NYT 16. VII. MATIČNE STANICE: DUH IZ BOCE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 16. VII. 2001. Matične stanice: duh iz boce "Matične stanice i njihovo istraživanje mogli bismo usporediti s duhom iz boce. Ako mu budemo mudro zapovijedali, taj će nam neočekivani sluga pomoći da budemo mnogo zdraviji i da živimo znatno dulje. No ako ne uspijemo prisiliti duha da se prilagodi našoj etici, taj budući tvorac tkiva i graditelj organa i mozgova mogao bi se oteti kontroli i čovječanstvu oduzeti moralnost. Zvuči dramatično, no revolucija matičnih stanica svodi se baš na to. Suočeni smo s odlukom koja doslovno znači pitanje života i smrti. Prvo je pitanje u Bushovoj Bijeloj kući postavljeno u prilično uskim okvirima: bi li američka vlada morala sponzorirati ispitivanje uporabe embrionalnih matičnih stanica u liječenju bolesti? Danas se u korijenu tog pitanja nalazi drugo: opravdava li spašavanje ljudskih života danas, i ublažavanje neizdrživih patnja i boli, žrtvu u obliku prekida razvoja potencijalnog ljudskog života? Odgovor većine ljudi je potvrdan. Principijelna manjina koja se ne slaže predlaže da pokuse obavljamo s matičnim stanicama odraslih ljudi još nekoliko godina pa da tek ako se pokaže da se iz njih ne može dobiti željeno tkivo, uzmemo u obzir mogućnost pokusa na embrionalnim stanicama. Mnogi znanstvenici na to odgovaraju kako takvo namjerno odgađanje milijune ljudskih života koji bi mogli biti spašeni stavlja na kocku. Nameće se praktično pitanje, a to je priroda duha nedavno izišlog iz boce. Bilo da istraživanja pokreću privatne donacije ili ulaganje novca iz stranih državnih proračuna, matične će se stanice koristiti za pokušaje liječenja dosad neizlječivih bolesti. Stanice koje se koriste - iz embrija ne većih od točke na kraju ove rečenice - nisu tek smrznute stanice iz klinika plodnosti koje su ionako trebale biti odbačene (što je najprihvatljivija varijanta za one koji vjeruju kako život počinje u trenutku začeća). Privatni laboratoriji već stvaraju embrije radi korištenja njihovih stanica u borbi protiv bolesti. To ne može zaustaviti odbijanje Bijele kuće da financira ovakva istraživanja novcem iz državnog proračuna. Pitanje se tako svodi na sljedeće: kako kontrolirati duha iz boce? Predsjednik se sastaje s etičarima kako bi raspravio ovo složeno pitanje, ali ne bi trebao pokušavati donijeti ovu tešku odluku samostalno ili u žurbi. Trebao bi poslušati nacionalne akademije znanosti i medicine koje će uskoro i javno objaviti svoje preporuke u svezi s ovim pitanjem. Zatim bi trebao o pitanju financiranja ispitivanja matičnih stanica i zakonodavnih prijedloga govoriti pred Kongresom, kako bi potaknuo temeljita saslušanja i privukao široku potporu. Nekoliko prijedloga: - Početi utrku među znanstvenicima. Podjednako financirati i istraživanje matičnih stanica odraslih ljudi i onih embrija. Ako stanice odraslih ljudi iznenade znanstvenike stvaranjem željene obnove tkiva, to bolje; ako ne, ne bi trebalo tratiti vrijeme ni živote. - Usporedno s financiranjem istraživanja okupiti stalno savjetodavno tijelo - odbor za bioetiku, čije bi članove morali imenovati Kongres i predsjednik, a koji bi predlagali smjernice na svim razinama genetskog istraživanja, a ne samo matičnih stanica. (...) - Od tog savjetodavnog tijela zatražiti da procjeni 'somatski transfer jezgre stanica', u sklopu kojeg se jajašce aktivira genetskim materijalom ciljanog pacijenta i tako stvara stanice koje će se razviti u tkivo koje organizam neće odbaciti. - Istodobno zakonom zabraniti kloniranje ljudi. Ian Wilmot, škotski znanstvenik koji je kloniranjem stvorio ovcu Dolly protivi se kloniranju ljudi; on dobro zna koliko je pokušaja kloniranja ovce bilo neuspješno i misli da bi slični pokušaji s ljudima bili jezivi. - Mogući rezultat monstruozne zamisli o kloniranju ljudi bio bi stvaranje robova od kojih bi se uzimali organi, što bi značilo demografsku manipulaciju i stvaranje superiorne rase. Bolje je odmah odbiti tu mogućnost, a budućim naraštajima prepustiti da sami odluče koliko daleko duha pustiti s lanca. Noć uoči ovog tisućljeća, list je od kolumnista zatražio da napišu članak o onome što nas čeka u dalekoj budućnosti. Naslov mojega članka bio je: 'Zašto umrijeti?' Naslov je bio smišljen kako bi privukao pozornost maštovitošću i optimizmom: kad znanost bude pobjeđivala bolesti i zamjenjivala istrošene organe, ljudi će živjeti mnogo, mnogo dulje. Neurologija će pratiti ritam biologije i omogućiti mozgu da se regenerira kako bi ljudi mogli produktivno živjeti i nakon stote. A matične stanice imaju taj potencijal. (...) Moramo samo osigurati potporu javnosti za istraživanje embrionalnih matičnih stanica, koje bi bilo usko vezano etičkom kontrolom", piše William Safire.