DNEVNI PREGLED BR. 135 16.VII.2001.

BRITANSKI RADIO - BBC 15. VII. 2001. Pregled tiska "Tradicionalno obilnim nedjeljnim britanskim tiskom dominira sve prljavija utrka za novog ~elnika oporbene Konzervativne stranke koja bi se trebala zavr{iti u utorak. Dosta prostora posve}eno je pitanju rasizma u Britaniji, te globalnom zatopljenju i Pekingu kao doma}inu ljetnih Olimpijskih igara 2008. godine. Neki listovi pi{u i o Balkanu. 'The Sunday Times' pi{e o pronalasku masovnih grobnica u Srbiji. List izvje{}uje da su jugoslavenski forenzi~ari u masovnoj grobnici kod Petrovog Sela u blizini Kladova prona{li tijela trojice ameri~kih dr`avljana, bra}e Butuci koji su se tijekom NATO- ove intervencije na Kosovu borili u takozvanoj 'Atlantskoj brigadi' dobrovoljaca, uglavnom sa isto~ne obale Sjedinjenih Dr`ava. List pi{e da su bra}a, sinovi albanskog imigranta, prema informacijama koje su skupili jugoslavenski istra`itelji, dva tjedna nakon prestanka sukoba, zalutali na teritoriju Srbije gdje su uhi}eni i izvedeni pred sud. ^etiri dana prije nego {to su trebali biti pu{teni iz zatvora u Prokuplju, nastavlja list, preuzeo ih je jedan policajac koji ih je poslije predao dvojici kolega u civilu kada su i posljednji put vi|eni `ivi. Bra}a Butuci, po rije~ima jugoslavenskih izvora, ubijena su hicima u glavu iznad grobnice u Petrovom Selu i vlasti su identificirale policajce za koje vjeruju da su ih pogubili, zavr{ava list. 'The Observer' pi{e da je Radovan Karad`i}, kojeg opisuje kao najtra`eniju osobu u Bosni, izbjegao uhi}enje nakon neuspjele operacije NATO-ovih vojnika koja je zavr{ila razmjenom vatre s njegovim tjelohraniteljima. List pi{e da su tri razli~ita izvora u SFOR-u, i uz slu`beni demanti, potvrdila da su dva NATO-ova vojnika ranjena u okr{aju, te da operacija jo{ traje. Prema istim, dakle neslu`benim izvorima u SFOR-u, najnoviji poku{aj uhi}enja biv{eg politi~kog lidera bosanskih Srba odigrao se rano ujutro u petak u selu Zavat u blizini granice s Crnom Gorom. List jo{ navodi, kako pi{e, 'sna`an' demanti britanskog ministarstva odbrane da su njegovi vojnici sudjelovali u poku{aju uhi}enja. Isti list izvje{}uje o poslovnim vezama British American Tobacoa, jednog od najve}ih proizvo|a~a duhana na svijetu, s kako pi{e, srpskim krijum~arom Stankom Suboti}em kojeg hrvatski mediji optu`uju za financiranje spomenutog Radovana Karad`i}a i Ratka Mladi}a. 'The Observer' pi{e da je nakon otkri}a zagreba~kog ~asopisa 'Nacional', tvrtka otkazala izgradnju pedeset milijuna funti vrijednu tvrtku u Jugoslaviji u partnerstvu sa Suboti}em. List dodaje da }e nekada{nji britanski ministar financija i jedan od kandidata u trci za novog ~elnika Konzervativne stranke, Keneth Clark sada biti pod pritiskom da se povu~e s, ina~e, unosnog mjesta u upravnom odboru British American Tobacoa". (BBC) GLAS AMERIKE - VOA 15. VII. 2001. Ne krijem generala Gotovinu u Hercegovini Prilog Linde Mili{e: "Umirovljeni general HV i HVO Stanko Sopta za 'Glas Amerike' demantirao je da u Hercegovini krije generala Antu Gotovinu. Iako slu`beno nije potvr|eno, pretpostavlja se da je Gotovina jedan od dvojice hrvatskih ~asnika ~ije izru~enje tra`i haa{ki Sud. Oko tri tisu}e ljudi okupilo se sino} u Zagrebu kako bi pokazali svoju podr{ku umirovljenom generalu Anti Gotovini ~ije se ime, vjeruje se, nalazi na drugoj zape~a}enoj optu`nici UN-ova Suda za ratne zlo~ine. Skandiraju}i biv{em predsjedniku Franji Tu|manu na promociji knjige o generalu Gotovini u maloj dvorani Doma sportova okupili su se ratni veterani, umirovljeni generali iz Hrvatske i BiH, ~lanovi HDZ-a, a posebnim pljeskom pozdravljeni su Jo{ko Konti} i Mario Kova~ iz HSLS-a. General Gotovina nije se pojavio na skupu. Iako slu`beno nije potvr|eno da je ba{ njegovo ime na zape~a}enoj optu`nici, od petka popodne kada je @upanijski sud u Zagrebu izdao nalog za uhi}enje drugog osumji~enika, mediji spekuliraju da se skriva. Vlada je potvrdila da je optu`en general Rahim Ademi, koji }e idu}eg tjedna dobrovoljno oti}i u Den Haag. 'Idem braniti ~ast Domovinskog rata, nadam se da se protiv mene ne}e voditi politi~ki proces', izjavio je 'Jutarnjem listu', uvjeren u svoju nevinost. 'Ademi je izdajica', kazao nam je sino} jedan od ratnih veterana koji je na skup stigao iz Splita. 'Do{ao je iz dalekog svijeta braniti svoju zemlju da bi mu ljudi koji njom danas upravljaju za njim raspisali policijsku potjernicu', kazao je jedan od govornika, general zbora Janko Bobetko. Prekidan ovacijama i skandiranjem 'Izdaja, izdaja', Bobetko je okupljenima poru~io da se nalaze pred povijesnim ispitom da 'doka`u da su za svoje ideje ...spremni podnijeti svaku `rtvu uzdignuta ~ela, a ne na koljenima i ne dopu{taju}i nikome da prije|e Rubikon njihova dostojanstva'. 'Upozoravamo sve branitelje Hrvatskog naroda, hrvatsku javnost, nikome ne prijetimo, ni{ta nismo uzeli, ali za dostojanstvo mrtvih i `ivih hrvatskih sinova u~inili smo i u~init }emo sve {to se od nas bude tra`ilo,' rekao je Bobetko. Tjednik 'Feral' objavio je da se Ante Gotovina skriva u Hercegovini i da ga ~uva Stanko Baja Sopta general HV i HVO, 1998. umirovljen na zahtjev me|unarodne zajednice. U izjavi za 'Glas Amerike' Sopta za kojeg se vjeruje da je najutjecajniji Hrvat u Hercegovini demantirao je Feralovu informaciju. 