US-bush-Obrana-Diplomacija-Strana pomoć-Organizacije/savezi IHT 18. VI. NOVINE UMANJUJU DUBINU SUKOBA SAD-A I EUROPE? SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE18. VI. 2001.Prestanite s transatlantskim podsmjehom Bushova
puta"Ako je ikada postojao trenutak u kojem i Europljani i Amerikanci mogu uživati zbog zajedničkog uspjeha, to bi trebalo biti upravo sada. Međutim, na obje strane Atlantika otpočelo je natjecanje u podrugivanju dok obje strane opsjedaju stari kompleksi i navike, trajniji od komunizma sovjetskog imperija. Mogući uzrok ovog novog kruga međusobnog podbadanja jest prvi službeni put predsjednika Georgea W. Busha u Europu, koji je potakao ulične antiameričke demonstracije na Starom kontinentu i potaknuo lavinu antieuropskih komentara u američkim novinama i među konzervativcima SAD-a. No Bushov je posjet dobra prilika, a ne izvor prepirki, koje djeluju ukorjenjenije u predrasudama i emocijama prije nego u razumu i stvarnosti. Transatlantske razlike postale su toliko male da se glede njih treba prepirati s velikim žarom kako bi prepirka uopće bila opravdana. (...) Trgovina i ulaganje između SAD-a i Europe tijekom proteklih deset godina se udvostručilo. Jednako velik broj Amerikanaca sada
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
18. VI. 2001.
Prestanite s transatlantskim podsmjehom Bushova puta
"Ako je ikada postojao trenutak u kojem i Europljani i Amerikanci
mogu uživati zbog zajedničkog uspjeha, to bi trebalo biti upravo
sada. Međutim, na obje strane Atlantika otpočelo je natjecanje u
podrugivanju dok obje strane opsjedaju stari kompleksi i navike,
trajniji od komunizma sovjetskog imperija.
Mogući uzrok ovog novog kruga međusobnog podbadanja jest prvi
službeni put predsjednika Georgea W. Busha u Europu, koji je
potakao ulične antiameričke demonstracije na Starom kontinentu i
potaknuo lavinu antieuropskih komentara u američkim novinama i
među konzervativcima SAD-a.
No Bushov je posjet dobra prilika, a ne izvor prepirki, koje djeluju
ukorjenjenije u predrasudama i emocijama prije nego u razumu i
stvarnosti. Transatlantske razlike postale su toliko male da se
glede njih treba prepirati s velikim žarom kako bi prepirka uopće
bila opravdana.
(...) Trgovina i ulaganje između SAD-a i Europe tijekom proteklih
deset godina se udvostručilo. Jednako velik broj Amerikanaca sada
radi za europske tvrtke i Europljana za američke korporacije.
Politički, Poznan i Portland provode demokraciju na jednak način.
Ovo su zapanjujuća postignuća, koja su rezultat pola stoljeća
suradnje unutar NATO-a i drugih zajedničkih institucija. Činjenica
da se Europljani osjećaju dovoljno samouvjereno da američku
administraciju dočekaju uz oštre kritike, što se prošlog tjedna
očitovalo u komentarima glede smrtne kazne, raketne obrane i
zaštite okoliša, i sama je mjerilo tog uspjeha.
Nakon Drugog svjetskog rata, 'Amerikanci su izgradili novu vrstu
imperija - demokratskog imperija- iz jednostavnog razloga što su
bili, i po navici i povijesno, demokrati kada je posrijedi
politika', napisao je John Lewis Gaddis, povjesničar, u svojoj
klasičnoj studiji Hladnog rata, 'We Know Now' (Sada znamo).
Gaddisa ovdje citiram kao naznaku za rješavanje problema koji su se
pojavili tijekom Bushovog puta. Njih se može prevladati
korištenjem povjesničarove usredotočenosti na demokratske
korijene saveza i američku vodeću ulogu u njemu.
Transatlantski problemi u ovom su trenutku koncentrirani na
opsesiju Washingtona glede politike moći, i odlučnost u Europi da
se drži moralne i kulturološke superiornosti glede bogatijih i
vojno moćnijih Amerikanaca.
Bush je odrješito obznanio kako u Europu nije stigao kao
unilateralist- iako, kao što je pojasnio, ništa što bi Europljani
mogli kazati ne bi promijenilo njegove stavove glede raketne obrane
ili Protokola iz Kyota. Moguće je, međutim, da Bush taktizira. Kao
što je to učinio sa smanjenjem poreza kod kuće, nastoji stvoriti
atmosferu neizbježnosti koja oblikuje čitav proces pregovora.
No takve obznane učvršćuju stereotip, koji se rapidno širi, da SAD
sebe danas smatra premoćnim da ga se obvezuje međunarodnim
pravilima ponašanja i sporazumima koji nisu u skladu s njegovim
trenutnim interesima. Guliver koji se oslobađa lanaca za
Europljane je strašna slika.
Paradoksalno, sve veća europska politička integracija u
kombinaciji s gospodarskim utjecajem- drugim riječima, uspjeh
Europe- danas muči iste one američke kritičare koji su prije par
godina napadali Europljane zbog njihove slabosti i financijske
skleroze.
Tako su se Europljani preobrazili iz preslabih da pomognu u prejake
za suradnju (...). Izgleda kako nije važno da je europsku političku
i gospodarsku integraciju poticao baš Washington.
Činjenica da je američka pomoć bila od ključne važnosti za
postizanje jedinstvene, slobodne i napredne Europe intelektualni
je otrov za one Europljane koji su u ruke uzeli retoričko oružje
protiv američkog predsjednika kojeg vide kao previše moralno
bešćutnog, neiskusnog i pohlepnog da bi bio istinski čelnik
atlantske koalicije. Donijeli su konačne zaključke glede Busha i
prije no što je uvodno poglavlje njegovog predsjedništva
završeno.
Tvrde kako američka sebičnost sve brže zamjenjuje američku
demokraciju kao pokretačka snaga kada je posrijedi NATO. Pobijanje
te tvrdnje, djelima kao i riječima, ključni je zadatak za Busha i
njegovu administraciju. Njegovi prethodnici na obje strane
Atlantika dali su mu u nasljedstvo snažne temelje na kojima može
graditi", piše Jim Hoagland za "The Washington Post" a prenosi
list.