AT-E-KOMENTARI-Politika AU-6.VII.-DIE PRESSE-MITTELEUROPA AUSTRIJADIE PRESSE6. VII. 2001.Opet 'Mitteleuropa'"Početkom lipnja 2001. ministrica vanjskih poslova Ferrero-Waldner raspravljala je s ministrima vanjskih poslova Češke,
Slovačke, Mađarske i Slovenije o zamisli 'strateškog partnerstva'. Zbog unutarnjepolitičkog stanja ta inicijativa izgleda poput junačkog pokušaja da se ovaj put ozbiljno prihvate 1989./1990. propuštenog cilja 'Mitteleurope'. Poziv Poljskoj, nepozivanje Hrvatske i odustajanje od dodatka 'strateško' mogli bi značiti nakanu poboljšanja napetih odnosa među susjedima koji teže u Europu. No to pojašnjenje nije dovoljno. Najnoviji bojkot Hrvatske kao partnera, rođaka i jedinog uistinu pouzdanog prijatelja Austrije pri tomu je opasna slaba točka. Pet partnera bez Hrvatske su razbijene male unutarnje države. Ako se poziv ubrzo ne nadoknadi, projekt bi se moglo shvatiti tek kao taktičku gestu EU. Gospođa ministrica vanjskih poslova svoj je cilj za razliku od Beneluxa i Skandinavije apsolutno nedvojbeno odredila kao mitteleuropsku suradnju. Koliko je taj pokušaj teži u usporedbi s 89./90. pokazuje već reakcija ministara vanjskih poslova na
AUSTRIJA
DIE PRESSE
6. VII. 2001.
Opet 'Mitteleuropa'
"Početkom lipnja 2001. ministrica vanjskih poslova Ferrero-
Waldner raspravljala je s ministrima vanjskih poslova Češke,
Slovačke, Mađarske i Slovenije o zamisli 'strateškog partnerstva'.
Zbog unutarnjepolitičkog stanja ta inicijativa izgleda poput
junačkog pokušaja da se ovaj put ozbiljno prihvate 1989./1990.
propuštenog cilja 'Mitteleurope'. Poziv Poljskoj, nepozivanje
Hrvatske i odustajanje od dodatka 'strateško' mogli bi značiti
nakanu poboljšanja napetih odnosa među susjedima koji teže u
Europu. No to pojašnjenje nije dovoljno. Najnoviji bojkot Hrvatske
kao partnera, rođaka i jedinog uistinu pouzdanog prijatelja
Austrije pri tomu je opasna slaba točka. Pet partnera bez Hrvatske
su razbijene male unutarnje države. Ako se poziv ubrzo ne
nadoknadi, projekt bi se moglo shvatiti tek kao taktičku gestu EU.
Gospođa ministrica vanjskih poslova svoj je cilj za razliku od
Beneluxa i Skandinavije apsolutno nedvojbeno odredila kao
mitteleuropsku suradnju. Koliko je taj pokušaj teži u usporedbi s
89./90. pokazuje već reakcija ministara vanjskih poslova na
'strateško' u partnerstvu. Taj i drugi prigovori budućih partnera
posve su odgovarali - kao i za voditeljicu projekta Ferrero-Waldner
- svima zajedničkom unutarnje i vanjskopolitičkom držanju: jedno
oko stalno usmjereno na unutarnjepolitičko stanje a drugo na
europsku centralu vrijednosti u Belgiji i osim toga uho na osovini
Bush - Putin. Inteligentan rezultat pogledavanja prilika im je da
kao članovi jake dunavske regije djeluju u Bruxellesu. Tu su u
svakom slučaju izazvane sile kojima novi stari mitteleuropski
veliki savez država neće prijati.
Unatoč svim krizama, u bliskoj će budućnosti prvi kandidati ući u EU
oblikovan u Nici. Oni već znaju da će kao pojedinačne male zemlje
jednako kao i Austrija morati predati 80 posto svoje suverenosti.
Oni - i Austrija - zatim će položiti ili pasti na prvom ispitu: hoće
li naime kao skupina dopustiti da ih se razdvoji ili neće. A
Slovačka i Hrvatska moraju biti tamo. Dakle partnerstvo mora od
početka biti činjenica ili ga nikad neće biti. Nitko ne bi mogao
spriječiti složno političko udruživanje malih država dunavskoga
prostora. Do njega bi moralo doći po modelu koji narodima jamči
razvitak njihovih povijesno sraslih interesa i istodobno
potenciranje političkih, kulturnih, znanstvenih, vojnih i
gospodarskih interesa koje se može postići samo u velikom državnom
jedinstvu. Taj bi model omogućio da nestane svaki nacionalizam koji
je višenarodne države komadao do naših dana i ljudima našeg
životnog prostora donosio neizrecive patnje. Kao USD (United
States of Danubia), šest bi država kao velika europska regija
stvorilo ravnotežu u europskom poretku. S obzirom na današnje
stanje može se reći da taj austrijski projekt za Austriju i njezine
susjede još jedanput predstavlja povijesnu priliku kao 1989. I ne
smije se zaboraviti - za Europu. Bila bi tragedija kad bi se ta
prilika opet propustila", drži Johann Joseph Dengler.