NJ 18.VI.-FR-PUTIN I BUSH

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 18. VI. 2001. Tapšanje po ramenima poslije uvreda "Neki od brojnih političkih savjetnika Georgea W. Busha zacijelo mu je prije puta u Europu savjetovao da svoje sugovornike u mirovnim razgovorima i razgovorima o sukobima uvijek ohrabrujuće potapša po ramenu. 'A lot of backslapping'. Tako je 'Dubya' napokon vladao i u Teksasu. Posvuda se moglo vidjeti da je američki predsjednik obilno slušao taj savjet: u Španjolskoj u odgovarajućem tjelesnom dodiru s konzervativnim istomišljenikom Jose Mariom Aznarom, u NATO-ovom glavnom stanu u Bruxellesu gdje se George Robertson i Javier Solana nisu mogli obraniti od prijateljskih tapšanja visokoga gosta. I za svojeg ledenog posjeta vrhu EU-a u Goeteburgu George W. Bush okušao se u razoružavajućim udarcima po leđima svih svojih sugovornika. Tapšanje kao kompenzacijski pokret za prijašnje uvrede, tako bi se otprilike moglo sažeti petodnevno putovanje američkog predsjednika i tjelesnim i političkim jezikom. Tako je bilo i u dvorcu Brdo, 30 kilometara sjeverno od slovenskoga glavnoga grada Ljubljane gdje se predsjednik neizbježne sastao s predsjednikom navodne supersile. George W. Bush sreo je Vladimira Putina - i može se zamisliti što se događalo u parku dvorca na kratkoj, zajedničkoj šetnji između dva kruga razgovora. Takve geste nisu nevažne u međunarodnoj diplomaciji, gdje je 'kemija' između državnih vođa ponekad skoro isto tako važna kao razlika njihovih interesa. Pogotovo ako političko oblikovanje tih interesa, kao u slučaju američke vanjske i sigurnosne politike, još treba čekati. No još prije susreta u Titovoj ljetnoj rezidenciji na rubu slovenskih Alpa bilo je jasno: George W. Bush želi da se NATO brzo premjesti na granice Rusije. To je jasno izjavio u petak u za njegova mjerila dobrom i odlučnom govoru pred zahvalnim poljskim općinstvom. Za Vladimira Putina to je bila provokacija. Ipak iz Washingtona sluša da Rusija 'više nije naš neprijatelj', dok se NATO sve više približava. Nije čudo što je na Brdu zapitao svojega sugovornika: ' zašto zapravo'. No to NATO-ovo širenje ne može spriječiti, to zna i kremaljski šef. 'Rusija ipak surađuje s NATO- om', glasio je Putinov ponešto osoran komentar na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji ispred slikovite kulise. 'Nema razloga za podgrijavanje te situacije'. I još se jedna poznata razlika pokazala nepremostivom na prvom susretu bivšeg naftaša s bivšim djelatnikom tajne službe: George W. Bush želi iznad zapadnoga svijeta razapeti proturaketni kišobran koji bi štitio od možebitnog napada tako zvanih huljskih država. Zbog toga sporazum ABM iz 1972. proglašava 'suvišnim' kao reliktom hladnoga rata. Za Putina je naprotiv taj sporazum o razoružanju i dalje 'stup međunarodne sigurnosne strukture'. 'Svaka jednostrana akcija', upozorio je jasno Georgea W. Busha u subotu, 'može samo zamrsiti razne probleme i teme.' Toliko o ruskoj reakciji na drugu uvredu. Kao kompenzacija su pak zatim poslužile slatke riječi kojima su oba predsjednika u prekrasnom vrtu dvorca Brdo govorili o svojim znatnim razlikama. (...) Čini se da je Bushova vlada shvatila da joj zanemarivanje Rusije samo šteti. Ako je prvotno nastupala da bi politiku Billa Clintona prema Rusiji, romantičnu, ponekad čak naivnu, zamijenila jednostranom, ponekad čak prijezirnom politikom interesa, Bushov je nastup u Sloveniji označio kraj tog nemarnog i kontraproduktivnog držanja. (...) No čak i s upravo započetim pokerom oko konkretnog oblika 'missile defense', obje strane mogu dobro živjeti. George W. Bush govori eufemistički o prilici 'zajedničkog svladavanja novih prijetnja XXI. stoljeća'. (...) Kakvu će nagradu tražiti Putin za podnošenje proturaketne obrane, kako će Moskva iskoristiti skepsu Europljana, sva ta pitanja ne mogu Busha ostaviti ravnodušnim uz njegove tehničke, unutarnjepolitičke i transatlantske probleme s 'missile defense'. Putinov prijateljski, ali nedvojbeni nastup u Ljubljani pokazao je da Rusija u tom diplomatskom pokeru želi igrati na vrijeme. Jasna oporba, ali bez nepotrebnih ispada, traženje partnera i povišenje političke cijene, takva je otprilike Putinova strategija. Za konkretnu svađu o eventualnom sudjelovanju Rusije u 'stupnjevanoj proturaketnoj obrani' ili čak o kupnji raketa S-300 za najniži stupanj obrane, još je puno prerano. 'To nije bio krug pregovora', branio se George W. Bush kad ga je jedan izvjestitelj zapitao o još ranije u Washingtonu spomenutim 'poticajima' za rusko prihvaćanje proturaketne obrane. Što samo može značiti da je ruska strana do sada energično odbijala sve ponude mita. Vladimir Putin u pogledu proturaketne obrane ima još jako puno vremena - do popuštanja u zadnjoj minuti. A George W. Bush? Poslije svojeg petodnevnog posjeta uz odobravajuće je komentare američkoga tiska opet napustio Europu. Što bi za predsjednika za sada toliko egocentrične supersile bilo važnije? I za oproštaj je na podiju u prekrasnom parku dvorca Brdo Vladimira Putina prijateljski potapšao po leđima. Čak dva put. Valjda je to trebalo značiti da će NATO i proturaketna obrana stići. Ali Vladimire, ne brini zbog toga", piše među ostalim Rolf Paasch.