IHT 19. VI. HOĆE LI SE RASPASTI VELIKA BRITANIJA?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. VI. 2001. Federalna Britanija unutar federalne Europe "Europa je običavala brinuti glede pitanja Njemačke. Sada je suočena s britanskim pitanjem. Hoće li se Britanija napokon potpuno otvoriti Europi? I, uz sve veću autonomiju Škotske, Walesa i Sjeverne Irske, što će ostati od Ujedinjenog Kraljevstva? Povjesničari bi ovomjesečne izbore mogli smatrati početkom nove Britanije- federalne kraljevine, unutar šire federalne Europe. Dvije stvari upućuju na taj smjer razvoja. Prvo, konzervativci su vodili kampanju protiv 'Europe' i pretrpjeli su katastrofalan poraz. Sada, kada se kandidati za nasljednika Williama Haguea bore za položaj, sve se više govori o prihvaćanju novog 'tona' glede europskog pitanja. Predvodnik, Michael Portillo, iznenada je otkrio kako su konzervativci za Europu, iako još uvijek protiv eura. Drugo, izborni rezultati potvrđuju sve veće razlike između politike Engleske, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske. Konzervativci sada imaju samo jedno mjesto u parlamentu izvan Engleske. Nacionalističke stranke imale su vrlo dobre rezultate u Škotskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj. Uz prijenos ovlasti koje je uveo Tony Blair, ta tri povijesna područja imaju vlastite sabore. Britansko protivljenje Europi velikim je dijelom protivljenje Engleske Europi- što je još jedan razlog zbog kojega bi konzervativci mogli biti izabrani samo u Engleskoj. Stavovi prema Europi u Škotskoj i u Walesu mnogo su pozitivniji. Uz prijenos ovlasti, staro, visokocentralzirano, unitarističko Ujedinjeno Kraljevstvo već je mrtvo. Ako je prijenos ovlasti bio prvi čavao u lijesu Britanije, pojava europske federalne 'superdržave' bila bi posljednji čavao. Za njih je federalizam nepristojna riječ. Meni se čini da je istina upravo suprotna. Europa i federalizam su jedini način na koji se može spasiti Britaniju. Kao što to stanovnici Sjeverne Amerike znaju, dobro osmišljen, fleksibilni federalni sustav najbolji je način omogućavanja opstanka različitih razina političke odgovornosti, suverenosti i identiteta. Kao što je predsjednik George W. Bush izraziti Teksašanin kao i Amerikanac, tako i stanovnik Federalne Republike Njemačke istodobno može biti pravi Bavarac, dobar Nijemac i istinski Europljanin. Dok federalizam za britanske konzervativce znači 'centraliziranu napoleonsku superdržavu', za Nijemce on znači ustavno usidrenu decentralizaciju. Federalni sustav, skrojen po mjeri za višestruke identitete, pravi je put naprijed za Britaniju, ovu tajnovitu zemlju napravljenu od četiri nacije. Europska Unija i druge europske višenacionalne institucije nude najbolji okvir za provođenje već zakašnjelog prekrajanja jedne od najstarijih svjetskih i jedne od najneobičnijih država. Iskustvo kontinentalne Europe u proteklih deset godina ide u prilog ovoj lekciji. Od kraha komunizma, niz slobodnih multinacionalnih država srušio se poput kula od karata: Jugoslavija, Čehoslovačka, Sovjetski Savez. U istom razdoblju, zemlje unutar Europske Unije s etničkim manjinama prilagodile su se mnogo uspješnije, iako ne bez velikih napora. Federalna kraljevina Belgija, koja dijeli prijestolnicu s EU-om, klasični je primjer. Belgija je sve podijeljenija između Valonaca koji govore francuski i Flamanaca koji govore holandski. No ova veoma dalekosežna decentralizacija postignuta je na miran način, unutar šireg europskog okvira. Trenutno, većina Britanaca teško da bi bila oduševljena prijedlogom da Britanija postane više nalik Belgiji. No taj širi europski okvir nudi mogućnosti koje inače nisu dostupne, a moguće je da se radi o jedinom načinu na koji se Britanija dugoročno može održati na okupu. Prijenos moći iz Westminstera u Bruxelles možda nije tako loša stvar kao što se boje skeptici. Ustavni okvir Europske Unije morat će biti prekrojen dok se EU priprema primiti dio postkomunističkih zemalja. Ovako proširena Unija može funkcionirati samo ako se zemlje članice slože raditi manje na europskoj razini, no raditi kvalitetnije", piše Timothy Garton Ash, predavač koledža "St. Antony's" u Oxfordu, za "The New York Times" a porenosi list.