IT-24.VI.-CORRIERE- MILOŠEVIĆ

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 24. VI. 2001. Politička igra za zadovoljenje pritiska Sjedinjenih Država "Desetljeće nakon početka rata u bivšoj Jugoslaviji (krajem lipnja 1991. počela su neprijateljstva u Sloveniji i Hrvatskoj) vijest iz Beograda naglašava kraj jednog ciklusa: glavni odgovorni (ne i jedini) tragedije nalazi se pred međunarodnom pravdom. 'Konačno', kazalo se, no moralno zadovoljstvo ne prati političke i sudske implikacije odluke koju je donijela jugoslavenska vlada i mogućnost da se Milošević odmah suoči sa sudskim procesom za zločine koji su mu pripisani. Bez neke vrste davanja prednosti, brzo suđenje nije vjerojatno, a još manje brza presuda. Mnogi od sadašnjih zatočenika u Haagu čekaju presudu uz rokove koji nadilaze one uobičajene sudske. Sudska rasprava u prosjeku traje dvije i pol godine. Vrlo mali broj njih došao je do procesa prvog stupnja. Sami suci Suda priznaju da bi se, ovim tempom i s ovim sredstvima, Miloševiću moglo suditi kroz dvanaestak godina, osim ako ne 'preskoči' druge optužene na čekanju. Predugo da bi se moralna zadovoljština gledanja diktatora iza rešetaka (što samo po sebi ne može biti osuda) pretvorila u čin pravde i istine, kao što očekuju milijuni žrtava, izbjeglica, ranjenih, deportiranih. Međutim, to je dovoljno da se zaključi najžurnija igra, ona politička, koja zadovoljava pritisak Zapada (poglavito Sjedinjenih Država) i Jugoslaviju izvodi iz ponora bijede. 'Pravda u zamjenu za dolare', kaže se u Beogradu, i ne govore to samo posljednji patetični podupiratelji Miloševića. Odluka jugoslavenske vlade, više nego kao izbor, izgleda kao prisila bez alternativa, pred donatorsku konferenciju koja bi trebala deblokirati milijune dolara pomoći. Ili točnije kao samoprisila, bez potvrde parlamenta, prema proceduri koju ne bi mogli nametnuti ni Tito ni Milošević. Radi toga po okončanju međunarodne igre počinje ona unutarnja, sa scenarijima koji uopće nisu umirujući. Rehabilitirana i potpomognuta dolarima, mala Jugoslavija ostatka ratova, mogla bi ići prema konačnom raspadu. Kriza vlade radi oporbe Crnogoraca dekretu će doći brzo. Novi savezni izbori su na obzoru. Razdvajanje između Srbije i Crne gore prirodan je rezultat krize. (...) 'Moralna zadovoljština' je relativan osjećaj u Srbiji gdje je teško zamisliti na ovim temeljima istinsku ponovnu izgradnju građanskog društva (koja bi radije sudila Miloševiću kod kuće, radi uništenja vlastite zemlje) i čišćenje od klica nacionalizma i protuzapadnih ponašanja. Koliko god bila pripremljena otkrićem novih zločina (skupne grobnice i špijunske mreže), Srbija nastavlja više vjerovati u sud naroda i povijesti nego sucima u Haagu, poglavito ako će se izručenje svesti na medijski događaj, bez brzih sudskih rezultata koji bi donijeli pobjedu, uz pravdu, i povijesnoj istini o događajima. U tome bi Milošević i haaški suci mogli paradoksalno biti saveznici. Ovisit će o pitanjima koje će htjeti postaviti i o tome kako će optuženi htjeti odgovoriti. U Francuskoj je jedna parlmentarna komisija na svjetlo iznijela i drugu istinu o pokolju u Srebrenici, otkrivajući odgovornosti međunarodne zajednice i muslimanske vlade u Sarajevu. Tužiteljica Carla Del Ponte je potvrdila da želi optužiti i neke čelnike kosovarske gerile. Hrvatska je otvorila dossier o pokojnom predsjedniku Tuđmanu. Sadašnja kriza u Makeodniji može se objasniti kao produžetak rata na Kosovu, i s proturječnim odnosima Kine i Tajvana koji su uvjetovali Vijeće sigurnosti UN-a pri autorizaciji slanja mirovnih postrojbi. O svemu tome moglo bi se govoriti na suđenju. Na klupi bi mogli vidjeti daytonskog Miloševića, 'graditelja mira', legitimiranog od Washingtona, i prištinskog Miloševića, radi čijeg su obaranja postale 'humanitarne' čak i bombe s uranom. Tada će si konačno istina i pravda pružiti ruku.", piše Massimo Nava.