NJ-DIE WELT-12.7.-MAKEDONIJA

NJEMAČKA DIE WELT 12. VII. 2001. Njemački interesi u Makedoniji "Povijest povremeno voli ironiju. Zemlja koju se jedva može pronaći na zemljovidima Europe, Makedonija, sada odlučuje hoće li Balkan pronaći mir ili će se raspasti u novim strahotama i katastrofama. Na tom se mjestu odlučuje i o tome je li Europa sposobna za čvrsto stvaranje mira - ili nije. 'Ako tamo daleko u Turskoj narodi udare jedni na druge...'. U Goetheovo je doba to bilo usmjereno na veliko osmanlijsko carstvo, u njemu i zemlje između Dunava i Jadrana - što su Turci nazivali Rumelijom, a Europljani 'Turskom u Europi'. Tih užitak zamijenile su mračne slutnje otkako je osmanlijsko nasljedstvo raspolovilo Europu. Bismarck je na Berlinskom kongresu 1878. želio biti 'pošteni posrednik' - pa ipak to nije mogao biti. Među posljedice ubrajaju se raspad njegovih saveza, rusko-francuske antante i kraj Bečkog poretka. Kad je 28. lipnja 1914. austrijski prijestolonasljednik poginuo kao žrtva atentata srpske tajne službe, Europa se stropoštala u Veliki rat. Povijest se ne ponavlja, bar ne doslovno. Ali na djelu su demoni Balkana, pod Titom protjerani strahom od sovjetske intervencije i tajne policije. Od 1990. Zapad je morao bolno učiti da je bolje presjeći krize i ratove nego čekati da razviju svoju razornu snagu. Bosna i Hercegovina, Kosovo i sada Makedonija: recept za katastrofu je promatrati prekriženih ruku. Vlastitim snagama slavensko-makedonska većina i albanska manjina - da se ne govori o manjim skupinama - ne mogu postići pomirbu. No u zapadnom je a osobito u njemačkom interesu da se narodi te regije smire. Mora se dakle nešto poduzeti: kratkoročno s oružjem, na dulji rok politički i gospodarski. Prepušteni mržnji i strahovima, narodi Balkana uvijek imaju sredstava za podsjećanje na njihovu patnju i ogorčenost. Potrebna je prevencija. Kad bi se u Makedoniji radilo samo o prikupljanju oružja albanskih pobunjenika, Nijemci bi bili neizbježni. No takvo prikupljanje već je drugdje u propaloj Jugoslaviji loše prošlo. Ne znači da je ovaj put, iako je na papiru sve sređeno, posrijedi samo vojna šetnja. Bar je dosad bilo tako da su tri strane u makedonskom sukobu - slavenski Makedonci, albanski Makedonci i albanski gerilci s pograničnog Kosova - poduzeli sve da za svoje svrhe upregnu NATO-ove sile. Da bi se to spriječilo, potrebno je oboje - sposoban dugoročan koncept za cijeli Balkan koji se vjerojatno mora oprostiti od multietničkih umjetnih malih država, te ono što se vojnim jezikom zove dominacija eskalacije. To je mogućnost prijetnje već i zato što se uvijek može ponovno napasti: kombinacija je poznata iz šaha. Makedoniji ne dopustiti da vodi građanski rat u njemačkom je interesu, ne samo zbog NATO-a. Ako se zemlja strovali u krvavi kaos, opet će početi masovna bježanja a njihov je cilj, bez obzira na njemačko protivljenje, Njemačka. To se može spriječiti samo na mjestu uzroka. Naposljetku i prije svega: kakvim se argumentima želi nagovoriti Amerikance da ostanu ako se glavni pogođeni, Nijemci, izjašnjavaju kao nezainteresirani? I kako objasniti Francuzima koji s Nijemcima žele formirati zajedničku jedinicu, da nam nedostaje hrabrosti i sredstava i da se Makedonija nalazi na drugom planetu? Ratnici na Balkanu pomno prate koliko odlučnosti imaju NATO-ove sile zajedno i svaka posebno. Drhturenje i oklijevanje neće ih privesti k pameti. Samo zastrašivanje dominacijom eskalacije može jasno pokazati da zapad ovaj put misli ono što govori. Tako i samo tako može vojno sudjelovanje ostati minimalno i prednjačiti politici", zaključuje Michael Stuermer.