IMOTSKI, 8. srpnja (Hina) - U povodu 14. obljetnice smrti hrvatskog književnika Ivana Raosa (1921.-1987.), u Imotskom su danas počeli 8. Raosovi dani.
IMOTSKI, 8. srpnja (Hina) - U povodu 14. obljetnice smrti hrvatskog
književnika Ivana Raosa (1921.-1987.), u Imotskom su danas počeli
8. Raosovi dani.#L#
Ovogodišnji bogati četverodnevni program, koji protječe u znaku
80. obljetnice piščeva rođenja, počeo je dodjelom "Raosove
nagrade". Nagrada za monodramu "Prkos" pripala je Ivanu Branku
Šamiji, a premijerno ju je izvela glumica mostarskog HNK Sandra
Krgo.
Jutros je u Raosovu rodnome mjestu Medovu Dolcu služena misa
zadušnica i položeno cvijeće na književnikov grob, a u prigodnom je
programu pred njegovom rodnom kućom uime Društva hrvatskih
književnika govorio akademik Nedjeljko Mihanović, koji je istaknuo
da je Raos rasni pripovjedač koji se nije priklanjao nijednome
književnom smjeru.
U sklopu 8. Raosovih dana, fra Vendelin Karačić otvorio je izložbu
slika Josipa Boterija Dinija.
Ivan Raos svoje je književno stvaralaštvo počeo kao pjesnik (Utjeha
noći 1942.) ali je punu književnu afirmaciju stekao kao prozaik.
Pozornost kritike svratio je novelama s kozmopolitskom i
egzotičnom tematikom (zbirke: Volio sam kiše i konjanike (1956.);
Gaudamada (1956.).
Niz romana objavljenih 60-tih i početkom 70-tih godina
karakteriziraju tradicionalna faktura vješto realističko
fabuliranje, autobiografska potka i naglašena humorna crta
(trilogija Vječno žalosni smijeh (1965); Na početku kraj (1969);
Prosjaci i sinovi (1971.). Radnja je smještena u Dalmatinskoj
zagori, a stil je karakteriziran uporabom dijalektizma i
neologizama te jakim utjecajem folklora.
Ivan Raos također je napisao 30-ak dramskih djela, među kojima se
ističu Dvije kristalne čaše (1953.), I plovi bijeli oblak (1954.),
Autodafe moga oca (1957.) i Navike on živi ki zgine pošteno
(1971.).
Pisao je i pjesme u prozi, basne, putopise i, pod pseudonimom (Ledi
Ani Vasor, Novi Soar), kriminalističke romane.
(Hina) bcav sp