ZAGREB, 29. lipnja (Hina) - Nakon što je policija utvrdila da nedavno ubijeni pulski Rom nije žrtva skinheadsa, medijska pozornost naglo je splasnula, a javnost je brzo zaboravila čitav slučaj, prepustivši položaj Roma zaboravu do
novog izgreda.
ZAGREB, 29. lipnja (Hina) - Nakon što je policija utvrdila da
nedavno ubijeni pulski Rom nije žrtva skinheadsa, medijska
pozornost naglo je splasnula, a javnost je brzo zaboravila čitav
slučaj, prepustivši položaj Roma zaboravu do novog izgreda.#L#
Maja Štambuk, voditeljica jedinog istraživanja o "Društvenom
položaju Roma u Hrvatskoj", smatra kako je problem Roma problem
svih nas te kako je naprosto neshvatljivo da prema njima ne postoji
znatiželja većinske populacije, iako o Romima "više znamo" nego,
primjerice, o Rusinima, nego se ljudi prepuštaju uvriježenim
mišljenjima o toj vrlo zatvorenoj, rubnoj i manjinskoj narodnosnoj
zajednici, koja u Hrvatskoj živi šest stoljeća, a da još nije
oblikovala svoju nacionalnu zajednicu.
Opsežno i vrlo temeljito istraživanje Instituta društvenih
znanosti "Ivo Pilar" o društvenom položaju Roma, napravljeno nakon
poticaja dvojice Roma da se organizira okrugli stol o Romima,
prošlo je u javnosti gotovo neprimijećeno. Iako je bilo planirano
tiskanje istraživanja u zasebnu knjigu, objavljeno je tek u
časopisu, a unatoč raznim pokušajima nije ni predstavljeno
javnosti.
Govoreći o raznim okolnostima na koje su naišli istraživači, Maja
Štambuk ističe kako se svi ne žele izjasniti da su Romi, mnogi su bez
adrese i isprava, a obično kad ostvare stanovit društveni status,
prestaju se deklarirati kao Romi.
Prvi hrvatski pisani dokument u kojem se spominju Romi potječe iz
Dubrovnika (1362.). Jedan od razloga njihova masovna doseljavanja
jesu turska osvajanja, kad se nakon bitke kod Galipolja sklanjaju u
Hrvatsku. U Zagrebu su Romi u prvim početcima trgovci, krojači i
mesari, a u Dubrovniku osnivaju srodničke udruge koje se bave
tradicionalnim romskim zanatima i glazbom. Osim pred turskom
navalom zabilježena su i dva velika vala doseljavanja Roma u
hrvatske krajeve 1960. i 1990.
Po popisu pučanstva 1991. Romi prebivaju u 67 hrvatskih općina, a
najviše ih je bilo u Čakovcu, Zagrebu, Puli, Rijeci, Belom
Manastiru, Varaždinu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima i
Koprivnici.
U odnosu na druge nacionalne manjine broj Roma se od 1948. do 1991.
gotovo udvadeseterostručio, a drugih manjina - Čeha, Madžara,
Rusina, Slovaka, Talijana i Ukrajinaca - više nego prepolovio.
Po istraživanju koje je provedeno u četiri romske skupine naselja -
Kozari boku, Capraškoj poljani, Kotoribi, Bjelovaru i Vodnjanu -
gotovo da nema romskoga samačkog kućanstva te starijih osoba od 60
godina. Više od 70 posto je bez stalna zaposlenja, a 20 posto
potvrdilo je da ima jednog zaposlenog u kućanstvu. Niska obrazovna
razina teško da se može uspoređivati sa stanjem u bilo kojoj drugoj
narodnosnoj zajednici. U ispitivanim obiteljima nije zabilježen
nijedan student, više od 95 posto obitelji nema učenika srednjih
škola, a govotovo 50 posto bez učenika osnovnih škola. Iako su od
naselja do naselja postotci različiti, više od 62 posto je romskih
obitelji s članovima bez školske spreme.
Po mišljenu recenzenta istraživanja Ivana Rogića romski položaj se
neće popraviti niti će se oni socijalizirati, dok ne formiraju
svoju inteligenciju, koja će im dati drugi legitimitet. Do tada će
samo akumulirati marginalnost, a oni sami će pokušati život
rentirati kao žrtva bilo bliže okoline, nekih skupina ili pak
poretka. "Morat će podignuti svoju obrazovnu razinu i
socijalizirati se ili će izgubiti svaku šansu, jer tko nije
obrazovan nije spreman za partnerstvo u suvremenim uvjetima
života. Civilno društvo i s udruženim analfabetima praktično ne
može ništa", smatra Rogić.
Glede ocjene u istraživanju kako je neprimjeren odnos vlasti spram
te nacionalne zajednice, Maja Štambuk drži kako bi hrvatska država
morala više napraviti za Rome.
"Većinski narod mora obaviti svoj dio posla, a Romi svoj dio posla",
ističe, priznajući kako je državi zaista teško razgovarati sa
zajednicom koju hoće predstavljati dvadesetak udruga.
Smatra kako nema sustavna rada u rješavanju romskog pitanja. Puno
je nezaposlenih, a oni su poznati kao skupljači, pa bi možda u nešto
slobodnijem načinu trebalo prilagoditi njihovo zapošljavanje u tom
području, rekla je, dodajući kako bi osnovno bilo djecu uključiti u
škole, jer je neobrazovanost glavni problem Roma.
Razlog slaba obuhvata djece osnovnom školom i malog postotka
završenih osnovnoškolaca Maja Štambuk vidi u tomu što roditelji ne
podupiru djecu da završe škole, nego drže da je to gubitak vremena.
(Hina) mc sšh