US-BA-ANALIZE-Politika VOA-23.VI. H. KISSNGER- BOSNU JE TRBALO ODMAH PODIJELITI GLAS AMERIKE - VOA 23. VI. 2001. 'Treba li Americi vanjska politika?' - nova knjiga Henryja Kissingera Prilog Bojana Klime"'Treba li Americi vanjska
politika?', pitanje je koje u naslovu svoje najnovije knjige postavlja Henry Kissinger, bivši američki državni tajnik te savjetnik za nacionalnu sigurnost dvojice američkih predsjednika. Odgovor Henrya Kissingera na pitanje 'Treba li Americi vanjska politika?' je - naravno - potvrdan. No, Sjedinjenim je Državama potrebna znatno drugačija vanjskopolitička strategija od one koja je bila prakticirana posljednjih osam godina, od strane vlade predsjednika Billa Clinton. Naime, Henry Kissinger smatra da se američka vanjska politika u posljednjem desetljeću nije temeljila na pažljivo definiranim nacionalnim interesima već na - po njemu potpuno pogrešno - američkim, prilično humanitarnim idealima. Primjere takve pogrešne politike Kissinger pronalazi u - kako kaže - 'misionarskom pothvatima' - u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, Haitiju, te u Somaliji. Naime, za Henrya Kissingera kritično je pitanje još uvijek 'smiju li se države miješati u unutrašnje stvari
GLAS AMERIKE - VOA
23. VI. 2001.
'Treba li Americi vanjska politika?' - nova knjiga Henryja
Kissingera
Prilog Bojana Klime
"'Treba li Americi vanjska politika?', pitanje je koje u naslovu
svoje najnovije knjige postavlja Henry Kissinger, bivši američki
državni tajnik te savjetnik za nacionalnu sigurnost dvojice
američkih predsjednika.
Odgovor Henrya Kissingera na pitanje 'Treba li Americi vanjska
politika?' je - naravno - potvrdan. No, Sjedinjenim je Državama
potrebna znatno drugačija vanjskopolitička strategija od one koja
je bila prakticirana posljednjih osam godina, od strane vlade
predsjednika Billa Clinton. Naime, Henry Kissinger smatra da se
američka vanjska politika u posljednjem desetljeću nije temeljila
na pažljivo definiranim nacionalnim interesima već na - po njemu
potpuno pogrešno - američkim, prilično humanitarnim idealima.
Primjere takve pogrešne politike Kissinger pronalazi u - kako kaže
- 'misionarskom pothvatima' - u Bosni i Hercegovini, na Kosovu,
Haitiju, te u Somaliji. Naime, za Henrya Kissingera kritično je
pitanje još uvijek 'smiju li se države miješati u unutrašnje stvari
drugih država?' On smatra da ne smiju - odnosno, da represivna
politika određenog režima ne predstavlja legitimni razlog za
stranu intervenciju.
Warren Cohen, profesor povijesti na Sveučilištu Maryland, piše u
'Los Angeles Timesu': 'Kissinger se ovdje poziva na jednog od prvih
američkih predsjednika Johna Quincy Adamsa. Upitan početkom 19.
stoljeća zbog čega Amerika ne pomogne Grcima u njihovoj borbi za
nezavisnost, Adams je rekao da Amerika suosjeća sa svakim tko se
bori za slobodu, no ne namjerava 'tumarati po svijetu u potrazi za
monstrumima koje treba uništiti''.
Thomas Friedman, vanjskopolitički komentator 'New York Timesa'
slaže se s Kissingerovom tvrdnjom da 'intervencija utemeljena na
moralnim vrijednostima', poput one u Bosni i Hercegovini, često
samo produžava patnje lokalnog stanovništva. U svojoj analizi
situacije u Bosni, Kissinger naime tvrdi da bi 'najmoralnije bilo
da se zemlja podijelila na početku rata'. Ta bi opcija - po njegovom
mišljenju - bila najmoralnija zbog toga što bi u tom slučaju bilo
najmanje žrtava. 'Zašto da strane vojske nameću multi-nacionalnu
državu, kada u njoj želi živjeti samo jedna od
bosanskohercegovačkih zajednica, muslimani? U ime kojeg američkog
državnog interesa se provodi takva politika?' - pita se Henry
Kissinger.
Knjiga 'Treba li Americi vanjska politika?', piše Thomas Friedman u
'New York Timesu', nalikuje podsjetniku za novog predsjednika,
George Busha. Naime, Henryu Kissingeru nimalo se ne sviđa činjenica
što je u posljednje tri predsjedničke kampanje vanjska politika kao
tema imala tek drugorazredan značaj. Amerikanci ne bi trebali svoj
čelni položaj na globalnoj sceni prihvatiti zdravo za gotovo -
upozorava ovaj ugledni američki diplomat. Svako poglavlje
Kissingerove knjige bavi se jednim segmentom svijeta koji na
početku 21. stoljeća prolazi kroz dramatičnu transformaciju.
Kissinger nudi savjete u vezi sa situacijom u svakom od za Ameriku
ključnih područja: Putinova Rusija, Kina koja se ubrzano
modernizira, Europa koja treba ostati najnajznačajniji partner
Amerike, indijski potkontinent, Srednji Istok, Afrika...
Analizira i gospodarska kretanja, primjerice globalizaciju,
internetizaciju svijeta, te humanitarne intervencije. No, kako
primjećuje Thomas Friedman u 'New York Timesu', 'svako od ovih
pitanja Henry Kissinger prelama kroz prilično bizmarkovska načela
real-politike 19 stoljeća: globalna ravnoteža snaga, stabilnost i
zaštita američkih nacionalnih interesa'".
(VOA)