FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT-REPUBBLICA-15.7.-SUKOB CIVILIZACIJA

IT-komentari-Politika IT-REPUBBLICA-15.7.-SUKOB CIVILIZACIJA ITALIJALA REPUBBLICA15. VII. 2001.Sukob civilizacija izme|u bogatih i siroma{nih"Onog dana kad je John Galbraith prorekao dru{tvo u kojemu }e bogati biti sve bogatiji, a siroma{ni sve siroma{niji, mislilo se da je prvi put taj ekonomist, jedan od najoriginalnijih i najbriljantnijih na svijetu, poznat po svojim paradoksima, upao u pretjerano pojednostavljivanje. Galbraith je, zapravo, iako to tada nitko nije primjetio, okrenuo le|a cijeloj liberalnoj tradiciji.Tradiciji po kojoj bi, bez obzira na razne verzije i prilagodbe, bogatsvo bogatih nu`no i{lo i u korist siroma{nih. Proro~anstvo Johna Galbraitha bilo je smjelo po tome {to je, protivno marksisti~kim analizama, ustvrdilo da se srednji stale`i nisu uvijek sustavno proletarizirali. I po tome {to tvrdi da su bogati bili prisiljeni uspostaviti metode pomo}i na vi{e ili manje prikrivene na~ine. Ostaje ~injenica da danas, na planetarnoj razini, u doba takozvane globalizacije, stvarnost Galbraithu daje za pravo. Neke su nacije bogate, a neke siroma{ne. Africa tone, a Australija se di`e, a unutar bogatih dr`ava poput Ju`ne Afrike,
ITALIJA LA REPUBBLICA 15. VII. 2001. Sukob civilizacija izme|u bogatih i siroma{nih "Onog dana kad je John Galbraith prorekao dru{tvo u kojemu }e bogati biti sve bogatiji, a siroma{ni sve siroma{niji, mislilo se da je prvi put taj ekonomist, jedan od najoriginalnijih i najbriljantnijih na svijetu, poznat po svojim paradoksima, upao u pretjerano pojednostavljivanje. Galbraith je, zapravo, iako to tada nitko nije primjetio, okrenuo le|a cijeloj liberalnoj tradiciji. Tradiciji po kojoj bi, bez obzira na razne verzije i prilagodbe, bogatsvo bogatih nu`no i{lo i u korist siroma{nih. Proro~anstvo Johna Galbraitha bilo je smjelo po tome {to je, protivno marksisti~kim analizama, ustvrdilo da se srednji stale`i nisu uvijek sustavno proletarizirali. I po tome {to tvrdi da su bogati bili prisiljeni uspostaviti metode pomo}i na vi{e ili manje prikrivene na~ine. Ostaje ~injenica da danas, na planetarnoj razini, u doba takozvane globalizacije, stvarnost Galbraithu daje za pravo. Neke su nacije bogate, a neke siroma{ne. Africa tone, a Australija se di`e, a unutar bogatih dr`ava poput Ju`ne Afrike, Velike Britanije i samih Sjedinjenih Dr`ava bogatstvo jednih proizvodi isklju~ivanje drugih. Ve} neko vrijeme, u svim me|unarodnim razgovorima i na raznim Clubovima u Davosu i Washingtonu suo~ava se s problemom siroma{tva: novoj temi za ova dru{tva dinami~nih i u~inkovitih mladih managera. A sa siroma{tvom, suo~ava se s njegovom podriva~kom dimenzijom, njegovom o~ajni~kom sklono{}u da s jedne strane uni{tava ono {to se na drugoj izgradilo. (...) Vratimo se glavnoj ideji po kojoj bi se siroma{tvo moglo pove}ati u funkciji pove}anja bogatstava. I opet nije uvijek tako: ako svake godine milijuni useljenika dolaze u Sjedinjene Dr`ave i u razdobljima rasta nalaze posao, oni znaju da njihovo blagostanje ovisi o sudbini mo}nih. No to ima granicu. Dokad }e se jedna strana planeta mo}i prelijevati na drugu? Dokad }e se dvije i pol milijarde Kineza i Indijaca mo}i koristiti rastom Zapada? I kako izbje}i ksenofobne potrese izazvane tako velikom imigracijom. Kako izbje}i 'sukob civilizacije', prema definiciji 'think tanka' State Departmenta, koji najavljuje zatvaranje granica i povratak Zapada u svoje granice i svojim vrijednostima? Va`no je da sve te ideje kru`e i izazivaju strasti dok su jo{ ju~er izazivale samo ravnodu{nost, a me|u managerima i odre|en prijezir. [to je, kona~no, globalizacija? Naravno, mo`e se na nju gledati kao na licemjeran na~in da se amerikanizaciju nazove drugim imenom. No zapravo je ona samo banalan, logi~an i predvidljiv rezultat otvaranja granica, smanjivanja udaljenosti, promjene prostora i vremena, me|usobnog pro`imanja kultura, umno`avanja tr`i{ta. Treba ipak krenuti od tih jednostavnih ideja. Logi~no je, dakle, da ovo nepredvi|eno napredovanja planeta prema jedinstvu, prisiljava svakog pojedinca da postane gra|anin svijeta te da kao prijetnja stoji nad zatvorenim nacijama i zajednicama okrenutima samima sebi. Sve to mo`e izazvati vrtoglavice, i potaknuti potrebu za individualnim potvrdama i obnovom identiteta. Unutar te unitaristi~ke zbrke dominantna nacija, ameri~ka supersila, igra i ve}u ulogu od rimskog carstva u vrijeme pax romane, ili novijih otomanskih, austrougarskih, britanskih ili francuskih imperija. Od tuda proizlazi va`nost postavljanja problema razvoja ameri~ke misli o kojoj ovisimo. I od tuda dolazi i interes za predvi|anje koje sam naveo na po~etku, predvi|anje jednog Amerikanca. Najmo}nije tvrtke ve} sigurno znaju da su divovske tvornice revolucija", pi{e Jean Daniel.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