'Nije istina', kazao je kratko nakon zavr{etka skupa na kojem je sjedio u prvom po~asnom redu zajedno s utjecajnim osobama iz vrha biv{e vlasti i ostalim umirovljenim generalima HV. 'Do{li smo svi, ta ekipa zapovjednika hrvatskih snaga na ~elu kojih je bio general Gotovina. Ja ga osobno do`ivljavam, i to sam govorio i prije, kao vojnika broj jedan HV. Svi su tu, generali i zapovjednici brigada koji su u to vrijeme zapovijedali gardijskim brigadama i apsolutno smo na strani generala Gotovine i spremni smo mu pru`ati potporu'. GA: Koliko ste daleko spremni i}i u potpori? SS: Koliko to bude trajalo. Jasno da }emo se boriti u smislu potpore, jasno zadovoljavati ta demokratska na~ela tih prosvjeda i tako skrenuti pozornost svjetske javnosti da general Gotovina nije nikakav ratni zlo~inac. Stanko Sopta izri~ito odbacuje mogu}nost da umirovljeni generali i njima bliski ratni veterani svoju podr{ku Anti Gotovinu iska`u oru`jem. 'Mi smo civiliziran narod i civilizirana vojska. Zapovjednoj strukturi i osobito umirovljenom kadru, koji svoje stavove prezentira kroz dragovolja~ke udruge i HVIDRU, glavni je cilj demokratskim sredstvima skrenuti pa`nju na ~injenicu da nam se nanosi nepravda', izjavio je Sopta za 'Glas Amerike'". (VOA) NJEMA^KI RADIO - RDW 14. VII. 2001. Pregled tiska "U sredi{tu pozornosti komentara u dana{njem njema~kom tisku je ju~era{nja odluka Medunarodnog olimpijskog odbora o dodjeli ljetne olimpijade 2008. Pekingu. 'Frankfurter Rundschau' podsje}a: 'Te{ko da je neki kandidat za Olimpijadu imao toliko protivnika kao Peking. Tibetski emigranti su demonstrirali pred kineskim veleposlanstvima. Organizacije za ljudska prava su nabrajale kr{enja ljudskih prava od strane Pekinga. Kad bi Me|unarodni olimpijski odbor po{tivao vlastita na~ela, Peking ne bi smio dobiti organizaciju olimpijade. Pa ipak je odluka u Moskvi bila ispravna. Nije kinesko vodstvo zaslu`ilo ove olimpijske igre - ali je kineski narod. Kinezima je ve} danas jasno da imaju lo{u vladu. Bojkot od strane Me|unarodnog olimpijskog odbora nije za to vi{e potreban. On bi prije na{kodio narodu nego vladi. Olimpijske igre su obe}anje. One }e Kinu i ostatak svijeta malo me|usobno pribli`iti', o~ekuje 'Frankfurter Rundschau'. 'Saarbruecker Zeitung' iznosi sljede}e mi{ljenje: 'Me|unarodni olimpijski odbor obvezao se na sportsku provjeru na podru~ju politike. Sad }e biti zanimljivo promatrati, kako }e ~uvari olimpijske ideje svladati taj izazov. Oni mogu biti sigurni da }e svjetska javnost zbivanja u vezi s time pratiti Argusovim o~ima. A i politi~ko vodstvo Narodne Republike Kine ne mo`e se vi{e pona{ati kako ho}e, ako politi~ki, gospodarski i {portski djelatnici u ~itavome svijetu budu budno motrili doga|anja. Olimpijada bi ~ak mogla pomo}i da stvari u Kini usmjeri na bolje, ako to svi kojih se to ti~e budu htjeli. To bi bio najuvjerljiviji dokaz da je olimpijska ideja sposobna pre`ivjeti i `ivjeti', smatra 'Saarbruecker Zeitung'. 'Leipziger Volkszeitung' izrazito kriti~ki se osvr}e na odluku Me|unarodnog olimpijskog odbora: 'Favorit je pobijedio, organizacije za ljudska prava su izgubile, a Nijemci mogu s optimizmom pristupiti svojim olimpijskim planovima. S te tri poruke je ju~er u Moskvi zavr{io izbor doma}ina Olimpijskih igara 2008. Pet olimpijskih prstenova krasit }e, dakle, ubudu}e kineski glavni grad, jer su olimpijski du`nosnici ostali vjerni sebi. Politi~ki prigovori za njih nikad nisu bili razlogom da neki grad ne izaberu. To su pokazali Berlin 1936. ili Seoul 1988. Bez Olimpijade se ni{ta ne}e promijeniti glede najgoreg stanja - s Olimpijadom barem privremeno. Za kineski narod je velika sve~anost zato u svakom slu~aju veliki dobitak. Od sad }e njegova zemlja, i prije svega njegova vlada, biti podvrgnuta stalnom promatranju svjetske javnosti', zaklju~uje 'Leipziger Volkszeitung'". (RDW) AUSTRIJA PROFIL 14. VII. 2001. Pro~i{}avaju}a kriza "Hrvati su se pro{loga tjedna predali nacionalnoj opijenosti. Povod je bio nepoliti~ki: tenisa~ Goran Ivani{evi} dobio je finale Wimbledona. U utorak na ve~er u njegovu mu je gradu Splitu na dalmatinskoj obali 150 tisu}a ljudi priredilo trijumfalan do~ek. Navija~i su mu doslovno skinuli odje}u s tijela: na kraju je {ampion ostao u ga}ama. Nacionalno raspolo`enje ba{ je dobro do{lo srednje lijevoj vladi biv{eg komunista a sada{njeg socijaldemokrata Ivice Ra~ana. Njegovu vladu mu~e posljedice nacionalne opijenosti druge vrste: ratni zlo~ina~ki ekscesi po~injeni 1995. u tijeku osloba|anja krajine, onog dijela zemlje izme|u Dalmacije i Bosne koji je tamo{nja srpska manjina uz potporu beogradske vojske dr`ala pod okupacijom od 1991. do 1995. Za uspje{nog prodora hrvatske vojske u nekoliko je dana prognano gotovo 200 tisu}a Srba a stotine su pobijene. Njihova su sela razorena. U hrvatskim analima ti ratni zlo~ini slove kao slavni 'domovinski rat'. Glavna tu`iteljica ha{koga suda [vicarka Carla del Ponte doputovala je u Zagreb to~no tjedan dana nakon Milo{evi}eva izru~enja, kako bi jo{ jedanput jasno rekla da se ne sla`e s takvim tuma~enjem. Na njezinu su