PRVENSTVO KOJE TO NIJE

ZAGREB, 9. srpnja (Hina) - Kad u srijedu "krene" ovogodišnje kontinentalno prvenstvo Južne Amerike, njegovi domaćini, Kolumbijci, zacijelo će ga pozdraviti s dvojakim osjećajima. Zadovoljni što im je nakon brojnih peripetija ipak povjerena organizacija natjecanja, i nezadovoljni, jer na ovom prvenstvu ni jedna reprezentacija neće nastupiti u najjačem sastavu pa je izgubilo osnovni smisao. Nevolje Kolumbijaca mogle se naslutiti već mjesec dana prije početka kontinentalnog prvenstva. Naime, ponajbolji brazilski, argentinski, urugvajski i ostali južnoamerički nogometaši, koji su profesionalci europskih klubova, poslije duge i naporne sezone jedan za drugim su otkazivali nastup na Copa America tražeći od svojih izbornika da ih "zaborave" i puste da se pošteno odmore od lopte, negdje na moru, daleko od bilo kakve natjecateljske atmosfere. Drugo što je potreslo organizatore i dovelo u pitanje održavanje prvenstva 2001. bila je otmica dopredsjednika Kolumbijskog NS-a Hernana Mejije Campuzana. To je bila kap koja je prelila čašu nezadovoljstva Južnoameričke nogometne konfederacije (CAF), koja je procijenila da je ludost igrati kontinentalno prvenstvo u zemlji u kojoj vlada anarhija i u kojoj takozvani "marxistički revolucionari" teroriziraju cijeli narod vršeći otmice uglednika i postavljajući automobile-bombe u velikim kolumbijskim gradovima kao što su Bogota, Medelin i Cali od kojih je ove godine poginulo 13 osoba dok ih je oko 250 ozlijeđeno. Iako su otmičari u međuvremenu oslobodili Campuzana, u subotu, 30. lipnja sastali su se predsjednici 10 južnoameričkih saveza i odlučili da se Copa America uopće ne igra ove nego tek sljedeće godine. No, kako se 2002. godine igra Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji, ta je odluka od početka bila na staklenim nogama, tako da su se nakon nje šefovi nacionalnih saveza ponovo našli u utorak, 2. srpnja, da bi još jednom promijenili odluku: prvenstvo se igra u Kolumbiji i počinje 11. srpnja s reprezentacijama koje će biti sastavljene od "ostataka njihovih najboljih igrača". Kanađani, koji su kao gosti iz Sjeverne Amerike trebali sudjelovati na tom "krnjem" prvenstvu, odustali su od nastupa, ali je CBF na brzinu privolio Kostarikance da ih zamjene. Brazilci su zatražili maksimalnu policijsku pratnju svojim reprezentativcima, doslovce na svakom koraku za vrijeme natjecanja i boravka u Kolumbiji, a general Aldemar Bedoya šef osiguranja na Copa Americi tada je izjavio da ne trebaju strahovati od terorista jer će nad svim sudionicima prvenstva za vrijeme 18-dnevnog natjecanja, 24 sata dnevno, bdjeti 20.000 vojnika, policajaca i specijalaca, koji su obućeni za borbu protiv terorista. Usprkos tome većina najpoznatijih brazilskih reprezentativaca neće igrati u Kolumbiji, a Argentinci, Peruanci i Urugvajci su objavili da na natjecanje dolaze s rezervnim postavama. Čak i Kolumbijci, kojima je i te kako stalo do održavanja ovog prvenstva, neće pozvati "pod zastavu" sve svoje adute. Kolumbija je, ako niste znali trebala biti domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva 1986. godine, ali je odustala od organizacije zbog nedostatka novčanih sredstava pa je umjesto nje "u igru" uskočio Meksiko, koji je imao relativno dobro uređene stadione na kojima je održano SP 1970. godine. Drugi takav fijasko Kolumbijci nisu željeli doživjeti pa je vlada predsjednika Andresa Pastrana učinila sve što je u njenoj moći da privoli čelnike južnoameričkih nogometnih saveza i medije kako bi se ovo prvenstvo Južne Amerike ipak održalo na kolumbijskom tlu. I tako će u srijedu prvenstvo početi, a kako če završiti to nitko nije u stanju predvidjeti. I zbog ozračja koje vlade u Kolumbiji, a i zbog toga što nitko ni od južnoameričkih nogometnih stručnjaka nema predodžbu o snazi pojedinih reprezentacija kad se u njima ukupno nalazi _ tvrde izvjestitelji svjetskih agencija _ 199 pričuvnih reprezentativaca i tek pokoji pravi. (Hina) mi