RFE 13. VI. ZEMLJA SIROMAŠNIH LJUDI...

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 13. VI. 2001. Zagreb: svi znaju što treba činiti, ali... Prilog Milana Gavrovića. Najavljeni rebalans hrvatskog budžeta trebao bi omogućiti da se državna potrošnja, u još većoj mjeri, financira stranim kreditima. Mnogi međutim pitaju - zašto Hrvatska ne može živjeti od vlastitog dohotka? 'Hoće li smanjivanje prava zaposlenih pogoditi i ministre i zastupnike', glasilo je jedno pitanje ministru rada i socijalne skrbi Davorku Vidoviću u intervjuu Novom listu. 'To bi bilo jako dobro i ja ću se za to založiti', rekao je on, da bi na kraju odgovora konstatirao kako će 'privilegije sve više slabiti, što će društvo više sazrijevati u svojoj civilnosti'. Prevedeno na običan jezik, to znači da se političarima neće smanjiti prava istovremeno kad i radnicima, iako Vlada zna da bi to trebalo napraviti. U tom odgovoru sadržana je sva tragedija hrvatske ekonomske situacije. Svi znaju što bi trebalo učiniti, ali oni koji su za to izabrani i plaćeni čekaju da društvo prvo 'sazrije u svojoj civilnosti'. Čak i spor između takozvanih katastrofičara i Vlade zapravo ne postoji, dok se god govori samo o tome što bi bilo dobro i što bi trebalo. Glavni vladin ekonomski strateg, ministar financija Mato Crkvenac, slaže se, na primjer, da je tečaj kune nerealan, što je ključna točka spora. Vlada jedino smatra da se on ne može promijeniti, osim u 'procesu sazrijevanja'. U međuvremenu, dok traje to sazrijevanje, i na drugim se točkama nastavlja stara ekonomska politika. Zato i rezultati nisu bitno drukčiji nego u HDZ-ovo vrijeme, koliko god se premijer Ivica Račan upinjao da dokaže suprotno. Jednostavno rečeno, dok vlast čeka da rješenja sazriju sama od sebe, Hrvatska ne može podmiriti svoje osnovne potrebe. Radnici obilaze burze rada umjesto da rade, a ministrica zdravstva Ana Stavljenić-Rukavina s pravom kaže da se ne možemo liječiti kao prije 10 godina. Prije deset godina bruto domaći proizvod bio je za petinu veći nego sada. Usput rečeno, Slovenija koja je vodila drukčiju politiku sada ima 20 posto više nego prije deset godina. Zato je Hrvatska zemlja siromašnih ljudi koja ne može podmiriti svoju javnu potrošnju. Posebno državnu koja je - za razliku od zaposlenosti, proizvodnje i dohotka - znatno veća nego prije 10 godina. Ono što nedostaje također se namiruje po starom, HDZ-ovom receptu - kreditima i rasprodajom narodne imovine. To posljednje ne ide po planu, pa se budžet našao u teškim nevoljama. Tako je vlast 'sazrela' do najave njegovog rebalansa, s glavnim ciljem da se ozakoni novo i veće zaduživanje u inozemstvu. Nažalost još se čeka 'sazrijevanje' do rebalansa politike, kako bi Hrvatska konačno počela koristiti svoje potencijale, a njeni građani raditi i zarađivati više nego sada. (RFE)