popisu `elja visoki hrvatski ~asnici. Njihova imena nisu objavljena, ali su procurila u hrvatskom tisku. Na vrhu je danas umirovljeni vojni general Ante Gotovina koji je u ofenzivi u kolovozu 1995. (kodni naziv 'Oluja'), zapovijedao ju`nim dijelom krajinske fronte. Tamo je - dugo poslije zavr{etka borbenih djelovanja - do{lo do masovnih presezanja protiv srpskog civilnog stanovni{tva. Prema podacima hrvatskog Helsin{kog odbora, ubijeno je 400 ljudi, razorene 22 tisu}e srpskih ku}a. Porijeklom Albanac, jo{ djelatni hrvatski general Rahim Ademi u`ivao je veliki ugled jer je dalmatinski lu~ki grad [ibenik 1991. uspje{no obranio od jugoslavenske narodne armije. U jednoj manjoj ofenzivi njegove su postrojbe 1993. nedaleko Gospi}a pobile 80 srpskih civila i poru{ile jedanaest srpskih sela. Predsjednik vlade Ra~an udovoljio je zahtjevu {vicarske tu`iteljice i najavio izru~enje dvojice generala. Ta je odluka izazvala krizu u koaliciji: ministri socijalno-liberalne stranke (HSLS) Dra`ena Budi{e, biv{eg disidenta, koji se pretvorio u salonskog nacionalista, napustili su vladu. U srijedu je Budi{a dao ostavku. Ra~an `eli da se u nedjelju odr`i glasovanje o povjerenju vladi. Koalicija Ra~anovih socijaldemokrata (SDP) i manjih desnih stranaka bez 23 socijalno-liberalna zastupnika izgubila je ve}inu. No u Zagrebu polaze od toga da }e zastupnici malih stranaka izvan vlade i zastupnici etni~kih manjina poduprijeti predsjednika vlade. Ina~e oprezan {ef vlade pokazao je osobine vo|e i nije popustio. Dr`ao se hrvatskog tenisa~a: 'Goran nam je pokazao {to zna~i dokazati izdr`ljivost i ne predati se.' I zemlja sada u svom povratku u me|unarodnu zajednicu mora pokazati strpljivost. Sve drugo bilo bi 'nazadak u balkanske vrtloge'. 'Iako stanje za sada izgleda dramati~no', dr`i publicist @eljko Trkanjec, 'Ra~an ima priliku konsolidirati svoju vladu i prihvatiti se otvorenih politi~kih pitanja'", izvje{}uje tjednik. [VICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 15. VII. 2001. Pravda i nepravda na Balkanu "Izru~enje biv{eg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milo{evi}a UN-ovu sudu za ratne zlo~ince izazvalo je lan~anu reakciju. I vlada srpske republike u Bosni na ~ijem se teritoriju navodno skrivaju biv{i vo|a bosanskih Srba Karad`i} i njegov zapovjednik Mladi} `eli sura|ivati s Haagom. I hrvatska je vlada odlu~ila izru~iti dvojicu generala koje je sud optu`io. Beograd i Zagreb upustili su se tako u velike rizike. Posljedica su bili te{ki unutarnjopoliti~ki potresi: u Beogradu je predsjednik jugoslavenske vlade dao ostavku. U Hrvatskoj su neki ministri zbog prosvjeda napustili vladu. UN-ov sud kaznenopravnim progonom ratnih zlo~inaca daje va`an doprinos obradi najnovije povijesti na podru~ju biv{e Jugoslavije. No samo to nije dovoljno. Srpska i hrvatska vlada svoje su odluke pojasnile politi~kim i gospodarskim argumentima. Da kao ~lanovi UN-a moraju sura|ivati s Haagom, {to je i to~no. Bojali su se me|unarodne izolacije i uskra}ivanja gospodarske pomo}i. To bi uistinu bilo kobno za obje zemlje. Iza spremnosti za suradnju krije se dakle manje sagledavanje moralne potrebe obrade ratnih zlo~ina a mnogo vi{e politi~ki pragmatizam. U srpskom je vodstvu ~ini se ra{ireno mi{ljenje da je Beograd izru~enjem Milo{evi}a Haagu obavio svoju du`nost i da mo`e prije}i na idu}u to~ku dnevnoga reda. Tako|er je veliko isku{enje da se odgovornost za po~injene nepravde prebaci samo na Milo{evi}a. No treba pomisliti da je on vi{e puta s velikom predno{}u bio izabran za predsjednika. Mnogi su mu intelektualci pomogli da do|e na vlast time {to su agresivni etni~ki nacionalizam promicali kao spas za navodno poni`eni srpski narod. Novinari i ~lanovi akademije znanosti provodili su duhovnu mobilizaciju. Svi su oni pripremali ratove. Politi~ari koji su danas u Srbiji na vlasti, nisu do{li iz zatvora ili progonstva. Neki su oportunisti~ki sura|ivali sa starim re`imom kad su o~ekivali politi~ke prednosti. Nijedan od njih nije osudio pokolj muslimanskih civila u Srebrenici ili kritizirao Milo{evi}evu politiku na Kosovu. Ali neki su njegov potpis na Daytonski sporazum koji je 1995. dokon~ao bosanski rat, grdili kao izdaju srpskih interesa. Srbija se mora pozabaviti pitanjem kako je moglo do toga do}i, za{to je jedan dio duhovne elite podlegao nacionalisti~kom ludilu, za{to su ratni zlo~ini i 'etni~ka ~i{}enja' {utke prihva}ani. Ako Srbija `eli biti pravna dr`ava, mora se pozabaviti nepravdom. Svakako su na mjestu dvojbe je li Beograd uistinu na to spreman. U policiji i vojsci jo{ su na vode}im polo`ajima ljudi koji su na mjerodavnim mjestima sudjelovali u ratnoj politici staroga re`ima. Nije neutemeljena ni sumnja da su u Srbiji masovne grobnice s albanskim `rtvama prona|ene samo zato {to je javnost trebalo pripremiti na Milo{evi}evo izru~enje. Predsjednik Ko{tunica je dodu{e ustrojio povjerenstvo istine koje bi se trebalo baviti uzrocima raspada stare Jugoslavije. No ono, kako dr`e skeptici, slu`i uglavnom za to da se doka`e kako su Hrvati, Bo{njaci i kosovski Albanci jednako odgovorni za izbijanje ratova kao i Srbi. Milo{evi}evo izru~enje jo{ nije prekid s pro{lo{}u. Za to je potrebno