LE COUR. INTERN. OD 21.6.01.GOSPODARSTVO U ZEMLJAMA BIVŠE SFRJ

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 21. VI. 2001. Gospodarski krajolik nakon bitke "Deset godina nakon raspada, čini se da bivše jugoslavenske republike nisu nikada bile dio iste federacije. Dok Slovenija podsjeća na Austriju, Srbija i Kosovo žive na drugom kontinentu: ulice su pune smeća, propale tvornice (one koje nisu uništene u NATO-ovu bombardiranju 1999.), rade tek s pola snage, prosjaka je mnoštvo, kao i bogatih poduzetnika koji na svojim policama nude prokrijumčarenu robu. Razlike su tako goleme zato što je svaka država (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija i nova Jugoslavija ŠSrbija i Crna GoraĆ) dala drukčiji odgovor na izazove u zadnjih deset godina (rat, gospodarska kriza kao posljedica sloma zajedničkog tržišta i promjene režima). Sloveniju Š2 milijuna stanovnikaĆ je brzo i bez previše štete Jugoslavenska narodna armija napustila 1991. Najrazvijenija i najotvorenija republika bivše jugoslavenske federacije brzo je pronašla tržište za svoje proizvode (koje je prije prodavala u Federaciji) i nakon sedam godina stalnog rasta njezin BDP u 1998. premašio je onaj iz 1989. Proračun je uravnotežen, deficit u trgovinskoj bilanci ne iznosi ni jedan posto BDP-a. Isto vrijedi za financijske prilike, to više što je inflacija, koja je 1992. bila 201 posto, smanjena na 8,9 posto. Hrvatska Š4,6 milijuna stanovnikaĆ puno je siromašnija, a njezin je položaj teži. Zemlju je od 1991. do 1995. uništavao rat, a trećinu njezina područja nadzirali su Srbi koji su se htjeli odvojiti od Zagreba. Gospodarsko je propadanje zaustavljeno tek 1994., a prema mišljenju promatrača, trebat će još četiri godine da se BNP vrati na razinu iz 1989. Dvije su stvari sprječavale obnovu: i nakon završetka sukoba turisti su dugo izbjegavali Jadransku obalu, a strani ulagači - osim nekih iznimaka kao što je Deutsche Telekom - također nisu dolazili. G. 2000. oporbena je koalicija pobijedila HDZ ŠHrvatska demokratska zajednicaĆ koja je nakon smrti autokratskog Franje Tuđmana razjedinjena. Nova vlada Ivice Račana ubrzala je proces integracije Hrvatske u Europsku uniju. Zagreb se sada nada da će, kao i Slovenija, ući u prvi krug proširenja. Mala i srednja poduzeća već su uveliko privatizirana, ali velike tvrtke, koje u Zagrebu smatraju 'dijamantima u kruni', kao i banke i osiguravateljske kuće, i dalje su u rukama države. Bosna i Hercegovina Š3,8 milijuna stanovnikaĆ već je 1996., nakon 43 mjeseca rata, doživjela brz gospodarski razvitak. Ipak, između dvaju entiteta (hrvatsko-muslimanska Federacija i Republika Srpska), postojala je očita razlika. Hrvatsko-muslimanska Federacija koju smatraju najvećom žrtvom bratoubilačkog rata, dobila je devet puta više novca nego Republika Srpska čije je čelništvo dvije godine nakon rata išlo ultranacionalističkim pravcem. U Federaciji su plaće veće, a rast brži. Ustvari, Bosna i Hercegovina je međunarodni protektorat pod 'diktatom' MMF-a, Svjetske banke i visokog međunarodnog predstavnika (trenutno je to Austrijanac Wolfgang Petritsch), u kojemu je inflacija u potpunosti zaustavljena, a 3,8 milijuna stanovnika prihvaćaju konvertibilnu marku ŠKMĆ, novac koji je uveden odlukom visokog predstavnika. Savezna Republika Jugoslavija ŠSrbija i Crna GoraĆ glavni je gubitnik jugoslavenske krize. Beograd u treće tisućljeće ulazi oslabljen na svim razinama: političkoj, vojnoj i gospodarskoj. Prema procjenama, s godišnjim rastom od pet posto, savezna će republika svoju razinu iz 1989. dostići tek 2013. Nova Jugoslavija koja je proglašena 1992., morala se sučeliti s nekoliko embarga. Nakon UN-ovih sankcija koje su bile na snazi od 1992. do 1995., kao i EU-a iz 1998., većina državnih poduzeća uludo je utrošila svoj kapital. A u Miloševićevo doba, privatizaciju je iskoristila takozvana 'lijeva' elita na vlasti... Kada je Milošević smijenjen, nova je vlada poništila stari zakon o privatizaciji. Ovih će mjeseci ponuditi vlastiti tekst kojim će se strancima omogućiti da sudjeluju u privatizaciji. Ne zna se samo hoće li ta zastarjela poduzeća zanimati ulagače i potaknuti ih da plate prihvatljivu cijenu. Prema mišljenju promatrača, novoj će Jugoslaviji trebati 1,5 milijarda dolara na godinu za brz gospodarski oporavak, ali malo je izgleda za veći dolazak stranih ulagača i zajmodavaca. Makedonija Š2 milijuna stanovnikaĆ je trpjela zbog embarga prema novoj Jugoslaviji (glavno tržište za Makedoniju) i zbog grčke osamnaestomjesečne trgovinske blokade (1994-1995.). Stopa nezaposlenosti iznosila je tada 35 posto i onemogućila je restrukturiranje velikih poduzeća. G. 1998., zbog krize na Kosovu, Makedonija je morala djelomice financirati prihvat izbjeglica. Posljedica je toga da su strani ulagači okrenuli leđa nesigurnoj zemlji. Slab rast vratio se tek u 2000. Te su se godine vratili i ulagači. No, zbog prikrivenog civilnog rata koji je počeo u veljači 2001., Makedonci će vjerojatno opet morati smanjiti zahtjeve", piše Anras Nemeth u mađarskom časopisu 'Heti Vilaggazdasag'.