RU-IZVESTIJA-12.7.-HAEKKERUP O KOSOVU

RUSIJA IZVESTIJA 12. VII. 2001. Kako ćemo urediti Kosovo List donosi napis posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a i voditelja UN-ove misije na Kosovu Hansa Haekkerupa o budućem uređenju Kosova: "Prošlo je nešto više od dvije godine otkako su se s Kosova povukle postrojbe jugoslavenske vojske i policije, a područje je, sukladno rezoluciji 1244 UN-ova Vijeća sigurnosti, prešlo pod međunarodni nadzor. Prvi put u povijesti, međunarodna je zajednica preuzela ispunjavanje dosad neviđene zadaće: pomoći da se zaliječe rane rata i etničke mržnje, obnoviti uništeno gospodarstvo i učiniti ga konkurentnim, izgraditi pravo demokratsko, uzorno društvo koje će se temeljiti na načelima poštovanja ljudskih prava, bez obzira na rasu, spol, nacionalnost i vjeru. Treba li podsjećati na podsmjehe sumnjičavaca u početku. Mnogi su mislili da su naši napori na Kosovu Sizifov posao, očekujući samo trenutak kada ćemo priznati da ne možemo bilo što promijeniti na bolje i kad ćemo odustati. No dogodilo se drugo. Za dvije godine rada međunarodne misije, život se na Kosovu promijenio iz temelja. I premda se naš rad ovdje ne može smatrati završenim, samo slijepac ne vidi te velike promjene koje su se dogodile u društvu. Dakako, možemo se odmarati na lovorikama i sjetiti se kakvo je bilo stanje na Kosovu u lipnju 1999., kada su međunarodne mirovne snage i međunarodna građanska uprava tek stigli u ranjenu pokrajinu, kada su se stotine tisuća izbjeglica vraćali kući iz mjesta prisilnog samoprogona, a međunarodna je zajednica tek počela pružati pomoć kako bi se život što brže normalizirao - sjetiti i ujedno ga uspoređivati sa sadašnjim prilikama. Zaista, puno je toga učinjeno u te dvije godine - danas je na Kosovu gotovo u potpunosti obnovljena i kvalitativno poboljšana infrastruktura društva: rade škole, sveučilište, bolnice i poliklinike, banke, proračunska i porezna služba, pošta i telegraf, prijevoz (i željeznica), radio i televizija, izlaze novine i časopisi, niču stotine malih i srednjih poduzeća koji trebaju biti temelj za razvoj gospodarstva. No svirati u trublje, dok smo, u najboljem slučaju, na pola puta do planiranog cilja, znači jednostavno zavaravati se. Trebamo pošteno i nepristrano ocijeniti ono što smo postigli i priznati da se ponekad ne možemo pohvaliti većim rezultatima. To se ponajprije tiče položaja etničkih manjina, napose Srba. UN-ova misija na Kosovu utemeljena je da bi zaštitila prava i slobodu svih stanovnika u pokrajini i pomogla im u izgradnji demokratskog društva. No premda je međunarodna nazočnost omogućila, možemo reći, automatski povratak prava albanske većine, ona je nehotice povukla za sobom velike povrede prava manjina, napose Srba. Protjerani u enklave i lišeni slobode kretanja, kosovski su Srbi često bili žrtve kako pojedinačnih napada, tako i unaprijed planiranih terorističkih napada. Potaknuti osjećajem osvete, neki su ekstremno raspoloženi Albanci bili spremni iskaliti, i bez razlike su iskaljivali, bijes na nedužnima i na krivcima - često s oružjem u rukama. Širenje nasilja nad etničkim manjinama koncem 2000. i početkom 2001. samo je pogoršalo ionako napeto stanje u pokrajini. Apoteoza tog vala nasilja bila je eksplozija autobusa na redovnoj liniji u veljači, u kojemu su bili Srbi koji su se vraćali kući na Kosovo nakon posjeta rođacima u Nišu. U tom je strašnom napadu poginulo jedanest ljudi, među kojima i jedno dijete. To se ne može zaboraviti ni oprostiti. Pogibelj nedužnih ljudi je i udar na buduće Kosovo koji ozbiljno podriva teške napore za normalizaciju stanja u pokrajini. Međunarodna je zajednica najodlučnije osudila taj zločin i pozvala vođe albanskih političkih stranaka na Kosovu da iskoriste svoj ugled kako ne bi dopustili da se slično opet dogodi. Dapače, zaprijetila je da će obustaviti program pomoći ako se nasilje ne prekine. Nakon toga se stanje bitno popravilo. Na našem putu ima još puno zapreka. Uz međuetničku nesnošljivost, drugi ozbiljan problem na Kosovu je organizirani kriminal. Mirovne snage i međunarodna policija objavili su pravi rat preprodavačima droge, oružja, ljudi i krijumčarima, zbog kojih proračun pokrajine ostaje bez velikog dijela prihoda koji bi se mogli iskoristiti za igradnju i obnovu stanova, cesta i za daljnji razvoj sustava zdravstvene zaštite i školovanja. I tu su ostvareni ne mali uspjesi. Opći izbori zakazani za 17. rujna ove godine bit će vrlo važan korak prema postizanju jedne od glavnih zadaća koje je pred nas postavilo Vijeće sigurnosti UN-a - visok stupanj autonomije na Kosovu, na načelima samouprave. Prvi put u povijesti, Kosovo će imati prava, a ne nominalna tijela vlasti koja će postupno preuzimati ovlasti od misije UN-a. Vrlo je važno da kosovski Srbi sudjeluju u izborima u studenom. Važno je i da kosovski Albanci više ne promatraju predstavnike srpske manjine kao neprijatelje, već da ih počnu gledati kao ravnopravne partnere u upravljanju pokrajinom. Tako bi se stvorili temelji za izgradnju pravog demokratskog i skladnog društva na Kosovu. Samo ćemo tada moći reći da se naša zadaća okrunila uspjehom."