vi{e, primjerice shva}anje da je politika dr`avnog ujedinjenja podru~ja nastanjenih ve}inom Srbima na~elno (ne samo njezino provo|enje od strane Milo{evi}a) bila pogre{na i da je morala dovesti do rata. Nastojanje da se za raspada Titove vi{enarodne dr`ave ponovno nasilno rije{i srpsko nacionalno pitanje, predstavlja po~etak zla. Nu`ni su ponajprije nova politi~ka kultura usmjerena na europske norme, odustajanje od razmi{ljanja u prete`no etni~kim kategorijama, od agresivnog nacionalizma. Albanski knji`evnik Ismail Kadare nedavno je govorio o potrebi prevladavanja 'kulture zlo~ina' koji se na Balkanu dr`e juna{tvom. Ohrabruju}e naznake postoje. Postupak protiv albanskih pobunjenika u ju`noj Srbiji primjer je toga. Beograd se nije oslonio na nasilje nego na pregovore - i bio uspje{an. Mit o `rtvama jo{ je jako ra{iren. Mnogi se Srbi dr`e glavnim `rtvama Milo{evi}eve vladavine i najnovijih ratova, `rtvama povijesti, svjetske urote, NATO-a i UN-ova suda. Takva perspektiva onemogu}uje pogled na vlastita nedjela. Stoga je krajnji ~as da se po~ne s deideologizacijom povijesti, bacanjem starudije nacionalnih mitova. I Hrvati imaju svoju 'povijesnu istinu' o ratu. Ona govori da je Hrvatsku 1991. napala Jugoslavija i da se morala braniti. Stajali{te je bila rije~ o legitimnom obrambenom ratu mora se priznati. No i branitelji su, a ta spoznaja Hrvatima te{ko pada, u ratu ~inili nedjela. Ve}ina je me|utim suglasna da krivci moraju odgovarati. Jo{ nije objavljena optu`nica protiv dvojice generala. Ipak protivnici izru~enja ve} govore o poku{aju kriminaliziranja obrambenog rata i vojne akcije osloba|anja krajine 1995. koja je bila pod okupacijom krajinskih Srba. S hrvatskog stajali{ta srpsko je stanovni{tvo tada izbjeglo svojevoljno. A sada su navodno i Hrvati u vlastitoj zemlji provodili 'etni~ka ~i{}enja'? Takva optu`ba poga|a nacionalno samorazumijevanje do sr`i. ^ini se da se ipak zaboravilo da je tada{nje vodstvo prihvatilo egzodus Srba, ~ak ga izazivalo. To mu je u svakom slu~aju jako odgovaralo, jer je vjerovalo da }e na taj na~in jednom zauvijek rije{iti dosadno srpsko pitanje u Hrvatskoj. Tada je posvuda u zemlji odu{evljenje bilo veliko. U Srbiji, Hrvatskoj i u Bosni obra~un s pro{lo{}u - a ne odustajanje od sje}anja - pretpostavka je za demokratsku obnovu. Ne smije biti politike kona~ne crte ili kolektivne amnezije. Prestra{ni su zlo~ini po~injeni u poku{aju stvaranja etni~ki odre|enih nacionalnih dr`ava. Argument da ~eprkanje po pro{losti sprje~ava pragmati~no oblikovanje budu}nosti, jednako je prakti~an koliko i opasan. Brzi je gospodarski oporavak dakako od najve}eg zna~enja. Ve}ina Srba i Hrvata naime `ivi lo{ije poslije demokratskog preokreta nego ranije. Siroma{tvo i besperspektivnost ipak su najplodnije tlo za nove nacionalisti~ke zablude. Proces nacionalnog samoosvje{}ivanja dugotrajan je i bolan. To pokazuju primjeri drugih zemalja kojima je za to bilo potrebno mnogo godina. Otkrivanje zlo~ina po~injenih drugim narodima i priznanje vlastite odgovornosti ipak su temelj procesa pomirbe na Balkanu. U Titovoj Jugoslaviji su strahote Drugog svjetskog rata pometene pod tepih. Tako su se neobra|ene nacionalne traume lako mogle kasnije politi~ki instrumentalizirati. Samo po{teni napori za obradu najnovije povijesti mogu sprije~iti da po~injena nepravda budu}im nara{tajima iznova poslu`i kao ideologijsko opravdanje za nasilne obra~une", pi{e komentator lista C. Sr. SLOVENIJA DELO 16. VII. 2001. Na haa{kom ledu "Ako vlada Ivice Ra~ana i dobije ve}inu na glasovanju o povjerenju, politi~ke napetosti u Hrvatskoj o~ito }e se nastaviti. No, nakon izglasanog povjerenja premijerov }e polo`aj ipak biti ne{to ~vr{}i jer }e biti jasno da ima parlamentarnu ve}inu da projekt Haag izvede do kraja. Stije{njen izme|u zahtjeva iz Haaga i pritiska desnog, nacionalisti~kog pola doma}e politike Ra~an je javnost poku{ao uvjeriti argumentom kako su postojale samo dvije mogu}nosti: izru~enje generala ili me|unarodna izolacija. To je u nedjelju ponovio i u Saboru. Nije imao mnogo izbora jer je bio svjestan da Hrvatska ne}e mo}i u Europu mimo Haaga. Unato~ politi~kom riziku. Hadezeovci su s druge strane javnosti spretno nametali raspravu o izru~enju dvaju generala kao klju~nom doga|aju za hrvatsku povijest. [tovi{e, oni su haa{ki sud u nedjelju optu`ili da je u slu~aju Rahima Ademija i Ante Gotovine prekora~io svoje nadle`nosti. Pre{utjeli su ~injenicu da je njihov re`im 1996. godine prihvatio zakon o suradnji s Haagom na osnovi kojega hrvatska vlada mora i danas izru~iti generale. Osim toga, hadezeovci su u drugoj polovici devedesetih godina bez opse`nih rasprava slali u Haag ~asnike iz vojske bosanskih Hrvata. Ra~an nije to licemjerje znao iskoristiti u svoju korist. ^injenica da su dvije optu`nice tajne i da se mo`e samo naga|ati {to se u njima generalima stavlja na teret, i{lo je u korist oporbi. Dan za danom mogli su razvla~iti pri~e kako je vlada izdala domovinu jer je pristala na izru~enje generala na temelju optu`aba za genocid i etni~ko ~i{}enje 150 tisu}a Srba tijekom operacije Oluja u kolovozu 1995. Ta je operacija, uz operaciju Bljesak koja je izvedena u svibnju iste godine u