IHT 18. VI. NOVINE UMANJUJU DUBINU SUKOBA SAD-A I EUROPE?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. VI. 2001. Prestanite s transatlantskim podsmjehom Bushova puta "Ako je ikada postojao trenutak u kojem i Europljani i Amerikanci mogu uživati zbog zajedničkog uspjeha, to bi trebalo biti upravo sada. Međutim, na obje strane Atlantika otpočelo je natjecanje u podrugivanju dok obje strane opsjedaju stari kompleksi i navike, trajniji od komunizma sovjetskog imperija. Mogući uzrok ovog novog kruga međusobnog podbadanja jest prvi službeni put predsjednika Georgea W. Busha u Europu, koji je potakao ulične antiameričke demonstracije na Starom kontinentu i potaknuo lavinu antieuropskih komentara u američkim novinama i među konzervativcima SAD-a. No Bushov je posjet dobra prilika, a ne izvor prepirki, koje djeluju ukorjenjenije u predrasudama i emocijama prije nego u razumu i stvarnosti. Transatlantske razlike postale su toliko male da se glede njih treba prepirati s velikim žarom kako bi prepirka uopće bila opravdana. (...) Trgovina i ulaganje između SAD-a i Europe tijekom proteklih deset godina se udvostručilo. Jednako velik broj Amerikanaca sada radi za europske tvrtke i Europljana za američke korporacije. Politički, Poznan i Portland provode demokraciju na jednak način. Ovo su zapanjujuća postignuća, koja su rezultat pola stoljeća suradnje unutar NATO-a i drugih zajedničkih institucija. Činjenica da se Europljani osjećaju dovoljno samouvjereno da američku administraciju dočekaju uz oštre kritike, što se prošlog tjedna očitovalo u komentarima glede smrtne kazne, raketne obrane i zaštite okoliša, i sama je mjerilo tog uspjeha. Nakon Drugog svjetskog rata, 'Amerikanci su izgradili novu vrstu imperija - demokratskog imperija- iz jednostavnog razloga što su bili, i po navici i povijesno, demokrati kada je posrijedi politika', napisao je John Lewis Gaddis, povjesničar, u svojoj klasičnoj studiji Hladnog rata, 'We Know Now' (Sada znamo). Gaddisa ovdje citiram kao naznaku za rješavanje problema koji su se pojavili tijekom Bushovog puta. Njih se može prevladati korištenjem povjesničarove usredotočenosti na demokratske korijene saveza i američku vodeću ulogu u njemu. Transatlantski problemi u ovom su trenutku koncentrirani na opsesiju Washingtona glede politike moći, i odlučnost u Europi da se drži moralne i kulturološke superiornosti glede bogatijih i vojno moćnijih Amerikanaca. Bush je odrješito obznanio kako u Europu nije stigao kao unilateralist- iako, kao što je pojasnio, ništa što bi Europljani mogli kazati ne bi promijenilo njegove stavove glede raketne obrane ili Protokola iz Kyota. Moguće je, međutim, da Bush taktizira. Kao što je to učinio sa smanjenjem poreza kod kuće, nastoji stvoriti atmosferu neizbježnosti koja oblikuje čitav proces pregovora. No takve obznane učvršćuju stereotip, koji se rapidno širi, da SAD sebe danas smatra premoćnim da ga se obvezuje međunarodnim pravilima ponašanja i sporazumima koji nisu u skladu s njegovim trenutnim interesima. Guliver koji se oslobađa lanaca za Europljane je strašna slika. Paradoksalno, sve veća europska politička integracija u kombinaciji s gospodarskim utjecajem- drugim riječima, uspjeh Europe- danas muči iste one američke kritičare koji su prije par godina napadali Europljane zbog njihove slabosti i financijske skleroze. Tako su se Europljani preobrazili iz preslabih da pomognu u prejake za suradnju (...). Izgleda kako nije važno da je europsku političku i gospodarsku integraciju poticao baš Washington. Činjenica da je američka pomoć bila od ključne važnosti za postizanje jedinstvene, slobodne i napredne Europe intelektualni je otrov za one Europljane koji su u ruke uzeli retoričko oružje protiv američkog predsjednika kojeg vide kao previše moralno bešćutnog, neiskusnog i pohlepnog da bi bio istinski čelnik atlantske koalicije. Donijeli su konačne zaključke glede Busha i prije no što je uvodno poglavlje njegovog predsjedništva završeno. Tvrde kako američka sebičnost sve brže zamjenjuje američku demokraciju kao pokretačka snaga kada je posrijedi NATO. Pobijanje te tvrdnje, djelima kao i riječima, ključni je zadatak za Busha i njegovu administraciju. Njegovi prethodnici na obje strane Atlantika dali su mu u nasljedstvo snažne temelje na kojima može graditi", piše Jim Hoagland za "The Washington Post" a prenosi list.