IT-BA-YU-HR-krize-Politika IT-27.VI.CORRIERE - BALKAN SE TRESE SVE DO BOSNE ITALIJACORRIERE DELLA SERA27. VI. 2001.Barutana u susjedstvu"Držeći na oku narod iz Seattlea, iz vida smo izgubili narod Balkana. Umirilo nas je obećanje
Georgea Busha da ćemo iz europske barutane 'izaći zajedno'. Prikladnim nam je izgledao zahtjev za izručenje Miloševića dok su na periferiji Beograda na svjetlo izbijale skupne grobnice njegovih žrtava. Na optimizam su nas naveli mirni izbori održani u Albaniji. No zapostavljali smo, u našoj želji da se maknemo nakon deset godina ratova preko Jadrana, novu tempiranu bombu zvanu Makedonija.(...)Makedonski Albanci koliko god bili diskrimnirani u javnoj upravi i u školskim programima, imaju malo toga zajedničkog s progonima nad njihovim kosovskim rođacima prije i tijekom intervencije NATO-a. Oni su predstavljeni u koalicijskoj vladi u Skoplju, i imaju temeljna građanska prava. Pa ipak u njihovo ime od veljače borci ponovno osnovanog OVK-a primaju oružje s Kosova i organiziraju sve drskije upade protiv vladinih snaga, sve do predgrađa prijestolnice.Svjesna uloga u igri, zastrašena rizikom građanskog rata širokih
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
27. VI. 2001.
Barutana u susjedstvu
"Držeći na oku narod iz Seattlea, iz vida smo izgubili narod
Balkana. Umirilo nas je obećanje Georgea Busha da ćemo iz europske
barutane 'izaći zajedno'. Prikladnim nam je izgledao zahtjev za
izručenje Miloševića dok su na periferiji Beograda na svjetlo
izbijale skupne grobnice njegovih žrtava. Na optimizam su nas
naveli mirni izbori održani u Albaniji. No zapostavljali smo, u
našoj želji da se maknemo nakon deset godina ratova preko Jadrana,
novu tempiranu bombu zvanu Makedonija.(...)
Makedonski Albanci koliko god bili diskrimnirani u javnoj upravi i
u školskim programima, imaju malo toga zajedničkog s progonima nad
njihovim kosovskim rođacima prije i tijekom intervencije NATO-a.
Oni su predstavljeni u koalicijskoj vladi u Skoplju, i imaju
temeljna građanska prava. Pa ipak u njihovo ime od veljače borci
ponovno osnovanog OVK-a primaju oružje s Kosova i organiziraju sve
drskije upade protiv vladinih snaga, sve do predgrađa
prijestolnice.
Svjesna uloga u igri, zastrašena rizikom građanskog rata širokih
razmjera, koji bi osim krhke makedonske države mogao lančano
destabilizirati i Kosovo pod protektoratom, Crnu Goru u očekivanju
referenduma o neovisnosti, pa čak i Bosnu koja se s teškoćom drži
Daytonskih sporazuma iz 1995. (a nitko ne može jamčiti da bi Srbija
samo promatrala, jednako kao i Bugarska i Grčka), zapadnjačka
diplomacija iz petnih se žila trudi pomoći nalaženju političkog
kompromisa. NATO i Europska Unija sugerirali su umjerenost i
reforme predsjedniku Trajkovskom, istovremeno tražeći od OVK-a da
odloži oružje. Čak je na raspolaganje stavljena i snaga NATO-a od
3000 ljudi (uključujući i Talijane) za osiguravanje razoružanja
gerilaca u zamjenu za ustavne promjene radi ravnopravnosti.
No nužna premisa za slanje ljudi je kraj neprijateljstava i
pristanak dviju strana, dok se na terenu događa da se prekidi vatre
krše jednakom lakoćom kao i političke obveze. U stvarnosti
Trajkovski računa iskoristiti NATO kako bi se oslobodio OVK-a, dok
OVK želi držati otvorenim komunikacijske putove svojih mafijaških
trgovina i računa iskoristiti vojnike Saveza kako bi potvrdio
podjelu Makedonije na zone utjecaja. Zapad tako ostaje zatočenik
svojih pregovaračkih otezanja, i u ponedjeljak, kada su oružjem
udaljeni albanski borci koji su došli na periferiju Skoplja,
kasnije pod pratnjom NATO-a, izbila je pobuna slavenskih
nacionalista spremnih optužiti Trajkovskog za izdaju domovine.
Posrednički napori nedvojbeno će se nastaviti. Nitko na zapadu,
počevši od SAD-a, nema želju uključiti se u treću balkansku
intervenciju. Niti Europa, koja bi u Makedoniji mogla unaprijed
dati potvrdu svoje operativne vjerodostojnosti. No sigurno je da bi
NATO mogao još dugo vremena ostati gledati s prozora, ako ne želi u
velikoj mjeri podići cijenu obrane regionalnih ravnoteža. I isto je
toliko sigurno da će narod Balkana imati težinu na stolu skupine G8,
možda ne manju od one naroda iz Seattlea.", piše Franco Venturini