Slavoniji, u Hrvatskoj slovila za nedodirljivu svetinju o kojoj se nije smjelo govoriti u negativnom kontekstu. Zlo~ini koji su neosporno u~injeni (to je u svojoj izjavi od prije nekoliko dana jasno rekao predsjednik Stjepan Mesi}) ostali su skriveni negdje duboko u politi~koj podsvijesti. Hrvatska ni godinu i pol nakon smrti Franje Tu|mana i pada hadezeovskog re`ima nije uspjela ra{~istiti s tamnim stranama domovinskog rata. Naprotiv, najrazli~itijim je izjavama, rezolucijama i deklaracijama ~uvala mitove o hrvatskoj nedu`nosti. Zato Ra~an mora polemizirati s oporbom na tankom ledu emocionalnih rasprava o najnovijoj povijesti. Dakle, na boji{tu na kojem su drugi ja~i", zaklju~uje komentar Peter @erjavi~. FRANCUSKA AGENCE FRANCE PRESSE 15. VII. 2001. NATO poti~e bosanske vlasti da stvore jedinstvenu vojsku "NATO je poja~ao pritisak na bosanske vlasti kako bi osnovale jedinstvenu vojsku koja je nu`an uvjet za pristup Partnerstvu za mir, programu suradnje Saveza u kojemu u Europi ne sudjeluju samo Bosna i Jugoslavija. Nakon Daytonskih sporazuma iz 1995., Bosnu ~ine dva entiteta, hrvatsko-muslimanska Federacija i Republika Srpska (srpski entitet), svaki sa svojom vojskom. U prigodi posjeta Sarajevu, u petak, glavnog NATO-a tajnika Georgea Robertsona koji je bio u pratnji stalnog vije}a organizacije (veleposlanika), tro~lano je bosansko predsjedni{tvo izrazilo `elju da se priklju~i Partnerstvu za mir. No NATO postavlja stanovit broj uvjeta, napose smanjenje broja vojnika, stvaranje jedinstvene vojske s glavnim sto`erom i jednakim odorama te osnutak ministarstva obrane. Tako Savez dr`i da je prijeko potreban nadzor gra|anske vlasti nad vojskom, {to zahtijeva dono{enje vojnog prora~una u parlamentu i zabranu za vojnike da budu ~lanovi politi~kih stranaka. 'Bosna ne mo`e u}i u Partnerstvo za mir sve dok nema jedinstvene politi~ke i vojne ustroje', istaknuo je NATO-ov du`nosnik koji nije htio otkriti identitet. Partnerstvo za mir je program vojne suradnje izme|u devetnaest savezni~kih i dvadeset sedam europskih zemalja koji je 1994. utemeljio Sjevernoatlantski savez. ^esto se promatra kao predvorje za ulazak u NATO. Zadnja zemlja koja mu je pristupila je Hrvatska, u svibnju 2000. 'Oru`ane snage u Bosni prevelike su, i Bosanci si to ne mogu priu{titi' u gospodarskom pogledu, misli general Ton Strik iz me|unarodnih mirovnih snaga u Bosni (SFOR) koje predvodi NATO. Sav potro{eni novac ide za pla}e vojnika, pa ne ostaje previ{e za obuku tih postrojba. General Strik ipak priznaje da vojnim ~elnicima ne}e biti lako izvijestiti vojnike o demobilizaciji, jer je stopa nezaposlenosti oko ~etrdeset posto aktivnog stanovni{tva. Bosna je jako siroma{na unato~ me|unarodnoj pomo}i od pet milijarda dolara koje je dobila nakon rata 1995. Strani se ulaga~i ne guraju da bi do{li u zemlju. 'Potro{iti toliko novca za obranu odvra}a ulaga~e', misli pak du`nosnik iz ureda Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Sarajevu Shay Duffy. On ipak priznaje da je 'ove godine prvi put utvr|eno znatno smanjenje osoblja u oru`anim snagama' u Bosni. Bosna trenuta~no ima 34 tisu}e vojnika, a me|unarodna zajednica `eli da se ta brojka do 2005. smanji na 20 tisu}a. Danas, s promjenama u Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ), NATO dr`i da je do{ao trenutak za 'ubrzanje' reforma u Bosni. Bilo bi 'zapanjuju}e' da SRJ postane ~lan Partnerstva za mir prije Bosne, rekao je lord Robertson nakon posjeta Sarajevu. Beograd je kandidat, ali NATO jo{ nije dao odgovor. 'U Jugoslaviji postoji vojska, politi~ka vlast nadzire vojsku i postoji ministarstvo obrane, {to su bitni uvjeti' za dobivanje ~lanstva, zaklju~io je glavni NATO-ov tajnik", iz Sarajeva izvje{}uje Jerome Bernard. LE COURRIER INTERNATIONAL 12. VII. 2001. Demokratska pedagogija "Puno vi{e nego kada je rije~ o generalu Pinochetu, sud o sudbini Slobodana Milo{evi}a temelji se na zlo~ina~koj, pa i gnusnoj osobi biv{eg jugoslavenskog predsjednika. To je zapravo ~ovjek koji je od dolaska na vlast 1988. gotovo stalno kumovao najgorim djelima: ponajprije ukidanju, jednim potezom pera, tridesetogodi{nje strpljive titisti~ke politike na Kosovu, koje je i{lo za tim da - uz neovisnu, ultrastaljinsku Albaniju, ba{tinicu Envera Hoxhe - izbaci albansko-jugoslavenski lik koji }e pomiriti nacionalnosti i liberalni samupravni komunizam. (...) Zatim, Milo{evi} je u~inio nemogu}e kako bi sprije~io bilo kakvu nagodbu s Hrvatskom za koju je jo{ bilo nade, nagodbu prema kojoj bi se sa~uvale konfederalne (napose gospodarske) veze u trenutku raspada jugoslavenskog prostora i koja bi omogu}ila, u su~eljenju s Tu|manovim nacionalistima, podjelu hrvatske javnosti i pregovore o polo`aju srpske manjine: istina je da je svaka jurisdikcija nad statusom manjina ipso facto zna~ila i pravo reciprociteta, i da je 'balkanski krvolok' htio stvoriti jedinstvenu Srbiju koja bi u Jugoslaviji mogla potvrditi svoja prava i nesrpske narode, Ma|are i Albace, kao i Hrvatsku, dr`ati u pokornosti koja bi se silom odr`avala u Federaciji. Tako je Milo{evi}, zahvaljuju}i svojoj banditskoj nepopustljivosti, sve hrvatske stranke i podru~ja uspio ujediniti oko ljudi - Tu|mana i