IT-komentari-Politika IT-REPUBBLICA-15.7.-SUKOB CIVILIZACIJA ITALIJALA REPUBBLICA15. VII. 2001.Sukob civilizacija izme|u bogatih i siroma{nih"Onog dana kad je John Galbraith prorekao dru{tvo u kojemu }e bogati biti sve bogatiji, a
siroma{ni sve siroma{niji, mislilo se da je prvi put taj ekonomist, jedan od najoriginalnijih i najbriljantnijih na svijetu, poznat po svojim paradoksima, upao u pretjerano pojednostavljivanje. Galbraith je, zapravo, iako to tada nitko nije primjetio, okrenuo le|a cijeloj liberalnoj tradiciji.Tradiciji po kojoj bi, bez obzira na razne verzije i prilagodbe, bogatsvo bogatih nu`no i{lo i u korist siroma{nih. Proro~anstvo Johna Galbraitha bilo je smjelo po tome {to je, protivno marksisti~kim analizama, ustvrdilo da se srednji stale`i nisu uvijek sustavno proletarizirali. I po tome {to tvrdi da su bogati bili prisiljeni uspostaviti metode pomo}i na vi{e ili manje prikrivene na~ine. Ostaje ~injenica da danas, na planetarnoj razini, u doba takozvane globalizacije, stvarnost Galbraithu daje za pravo. Neke su nacije bogate, a neke siroma{ne. Africa tone, a Australija se di`e, a unutar bogatih dr`ava poput Ju`ne Afrike,
ITALIJA
LA REPUBBLICA
15. VII. 2001.
Sukob civilizacija izme|u bogatih i siroma{nih
"Onog dana kad je John Galbraith prorekao dru{tvo u kojemu }e bogati
biti sve bogatiji, a siroma{ni sve siroma{niji, mislilo se da je
prvi put taj ekonomist, jedan od najoriginalnijih i
najbriljantnijih na svijetu, poznat po svojim paradoksima, upao u
pretjerano pojednostavljivanje. Galbraith je, zapravo, iako to
tada nitko nije primjetio, okrenuo le|a cijeloj liberalnoj
tradiciji.
Tradiciji po kojoj bi, bez obzira na razne verzije i prilagodbe,
bogatsvo bogatih nu`no i{lo i u korist siroma{nih. Proro~anstvo
Johna Galbraitha bilo je smjelo po tome {to je, protivno
marksisti~kim analizama, ustvrdilo da se srednji stale`i nisu
uvijek sustavno proletarizirali. I po tome {to tvrdi da su bogati
bili prisiljeni uspostaviti metode pomo}i na vi{e ili manje
prikrivene na~ine. Ostaje ~injenica da danas, na planetarnoj
razini, u doba takozvane globalizacije, stvarnost Galbraithu daje
za pravo. Neke su nacije bogate, a neke siroma{ne. Africa tone, a
Australija se di`e, a unutar bogatih dr`ava poput Ju`ne Afrike,
Velike Britanije i samih Sjedinjenih Dr`ava bogatstvo jednih
proizvodi isklju~ivanje drugih.
Ve} neko vrijeme, u svim me|unarodnim razgovorima i na raznim
Clubovima u Davosu i Washingtonu suo~ava se s problemom siroma{tva:
novoj temi za ova dru{tva dinami~nih i u~inkovitih mladih managera.
A sa siroma{tvom, suo~ava se s njegovom podriva~kom dimenzijom,
njegovom o~ajni~kom sklono{}u da s jedne strane uni{tava ono {to se
na drugoj izgradilo. (...)
Vratimo se glavnoj ideji po kojoj bi se siroma{tvo moglo pove}ati u
funkciji pove}anja bogatstava. I opet nije uvijek tako: ako svake
godine milijuni useljenika dolaze u Sjedinjene Dr`ave i u
razdobljima rasta nalaze posao, oni znaju da njihovo blagostanje
ovisi o sudbini mo}nih. No to ima granicu. Dokad }e se jedna strana
planeta mo}i prelijevati na drugu? Dokad }e se dvije i pol milijarde
Kineza i Indijaca mo}i koristiti rastom Zapada? I kako izbje}i
ksenofobne potrese izazvane tako velikom imigracijom. Kako izbje}i
'sukob civilizacije', prema definiciji 'think tanka' State
Departmenta, koji najavljuje zatvaranje granica i povratak Zapada
u svoje granice i svojim vrijednostima? Va`no je da sve te ideje
kru`e i izazivaju strasti dok su jo{ ju~er izazivale samo
ravnodu{nost, a me|u managerima i odre|en prijezir. [to je,
kona~no, globalizacija? Naravno, mo`e se na nju gledati kao na
licemjeran na~in da se amerikanizaciju nazove drugim imenom. No
zapravo je ona samo banalan, logi~an i predvidljiv rezultat
otvaranja granica, smanjivanja udaljenosti, promjene prostora i
vremena, me|usobnog pro`imanja kultura, umno`avanja tr`i{ta.
Treba ipak krenuti od tih jednostavnih ideja. Logi~no je, dakle, da
ovo nepredvi|eno napredovanja planeta prema jedinstvu, prisiljava
svakog pojedinca da postane gra|anin svijeta te da kao prijetnja
stoji nad zatvorenim nacijama i zajednicama okrenutima samima
sebi. Sve to mo`e izazvati vrtoglavice, i potaknuti potrebu za
individualnim potvrdama i obnovom identiteta.
Unutar te unitaristi~ke zbrke dominantna nacija, ameri~ka
supersila, igra i ve}u ulogu od rimskog carstva u vrijeme pax
romane, ili novijih otomanskih, austrougarskih, britanskih ili
francuskih imperija. Od tuda proizlazi va`nost postavljanja
problema razvoja ameri~ke misli o kojoj ovisimo. I od tuda dolazi i
interes za predvi|anje koje sam naveo na po~etku, predvi|anje
jednog Amerikanca. Najmo}nije tvrtke ve} sigurno znaju da su
divovske tvornice revolucija", pi{e Jean Daniel.