RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 27.6.01.PAPA U UKRAJINI

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 27. VI. 2001. Papa ponovno u središtu sukoba "Posjet Ivana Pavla II. Ukrajini bliži se svome kraju. Poput Sunca, Papa se s istoka Ukrajine premjestio na zapad, u njegovo središte Lavov. (...) Drevna prijestolnica Galičko-volinske kneževine, divni kameni Lavov, puno je puta bio jabuka razdora između Austrije, Poljske i Rusije. Velike države kao da nisu vodile računa o Ukrajincima Galicije. Carstva i kraljevstva stalno su ih pripajali i međusobno darovali u zamjenu za mirovne sporazume. No kasnije su Galicijanci dozreli do državnosti, pa čak i postali glavna pokretna snaga ukrajinske borbe za neovisnost. (...) Papa, naravno, ne samo da ne izbjegava sukobe, već odlučno hrli u njihov sami epicentar. Još u Kijevu, drugi dan posjeta, Ivan Pavao II. pokazao je da je tema otpora totalitarizmu i oružanom nasilju vlasti glavna tema u njegovu životu. Svojedobno se žestoko borio protiv sovjetske vlasti u Poljskoj, a zatim je sudjelovao u pokapanju ruskog komunizma. I u Ukrajini je jedan od glavnih leitmotiva u njegovim nastupima bilo podsjećanje na strašne žrtve koje je od te zemlje tražio sovjetski režim. Milijuni umrlih od gladi, ubijenih u vrijeme rata, mučenih u staljinističkim koncentracijskim logorima, pogubljenih u podrumima NKVD-a - rimski je prvosvećenik nikoga nije izostavio. (...) Obraćajući se židovima za posjeta Babjem Jaru (gdje je sto tisuća ljudi stradalo uglavnom od ukrajinskih nacionalista antisemita), Papa je istaknuo da su 'židovi trpjeli jer su bili vjerni religiji svojih otaca'. Obraćajući se muslimanima, Ivan Pavao II. rekao je kako 'sjećajući se masovnih ubojstava židova' želi također 'podsjetiti na zločine koje su političke snage počinile nad muslimanskom zajednicom u Ukrajini'. Nakon toga Papa je svim krimskim Tatarima poželio da se vrate u domovinu na temelju poštenog i otvorenog dijaloga o mogućim putovima tog povratka. (...) Papa je već u Kijevu promijenio plan svog puta, podsjetivši na potrebu očuvanja povijesnog pamćenja. Dok čuvari nisu očekivali, kleknuo je pred spomen-obilježjem žrtvama tridesetih i nekoliko se minuta molio u šutnji. U Lavovu će Ivan Pavao II. izvesti zadnji čin svojevrsne crkvene osude sovjetskog i nacističkog režima - danas, kada čitatelji dobiju svjež broj lista, proglasit će blaženim dvadeset i devet grkokatolika, koji su u različito vrijeme (pa i 1973.) bili mučeni u sovjetskim zatvorima. To je otvoreni izazov nekim suvremenim predstavnicima elita na vlasti u zemljama ZND-a, čiji početak komsomolske, partijske i kagebeovske karijere pada upravo u te godine kada režim kojemu su služili nije mučio, kako se pokazalo, 'disidente-nacionaliste', već kršćanske svece. Očekuje li Papa zauzvrat pokajanje ne samo za davne staljinske zločine, već i za događaje od prije trideset godina? Vrijeme će pokazati. Možda je žestoka antipapinska retorika nekih ruskih političara skopčana upravo s odbijanjem da ih se podsjeća na početke njihova slavnog puta. Svojevrsno Papino suđenje sovjetskoj vlasti ne može proći bez ozbiljnih posljedica za ukrajinsku javnost. Ivan Pavao II. dotaknuo se najbolnijih pitanja o kojima kao da je bilo neprilično govoriti nakon Gorbačovljeve perestrojke i prvih godina Jeljcinove demokracije. Nakon razgovora s mnogim Ukrajincima možemo zaključiti da je Papa ustvari prisilio društvo da razmisli o potrebi međusobnog 'opraštanja grijeha' koje pak nije moguće bez shvaćanja vlastitih pogrješaka. Te će promjene teško doprijeti do Rusije koja se od Papinih poziva na dijalog ogradila sloganom o zaštiti prava pravoslavnih vjernika i optužbom za prozelitizam. No strah nekih društvenih skupina u Rusiji od Papina posjeta može se tumačiti upravo nehtijenjem da se otkrije bolesna prošlost naše zemlje koja se nije retuširala ni stvaranjem novih mitova o 'sovjetskom carstvu' ni tvrdnjama da su 'svi to radili'", piše Maksim Ševčenko.