IT-23.VI.LA REPUBBLICA-PROSVJEDI I GLOBALIZACIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 23. VI. 2001. Prosvjed je najmanje zlo "Imamo utemeljeni dojam da je prosvjed naroda iz Seattlea, sve u svemu, najmanje zlo za novu svjetsku vlast, ovako sveden, ili kako bi ga se htjelo svesti, na problem javnog reda, na policiju na ulicama protiv pomahnitalih, a da je instrument neravnopravne bitke još uvijek kamenje sa ceste. Pitanje javnog reda s protutežom novog vala bestidnog dobročinstva kojega rasipaju svjetski predstavnici neodgovornog globalizma koji iskorištava, stilisti, egzibicionistički političari, organizatori javnih muktarenja. Isti oni koji u siromašnom svijetu potiču potplaćeni rad na crno. Je li uvijek bilo tako u ljudskoj povijesti? Može biti, ali to nije lijepa povijest. Što ima pozitivnog u ovom pokretu prosvjeda koji ide pod nazivom naroda iz Seattlea? To što postoji, to da je reakcija na dramu ljudskog roda, da je oblik oporbe, otpora, koliko god ovaj bio zbrkan, ali prirodan, onoj isto toliko prirodnoj, ali samoubilačkoj, sklonosti anarhoidnog kapitalizma da proguta svijet. Neki su neoliberalistički mondijalizam usporedili s tragačima za zlatom: tražiti od njih da racionaliziraju potragu, poštuju okoliš uzaludan je napor. Otići će do kraja svake žile, narušit će svaki okoliš. Treba li nam zbrkani prosvjed koji na nišan uzima i izrazito uljuđeni Goteborg? Treba, jer da ga nema, suvremeno društvo imalo bi encefalogram s ravnom crtom, te je stoga činjenica da postoji po sebi vrlo važna. Kako se dogodilo društveno čudo njenog spontanog stvaranja u najbogatijim zemljama, a protiv globalizma sve bogatije bogate manjine? Čudo se dogodilo jer na njegovu sreću bogato društvo nije gluho na rizike globalizma novih tragača za zlatom, jer onih koje je taj globalizma marginalizirao ili sveo na služinstvo nema tu, te prosvjeduju makar njihov prosvjed izgleda kao da nema mogućnosti skoroga postizanja rezultata. Uistinu nije bilo teško predvidjeti da će narod lažnih tehnoloških obećanja, jednakost koja se pretvorila u nove nepravedne različitosti, društvo s novim kastama arogantnijim od onih prošlih, novom ideologijom profita okrutnijom od one staleške, ali predstavljene kao prigode koju ne treba propustiti, izazvati neku reakciju. Ne treba se čuditi da se radi o zbrkanoj i složenoj reakciji, kao što je bilo i u povijesti sa svim, ili skoro svim, spontanim reakcijama. (...) Međutim, prosvjed i osnovni strah su utemeljeni, jer je nova neoliberalistička i globalistička vlast suvremenih tragača za zlatom do sada dokazala da je nepopravljiva. U vremenu u kojemu bi bio posve prirodan, poput preživljavanja, zaokret prema ljevici shvaćenoj kao minimum socijalnog nadzora nad razvojem, desnica koja se javno očitovala kao neodgovorna vraćena je na vlast, a čak je i engleska socijaldemokracija radije uzela povlasticu Echelona nego europsku integraciju. Imamo utemeljeni dojam da je prosvjed naroda iz Seattlea, sve u svemu, najmanje zlo za novu svjetsku vlast. Uzmimo sastanak u Genovi osam najbogatijih zemalja svijeta. Nismo li pred namjernim, unaprijed smišljenim izazivanjem? Zašto se gospodari svijeta i globalizma sastaju u jednom od spram nasilja najranjivijih gradova, gradu u kojemu je nasilje srušilo Tambronijevu vladu kada je Scelbina policija izgledala svemoćna? Zašto ti svjetski moćnici koji imaju nedodirljiive vojne baze, enklave, ratne brodove velike poput gradova, moraju izazivački izabrati upravo vojvodsku palaču grada kojega je lako paralizirati, kao što je to u Genovi? Odgovor je jer to hoće, jer žele pokazati da imaju potrebnu snagu to nametnuti, jer se možda nadaju, kao u godinama suprotstavljenih ekstremizama, da će se prosvjed riješiti u tim svetim javnim predstavama. Sudbina naroda iz Seattlea izgleda neizbježna: dok će se zadovoljavati javni prosvjedima koje vlast može podnijeti, bit će to posao mahnitih, možda simpatičnih kao što su to bili pokreti iz šezdesetiosme, no ako će ići dalje postat će skup subverzivaca, neokomunista. Ostaju dvije temeljne primjedbe. Ili će prosvjed protiv globalizma ostati u prvom svijetu, bogatom svijetu, naroda iz Seattlea ili ga neće biti. Drugi i treći svijet u ovom trenutku nisu u stanju suprotstaviti se. Ili pak, ali to nije poželjno rješenje, treba čekati da se ovaj anarhoidni razvoj sudari sa svojim katastrofama. Ali tada bi time bili pogođeni svi." piše Giorgio Bocca.