AU 15.VI.-DIE PRESSE-MAKEDONIJA

AUSTRIJA DIE PRESSE 15. VI. 2001. Opasno zakazivanje "Dugi redovi pred benzinskim crpkama, stvaranje zaliha ono malo preostalih namirnica: u makedonskom glavnom gradu Skopju pripremaju se za otvoreni rat. Pet mjeseci poslije početka oružanog ustanka Albanaca, u balkansku se državu još nije vratio mir - naprotiv: napredovanjem ilegalnih boraca do pred vrata Skopja sukob je dostigao novu prijeteću dimenziju. Jer rat bi time definitivno mogao prijeći iz unutrašnjosti u gradove. Svi pokušaji deaktiviranja vremenske bombe, od EU-a do NATO-a, do sada su propali unatoč intenzivnoj putničarskoj diplomaciji EU- ovog vanjskopolitičkog koordinatora Javiera Solane. Opasno zatajenje: čarkanja pobunjenika i vladinih vojnika prijete da će prerasti u građanski rat između albanske i slavensko-makedonske narodnosne skupine, s razornim posljedicama za cijelu regiju - i za Zapad. Kod velikog bi rata u Makedoniji preko susjednoga Kosova upao val albanskih izbjeglica i otplavio prve početke normalizacije u ionako nestabilnoj pokrajini ranijeg građanskog rata. Izbjeglički jad njihove braće još bi više raspirio mržnju kosovskih Albanaca prema 'slavenskom neprijatelju'. Tada bi ponovno došla na nišan srpska manjina na Kosovu. A usred kaosa: mirovna postrojba KFOR. I zapadna bi Europa opet postala cilj rijeka izbjeglica - sa svim unutarnjepolitičkim posljedicama za države EU-a. Stoga je i u vlastitom interesu zapadne Europe spriječiti veliki rat u Makedoniji. Unatoč svim naznakama prijetećega sukoba u Makedoniji, Zapad je - kao tako često na Balkanu - bio posve nespreman. Kad su pali prvi pucnji, EU i NATO su doduše brzo reagirali, ali neprikladnim sredstvima. Da bi jedanput za svagda bilo jasno da se posezanje za kalašnjikovim politički ne nagrađuje, Zapad se zajedno s makedonskom vladom odmah prihvatio dogme: nema pregovora s 'albanskim teroristima'. Time su Bruxelles i Skopje svoje opcije ograničili na vojno svladavanje albanskih gerilaca, što do sada nije uspjelo a ni ne može uspjeti. U južnoj se Srbiji pokazalo kako su EU, NATO i Beograd uz povezivanje pobunjeničkih predstavnika uspjeli postići rješenje. Stoga i u Makedoniji treba pokušati razgovarati, barem s umjerenijim vođama ilegalnih boraca. Zamisao Zapada da se stanje može popraviti ustupcima albanskoj manjini ipak je uvjerljiva. Slavenski predstavnici vlade, ponajprije predsjednik vlade Ljupčo Georgijevski, pri tomu su vrlo kruti. Zapad bi po tom pitanju morao obaviti jači pritisak na Skopje - unatoč opravdanoj simpatiji i pomoći legitimno izabranoj vladi. Prerano su ministri vanjskih poslova EU-a Makedoniji dali Stabilizacijski i pridružbeni sporazum. Trebalo ga je koristiti kao 'nagradu' za prijam Albanaca kao drugog konstitutivnog naroda u makedonski ustav. Upisivanje naroda u ustave može doduše izgledati anakronistički. U narodnom razmišljanju na Balkanu u tomu se često vidi jedino jamstvo za kolektivna građanska prava. Da bi se spasilo što se još spasiti može, krajnji je čas da EU Skopju učini privlačnom promjenu ustava. Pomogao bi i program pomoći za nerazvijena albanska područja. Ako naime mirovni napori definitivno propadnu, Europu bi to daleko više stajalo", drži komentator Wieland Schneider u uvodniku lista.