BELGIJA-LE SOIR OD 27.6.01.O STANJU U MAKEDONIJI

BELGIJA LE SOIR 27. VI. 2001. Tko još može sastaviti dijelove slagalice u Skopju? "Pozivi na mir i na smirenje. Vlasti u Skopju, za koje je eksplozija narodnog gnjeva dan ranije, ispred zgrade predsjedništva, bila neugodno iskustvo, nastojala je u utorak da opet preuzme nadzor nad događajima. Njihov manevarski prostor, između vanjskih pritisaka, makedonskih strahova i albanske nestrpljivost, sužen je. No njihova politička nemoć i duboke razlike također pridonose logici eskaliranja i najradikalnijim tezama. Podsjetimo se ukratko koja su stajališta u igri: 1. Što žele Albanci? Unatoč njihovoj zastupljenosti u parlamentu i sudjelovanju u vladi, zajednica albanskog jezika i dalje ima osjećaj da se s njima postupa kao s 'građanima drugog reda'. To uvjerenje, potkrijepljeno primjerima, svakodnevno potvrđuje mnoštvo malih uvreda i poniženja. Ona u prvom redu zahtijeva proširenje građanskih i političkih prava, napose priznanje svog jezika i muslimanske vjere na ravnopravnoj osnovi s pravoslavnom slavenskom većinom. Nedovoljno zastupljena u ustanovama, traži također veću nazočnost u upravi, policiji i u vojsci. A da bi dala veću važnost svojim zahtjevima, poziva međunarodnu zajednicu da provede popis puka koji jedino može, po njihovu mišljenju, izjednačiti važnost pojedinih etničkih skupina u zemlji. 2. Čega se plaše Makedonci? Prestrašenost čelništva simetrična je albanskim zahtjevima. Da bi se oslobodio ograničenog pojma etničke zajednice i počeo nužno uljepšanje Ustava, predsjednik Trajkovski predlaže da se Makedonija pretvori u 'građansku državu'. Ići dalje u ustupcima znači probuditi stare zloduhe: mogućnost scenarija 'na način Kosova' kojim bi područje Tetovo-Gostivar-Debar dobilo visok stupanj samuprave, bila bi prvi korak prema konačnom cijepanju zemlje. No vlast je obamrla od psihološkog straha: budući da je još nedavno morala braniti svoj jezik koji su joj odricali Bugari, a ime joj pobijala Grčka, Makedonija je uvjerena da se bori za očuvanje krhkog identiteta. To uvjerenje pojačavaju demografske promjene koje idu na ruku Albancima. 3. Što predlaže međunarodna zajednica? Nema rješenja izvan konkretnog političkog sporazuma: nema vojnog rješenja za krizu. Predstavnik europske diplomacije Javier Solana povećao je broj pomirbenih misija na licu mjesta, ali nepostojanje prave deblokade između stranaka ljuti Zapadnjake. Tri će se nova čovjeka baviti tim pitanjem: francuski izaslanik Francois Leotard koji je imenovan za stalnog predstavnika petnaesterice u Skopju, odvjetnik Robert Badinter od kojega je Skopje nedavno zatražilo stručno mišljenje za reformu Ustava i Nizozemac Max van der Stoel, stručnjak za manjine u OESS-u (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju). Na stolu je pomoć od preko tri milijarde belgijskih franaka za financiranje integracijskih projekata, ali Europljani prijete da će je obustaviti ako se upotrijebi za povećanje vojnih troškova. 4. Što učiniti s gerilom? U to se uključio NATO: ako se ispune politički uvjeti, poslat će postrojbe na teren kako bi nadzirale razoružanje pobunjenika. UCK - Vojska za oslobođenje Albanaca - dobila je bod od međunarodne zajednice kada je pristala na povlačenje iz Aračinova i na 'produljeno' primirje. No najosjetljivije pitanje tiče se njezine budućnosti. Treba li njezine političke vođe uključiti u pregovore? Treba li poticati oprost i uključenje boraca u civilni život? Ili, naprotiv, dati prednost njihovu odlasku s makedonskog područja, na Kosovo i u Albaniju? Problem je što se zapadna diplomacija i umjereni Albanci nisu jasno odredili prema UCK-u. Samo makedonski čelnici imaju jasan odgovor - primjenu sile - ali ona nije djelotvorna. Dok god bude postojala ta hipoteka, makedonski će 'obrazac', glasovit sa svoje desetogodišnje postojanosti, nastaviti polaganu agoniju. A konačni udarac mogao bi dobiti svakog časa", piše Edouard van Velthem.