VOA-7.7.-ŠTO ČEKA HRVATSKU U SLUČAJU NESURADNJE

GLAS AMERIKE - VOA 7. VII. 2001. Što čeka Hrvatsku u slučaju nesuradnje sa Sudom? Prilog Lade Stipić-Niseteo: "Hrvatska iza sebe ima dugu povijest sankcija, uključujući i one najbolnije, neformalne ili 'tihe' sankcije Europske unije zbog neispunjavanja međunarodnih obveza. Koje sve opcije stoje na raspolaganju Europskoj uniji i s čim se suočava Hrvatska u slučaju nesuradnje s haaškim kaznenim sudom? Izručenje osoba iz dvije zapečaćene optužnice o kojima je glavna tužiteljica Carla del Ponte govorila u petak u Zagrebu odlučivat će o integracijskoj brzini Hrvatske. Praksa je Europske unije da neko vrijeme pričeka razvoj događaja. Ako glavna tužiteljica ocijeni da Hrvatska ne surađuje, što znači da Haagu nisu izručene osobe s optužnica, poduzet će jednu od svojih uobičajenih energičnih akcija uvjeravanja, čiji će rezultat biti ponovni međunarodni pritisci. Hrvatska se sprema u utorak potpisati prijelazni sporazum s Europskom unijom koji će regulirati odnose Zagreba i Bruxellesa, i političke i pogotovo gospodarske, do stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruženju. Sporazumu predstoji relativno dugačak proces ratifikacije po nacionalnim parlamentima 15 država- članica Europske unije. U slučaju zapinjanja brzog izručenja optuženih osoba, Hrvatska se suočava s usporavanjem procesa prihvaćanja Sporazuma. Ovo je osjetila Makedonija, prva država koja je dobila svoj SSP sporazum s Unijom - proces ratifikacije po nacionalnim parlamentima usporen je dok se situacija ne smiri, sve, naravno, vrlo neslužbeno, ali efikasno. Tihe sankcije su ionako bile najjače, najbolnije oružje Unije: podsjećam samo na neformalne ali vrlo ozbiljne kaznene mjere koje su Hrvatskoj odmjeravane za vrijeme Tuđmanova režima, naročito za vojni izlet u Hercegovinu. Iz tog je razdoblja ostao težak gubitak za Hrvatsku - nakon operacije Oluja suspendirana su sredstva Phare programa čime je zemlji uskraćena dragocjena pomoć za tranziciju i prilagodbu europskim uzusima. Phare program se smatra glavnim pokretačem brzih, dubokih promjena u svim kandidatskim zemljama od Slovenije i Mađarske kao najuspješnijih pa do Bugarske i Rumunjske. U teoriji, ocijeni li Bruxelles da Hrvatska ne surađuje, njezin primat u regiji što se brzine demokratizacije i svih promjena tiče, dolazi u pitanje. Unija može odbiti potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruženju, makar ne dok se ne obnovi suradnja sa Sudom. Nadalje, može usporiti usvajanje prijelaznog sporazuma. Proces ratifikacije također može biti - dakako, neformalno - stavljen na led dok se ne ispune uvjeti suradnje s Tribunalom. Unija nadalje može uskratiti CARDS program, 60 milijuna eura u vrlo specifičnim programima namijenjenim europeizaciji raznih segmenata života u zemlji. Nadalje, sve to zajedno može dovesti u pitanje ambicije Hrvatske za ulazak u Europsku uniju. Hrvatska je najavila da će se potkraj godine, kad se ratificira Sporazum o stabilizaciji i pridruženju, službeno kandidirati za ulazak u Uniju. Ako ne bude suradnje sa Sudom nije baš sigurno hoće li zahtjev, a s njime i novi, mnogo povoljniji status zemlje, biti prihvaćen. Pritisci Europske unije nisu jedini pritisci, sankcije može provesti i Washington - on je u tome po pravilu brži od Unije, te međunarodne financijske institucije. Iako teorijski, svi ovi potezi postaju savršeno mogući i to vrlo brzo, pogotovo sada, kada je dolaskom Miloševića u Haag, Sud za ratne zločine dobio doista dragocjen poticaj. (VOA)