njegovih fanatika - koji nisu skrivali sklonost prema fa{isti~koj i kolaboracionisti~koj (hrvatskoj) dr`avi stvorenoj 1941. No treba re}i da u Drugom svjetskom ratu hrvatski narod ve}inom nije odobravao tu la`nu neovisnost pod njema~ko-talijanskim tutorstvom i da je - opet ve}inski - prihvatio novi bra~ni ugovor sa Srbijom u novoj federalnoj Jugoslaviji. Da bi podru~ja poput Istre, Dalmacije, Zagreba i Dubrovnika, prigrlila antisrpsku koaliciju, trebalo je pobiti ranjenike u bolnicama, neumorno granatirati civilne polo`aje, ga|ati poznate povijesne gradove, kao {to je stari grad Ragusa. Nije to bilo ni{ta u usporedbi s onim {to }e se doga|ati u Bosni. (...) Na `alost, srpska javnost i intelektualci prihvatili su neke predrasude - pa i najstra{nije - svog {efa od kojeg su najprije tra`ili da im bude vo|e, a onda nisu znali kako bi ga se otarasili. No - barem nakon zaka{njele pobune predsjednika ]osi}a i premijera Pani}a 1992. - u Srbiji se javljaju snage koje ga optu`uju, a koje nisu zanemarive. Ne bi li su|enje Milo{evi}u prvo u Srbiji, sa srpskim sucima i svjedocima, bilo dobro kao demokratska pedagogija za kojom bi poslije do{lo drugo, me|unarodno su|enje koje bi dopunilo zorni prikaz? Zapravo, kome nije jasno da cijelom podru~ju, osim kazne, ponajprije treba dati demokratski primjer? Svakako, srpska apatija (koju shva}aju kao pristanak) prili~no se brzo zavr{ila veseljem. (...) Umjesto da postavi to~ne granice, novo me|unarodno pravosu|e nu`no je osu|eno da se uskoro grubo s njima su~eli ... u stvarnosti", u uvodniku lista pi{e Alexandre Adler. ITALIJA LA REPUBBLICA 15. VII. 2001. Sukob civilizacija izme|u bogatih i siroma{nih "Onog dana kad je John Galbraith prorekao dru{tvo u kojemu }e bogati biti sve bogatiji, a siroma{ni sve siroma{niji, mislilo se da je prvi put taj ekonomist, jedan od najoriginalnijih i najbriljantnijih na svijetu, poznat po svojim paradoksima, upao u pretjerano pojednostavljivanje. Galbraith je, zapravo, iako to tada nitko nije primjetio, okrenuo le|a cijeloj liberalnoj tradiciji. Tradiciji po kojoj bi, bez obzira na razne verzije i prilagodbe, bogatsvo bogatih nu`no i{lo i u korist siroma{nih. Proro~anstvo Johna Galbraitha bilo je smjelo po tome {to je, protivno marksisti~kim analizama, ustvrdilo da se srednji stale`i nisu uvijek sustavno proletarizirali. I po tome {to tvrdi da su bogati bili prisiljeni uspostaviti metode pomo}i na vi{e ili manje prikrivene na~ine. Ostaje ~injenica da danas, na planetarnoj razini, u doba takozvane globalizacije, stvarnost Galbraithu daje za pravo. Neke su nacije bogate, a neke siroma{ne. Africa tone, a Australija se di`e, a unutar bogatih dr`ava poput Ju`ne Afrike, Velike Britanije i samih Sjedinjenih Dr`ava bogatstvo jednih proizvodi isklju~ivanje drugih. Ve} neko vrijeme, u svim me|unarodnim razgovorima i na raznim Clubovima u Davosu i Washingtonu suo~ava se s problemom siroma{tva: novoj temi za ova dru{tva dinami~nih i u~inkovitih mladih managera. A sa siroma{tvom, suo~ava se s njegovom podriva~kom dimenzijom, njegovom o~ajni~kom sklono{}u da s jedne strane uni{tava ono {to se na drugoj izgradilo. (...) Vratimo se glavnoj ideji po kojoj bi se siroma{tvo moglo pove}ati u funkciji pove}anja bogatstava. I opet nije uvijek tako: ako svake godine milijuni useljenika dolaze u Sjedinjene Dr`ave i u razdobljima rasta nalaze posao, oni znaju da njihovo blagostanje ovisi o sudbini mo}nih. No to ima granicu. Dokad }e se jedna strana planeta mo}i prelijevati na drugu? Dokad }e se dvije i pol milijarde Kineza i Indijaca mo}i koristiti rastom Zapada? I kako izbje}i ksenofobne potrese izazvane tako velikom imigracijom. Kako izbje}i 'sukob civilizacije', prema definiciji 'think tanka' State Departmenta, koji najavljuje zatvaranje granica i povratak Zapada u svoje granice i svojim vrijednostima? Va`no je da sve te ideje kru`e i izazivaju strasti dok su jo{ ju~er izazivale samo ravnodu{nost, a me|u managerima i odre|en prijezir. [to je, kona~no, globalizacija? Naravno, mo`e se na nju gledati kao na licemjeran na~in da se amerikanizaciju nazove drugim imenom. No zapravo je ona samo banalan, logi~an i predvidljiv rezultat otvaranja granica, smanjivanja udaljenosti, promjene prostora i vremena, me|usobnog pro`imanja kultura, umno`avanja tr`i{ta. Treba ipak krenuti od tih jednostavnih ideja. Logi~no je, dakle, da ovo nepredvi|eno napredovanja planeta prema jedinstvu, prisiljava svakog pojedinca da postane gra|anin svijeta te da kao prijetnja stoji nad zatvorenim nacijama i zajednicama okrenutima samima sebi. Sve to mo`e izazvati vrtoglavice, i potaknuti potrebu za individualnim potvrdama i obnovom identiteta. Unutar te unitaristi~ke zbrke dominantna nacija, ameri~ka supersila, igra i ve}u ulogu od rimskog carstva u vrijeme pax romane, ili novijih otomanskih, austrougarskih, britanskih ili francuskih imperija. Od tuda proizlazi va`nost postavljanja problema razvoja ameri~ke misli o kojoj ovisimo. I od tuda dolazi i interes za predvi|anje koje sam naveo na po~etku, predvi|anje jednog Amerikanca. Najmo}nije tvrtke ve} sigurno znaju da su divovske tvornice revolucija", pi{e Jean Daniel. *** "Europa mora bdjeti nad ekonomskom