasno oružje za koje ne znamo proizvodi se u svakom trenutku, oružje za koje možda nećemo znati godinama - možda sve dok ne bude primijenjeno. (...) Neprijateljski režimi, kao što su Iran, Sirija i Libija, rade na sve savršenijim raketama sve većeg dometa. Nekima od tih zemalja treba manje od pet godina do faze u kojoj će to oružje moći i koristiti. Ti režimi međusobno surađuju, dijele tehnologiju i iskustvo. Ako SAD ne izgradi obranu od tog oružja sada, neprijateljske sile uskoro će moći napadati SAD i savezničke gradove nuklearnim, kemijskim i biološkim oružjem. Moći će ucjenjivati naš narod. Mogli bi spriječiti Ameriku da stvori međunarodne koalicije i prisiliti je na pravi izolacionizam. Bushova administracija namjerava razviti sistem zaštite koji će moći braniti od ograničenih raketnih napada iz neprijateljskih država ili od slučajnih ili nedopuštenih lansiranja. Namjeravamo razviti slojevitu obranu za presretanje raketa bilo kojeg dometa u svakoj fazi lansiranja. Oblikovali smo program za razvijanje i realiziranje takve obrane čim to bude prikladno. Razvoj prikladne slojevite obrane zahtijevat će vrijeme. Zahtijeva agresivnije istraživanje ključnih tehnologija, posebice onih koje je dosad obuzdavao Sporazum o zabrani proturaketnih sustava iz 1972. godine.(...) Kako bismo ubrzali ovaj program, moramo proširiti potragu za učinkovitim tehnologijama prije nego što krenemo u realizaciju. Moramo razmisliti o tehnologijama koje su bile odbačene, razmisliti o novima, razviti ih i ispitati. Danas, kad je raketna obrana u pitanju, izum više nije problem, u pitanju je realizacija. A tom smo problemu dorasli", komentira Paul Wolfowitz, zamjenika ministra obrane.