demokracijom" "Na prvi je pogled te{ko na}i ne{to zajedni~ko izme|u Maria Montija i osporavatelja globalizacije. No, nekoliko dana prije skupa na vrhu G-8, europski povjerenik za konkurenciju stvorio je povijesni presedan u ograni~avanju mo}i velikih multinacionalnih kompanija. Prvi je put europski antitrust udario 'u srce imperija' i zabranio najve}e industrijsko preuzimanje izme|u dvije ameri~ke tvrtke (General Electric-Honeywell) nakon {to je to Washington odobrio, a ta je odluka mnoge u Americi ostavila zate~enima. Iz toga se izvla~e i op}e pouke o potrebi da nadnacionalne javne institucije discipliniraju globalna tr`i{ta: 'Europa nikad ne bi mogla donijeti odluku poput ove da su antitrust vlasti bile podijeljene me|u mnogim nacionalnim dr`avama. Kada se govori o 'governanceu', odnosno o potrebi da javne vlasti reguliraju tr`i{ta, primje}ujem da veliko zna~enje ima ovlast interveniranja Europske komisije'. - Slu~aj General Electric otvara novo poglavlje u globalizaciji. Prvi se put Sjedinjene Dr`ave osje}aju kao zemlja s ograni~enim suverenitetom. I prvi put je, pod Bushovom administracijom, prijateljicom Big bussinesa, Europa zaprijetila Amerikancima u borbi protiv monopola. Je li do{ao trenutak da se razmi{lja svjetskom antitrust stra`aru? Budu}i da su velike tvrtke sve vi{e nadnacionalne ne bi li se njihovi stra`ari trebali prilagoditi? = Istina je da je Europska komisija prvi put blokirala koncentriranje dvije ameri~ke tvrtke, {to je bilo odobreno u Washingtonu, dok se suprotno ve} dogodilo. To ne isklju~uje ~injenicu da Sjedinjene Dr`ave i dalje smatramo glavnim sugovornikom za bilateralnu suradnju, kao i zakonski uzor protiv kartela i zloraba dominantnih pozicija. (...) - [to se ti~e General Electrica Amerikanci vas optu`uju da ste napravili ve}u korist konkurentskim tvrtkama nego potro{a~ima. = Na prvom mjestu, ~udno je optu`ivanje europske politike da nije usmjerena prema potro{a~u, kada ovo dolazi od ameri~ke administracije koja se mnogim promatra~ima ~ini uvelike vo|ena interesima businessa. U stvarnosti je europska politika konkurencije sasvim usmjeren prema potro{a~u. Mi nismo protiv spajanja i preuzimanja koji uve}avaju djelotvornost, mi smo protiv onih operacija koje ne pobolj{avaju u~inkovitost, smanjuju inovativnost, mogu utjecati na pove}anje cijena i na{tetiti dobrobiti potro{a~a. Saslu{ati i konkurentske tvrtke ne zna~i dati im za pravo. Mnogo su ~e{}i slu~ajevi u kojima odobravamo spajanja unato~ sna`nih kritika konkurenata. Primjer je America Online - Time Warner. No u slu~aju General Electrica zabrinutosti su izra`avali i klijenti, primjerice zrakoplovne tvrtke.(...) - Niste, me|utim, intervenirali kako bi sprije~ili da Electricite de France, dr`avna tvrtka koja jo{ vlada svojim nacionalnim tr`i{tem pa zato ima monopolisti~ki prihod , kupi elektroenergetske tvrtke u Europi, poput Montedisona. = Intervenirali smo i interveniramo i protiv javnih poduze}a, kao {to se nedavno dogodilo s njema~kim po{tama (u tom slu~aju na osnovu prijave ameri~kog konkurenta, UPS-a, dokazav{i ~injenicu da nismo ni za javna poduze}a, niti da smo 'protekcionisti'). Slu~aj EdF-a je slo`en, s obzirom na to da je stupanj liberalizacije tr`i{ta elektri~ne energije koji sada (sa zaka{njenjem) primjenjuje Francuska, minimalan koji zahtijeva europska odredba. Dakle ne mo`e se govoriti o ilegalnoj situaciji na francuskom tr`i{tu. Istina je da su neke zemlje oti{le dalje u liberalizaciji svojih tr`i{ta, ostvaruju}i tako interes svojih potro{a~a, i istina je da ova asimetrija stvara probleme i neravnote`e. Najbolje rje{enje je ubrzati liberalizaciju posvuda {to Komisija ve} dugo predla`e: no francuska se vlada suprotstavila, a sve druge vlade su prihvatile takvo stajali{te, makar je to pitanje koje zahtijeva ve}inu glasova, a ne jednoglasnost. (...)", razgovarao Federico Rampini. RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 14. VII. 2001. Putin poku{ava opetovati De Gaulleovu politiku "Izvor 'NG-a' doznaje da }e se smanjiti ruske vojne snage (RVS) na Kosovu. To se ~ini jako neobi~no, pogledamo li kako je te{ko RVS tamo do{ao. Jo{ je neobi~nije uzmemo li u obzir da nije rije{eno pitanje srpskog puka u toj pokrajini i da NATO kani poslati postrojbe u Makedoniju gdje, prema tvrdnji predsjednika Vladimira Putina, Rusija ima svoje interese. No dobro informirani diplomatski izvori potvr|uju da }e se broj ruskih mirotvoraca na Kosovu ipak smanjiti. Pritom se daje do znanja kako to nije 'spontana' odluka Kremlja, ve} sastavnica njegove nove politike. Rusija smanjuje vojnu nazo~nost izvan granica. Podsjetimo da je ve} donesena odluka o smanjenju mirovne brigade u Bosni i Hercegovini za dvjesto pedeset vojnika i o njezinu preustroju u pukovniju. Moskva vodi aktivan dijalog s ~elni{tvom Moldavije i Gruzije o raspu{tanju ruskih vojnih baza na tom podru~ju. 'Za{to odlazimo s podru~ja gdje su o~iti ruski geopoliti~ki interesi?' - pitaju se danas mnogi politi~ari i promatra~i kritiziraju}i Kremlj. Ovih je dana ~ak i vrlo neutralan i suzdr`ani predsjednik dumskog odbora Andrej Nikolajev na susretu s vojnim ata{eima nekolikih dr`ava rekao da se ne sla`e s raspu{tanjem Gudautske baze u Abhaziji. Prepiru se oko toga komunisti i domoljubi. [to se doga|a? Postupci Kremlja mogu se razli~ito tuma~iti. No vladini izvori tuma~e to posve obi~no: uza sve pozitivne tendencije u gospodarstvu, Moskva nema vi{ka novca da se, kao u doba SSSR-a, uple}e u svakojake sva|ice. Veliki su financijski izdaci za uzdr`avanje vojnih postrojba u inozemstvu. (...) Tako je Kremlj odlu~io da }e, ne {tete}i ruskim probicima, 'postupno' ograni~avati svoje snage i usmjeriti napore na rje{avanje unutra{njih problema kojih je, kao {to je poznato, dosta. Ta nepopularna odluka za sada nije slu`beno potvr|ena. No ve} je osje}aju neposredni sudionici procesa - na{i vojnici mirotvorci koji se prije vremena vra}aju u domovinu. Povijesne su usporedbe uvijek uvjetne. No o~ito je da Putin danas donekle opetuje politiku Charlesa de Gaullea kada je ovaj, daju}i Al`iru neovisnost, navukao na sebe srd`bu vojnika. Danas se isto doga|a u Rusiji. Kao {to se zna, o zapovijedima se u vojsci ne raspravlja, ali je o~ito da su vanjskom politikom Kremlja nezadovoljni mnogi generali u parlamentu (Andrej Nikolajev, Igor Rodionov i drugi), ali i neki vojni du`nosnici i obi~ni ~asnici i ro~nici (napose oni koji su slu`ili u inozemstvu, a sada su vi{ak). (...) Za razliku od prije, danas je u vrhovima vlasti pravilo da o me|unarodnim vojnim problemima govore diplomati i gra|anski ministar obrane, a ne generali. Tako sada{nja vlast donosi nepopularne odluke ne samo u unutra{njoj, nego i u vanjskoj politici. (...) Potpuno je razumljivo da se to u dru{tvu razli~ito tuma~i. O~ito je da Kremlj, prvi put u poslijesovjetskoj povijesti, pokazuje strogost i dosljednost u me|unarodnoj politici. No to se mora temeljiti na stvarnoj, a ne na virtualnoj vojno-politi~koj nazo~nosti u va`nim podru~jima, barem u Europi i bli`em inozemstvu", pi{e Vladimir Muhin. SJEDINJENE DR@AVE THE WASHINGTON TIMES 13. VII. 2001. Ne Nici "Na nedavnom sastanku u [vedskoj europski su ~elnici ustrajali na {irenju Europske Unije, unato~ irskom odbijanju sporazuma iz Nice. Irci su 7. lipnja zapanjili Europu glasuju}i na referendumu protiv {irenja EU sa sada{njih 15 na ukupno 27 ~lanova. Prema sporazumu iz Nice, u EU bi se uklju~ile siroma{nije zemlje isto~ne Europe koje jo{ nastoje izi}i iz sjene komunizma. Me|utim, unato~ tome {to su europski ~elnici uvjereni da }e sporazum odobriti svi postoje}i ~lanovi i unato~ poticanju irskih medija i politi~ke elite, irski su glasa~i pokazali da se glas naroda ne mo`e uzeti zdravo za gotovo. Glasovanje nagla{ava sve ve}u distancu izme|u europskih gra|ana i slo`ene birokracije u Bruxellesu. Irci su odbili {irenje jer se boje da }e njihovi nacionalni interesi biti zanemareni. Ne `ele promijeniti status primatelja pomo}i u status donatora kako bi pomogli zemljama biv{eg komunisti~kog bloka. Osim toga, Irci su zabrinuti zbog mogu}nosti da }e na njihov neutralni status utjecati planovi EU za stvaranje zajedni~ke vojne sile. Kona~no, neke se vjerske skupine boje da }e pogodbe o ljudskim pravima unutar EU promijeniti postoje}i irski zakon koji brani poba~aj. Ukratko, Irci ne `ele da njihovi nacionalni interesi i osebujna kultura nestanu u {iroj politi~koj strukturi. ^ovjek bi pomislio da }e europski ~elnici odmah reagirati u skladu s tim upozorenjem te da }e unijeti neke prilagodbe. Umjesto toga, oni su ga uglavnom ignorirali. Irski premijer Bertie Ahern izjavio je da }e se odr`ati drugi referendum kad ljudi jo{ malo razmisle o cijelom problemu. Europski su ~elnici u Goeteborgu izjavili da }e se {irenje ipak provesti. Ta reakcija na irsko glasovanje potvr|uje strah mnogih Europljana da je EU sve neodgovornija. Europski ~elnici postupili bi mudro kada bi na rezultate referenduma reagirali uz vi{e osjetljivosti jer je rije~ o najavi onoga {to slijedi: ratifikacija sporazuma iz Nice u svim zemljama EU ne}e biti tako glatka kao {to su zami{ljali. Pitanje {irenja EU postaje gromobran za izra`avanje nezadovoljstva labirintom birokracije u Bruxellesu koji postaje sve arogantniji i dalji", stoji u uvodniku. INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. VII. 2001. Mati~ne stanice i kloniranje tek su po~etak "Financiranje istra`ivanja mati~nih stanica iz dr`avnog prora~una tek je djeli} mnogo {ireg niza pitanja: je li omogu}avanje kloniranja ~ovjeka kako bi se stvorile mati~ne stanice prvi korak prema kloniranju novoro|en~adi; opravdava li mogu}a korist nove genetike potencijalne strahote i `elimo li stvoriti potpuno nove biotehnolo{ke industrije koje }e ovisiti o zalihama ljudskih embrija koji }e biti stvoreni, iskori{teni i uni{teni. Mati~ne stanice i kloniranje tek su po~etak. Otkri}e ljudskoga genoma pove}ava mogu}nost ne samo novih genskih terapija za bolesti nego i za genska pobolj{anja (...) koja bi utjecala na sve budu}e generacije. Naposljetku, Amerika koja ~esto bje`i od te{kih dilema morat }e donijeti vrlo te{ku odluku: izabrati izme|u nove znanosti, koja mo`e mnogo, ali nosi i nepredvidljive opasnosti, i stare vjere ili mudrosti, sa svojim skromnim zahtjevima i nepremostivim misterijama. ^injenica da nismo pripremljeni zna~i podcjenjivanje po~etka doba genetike", pi{e Eric Cohen.