IT-12.VI. LA REPUBBLICA- IZRAEL I EUROPE

ITALIJA LA REPUBBLICA 12. VI. 2001. Sudbina Izraela u srcu Europe "Neću gubiti vrijeme nastojeći objasniti tjeskobu koju izaziva blizina rata kojega sporadično vode Izrael i Palestina, i tko zna tko još. (...) Europa ima poseban odnos s Izraelom. Židovi su bili u srcu Europe, a Shoah je bio europska stvar. Preživjeli su bili, više ili manje cinično, smještani tu i tamo kao osobe bez mjesta boravka 'displaced persons', to je definicija, i zapravo izgurani sa starog kontinenta, protjerani jedva preko ruba njegovih zemljopisnih granica. Dalje je antisemitizam, zamaskiran ili ne, kao anticionizam, našao načina da ponovno stvara, i periodički obnavlja iseljavanje. (...) Sve je složeno, praktički i moralno. Izgradnja Izraela odvila se kao kolonizacija Palestine. Kao u obećanoj zemlji uzetoj od pustinje i samoće. No Palestina je bila naseljena. Židovska kolonizacija rasla je na račun arapskih stanovnika. Otvorio se račun rata i mržnje kojega vrijeme nije zaliječilo, a danas je i zaoštren. Oni Židovi koji su oštroumniji i sposobniji priznati prava drugih znaju da je potrebno odreći se naselja i vratiti se granicama iz 1967.. To je teško ali neizbježno, osim ako se ne okrene ratu, a onda još jednom ratu, pa još jednom, koliko god da traje. S druge strane postoji jedna točka koja je palestinskim čelnicima predstavljala jednu stvarnu prepreku pregovorima, možda retoričku, koja je možda i izgovor: pitanje povratka izbjeglica. Može se shvatiti koliko je teško odgovornim palestinskim čelnicima objaviti odricanje od povratka. (...) 'Povijesni' razlozi u prilog povratka ne otklanjaju činjenicu, kao što je svakome očito, da ovaj nije moguć osim ako nije pod cijenu eksplozije izraelske države, koja bi bila poput umnoženog Kosova. Da pojasnimo: 'povijest' bi mogla opravdati i 'povratak' izbjeglica iz Istre i Julijske krajine u Sloveniju i Hrvatsku, no razum oštro odbija savjetovati neku takvu zamisao, te je zamjenjuje, kao što treba biti za Izrael i Palestinu, odštetama i kompenzacijama drugih vrsta. (...) Već dugo postoji jedna manjinska utopija, temeljena na moralnom zemljopisu, koja želi ulazak Izraela u Europsku Uniju. (...) Gospodarska uloga Europe u regiji je važna, a politička je smiješna. Jednom je, putem odgovornog za vanjsku politiku najveće zemlje u Europi, Fischera, Europa pokazala praktičnu učinkovitost i, što je isto toliko važno, simboličku, usred strašne krize. Ako bi Europa svečano pozvala Izrael da uđe u Uniju, izbrisala bi nikada stišano arapsko iskušenje istjerivanja Židova i njihove države: postala bi jamac jednog svog dijela. S druge strane bi odgovornijim palestinskim čelnicima ponudila perspektivu autonomije, zajedno s gospodarskom i civilnom regionalnom integracijom s Izraelom, umjesto licemjernih slogana arapske ili islamističke solidarnosti. Oštroumniji i otvoreniji Izraelci, koji su danas natjerani u očaj, mogli bi ponovno naći obzor za svoju hrabrost i nadu. Stvari se pogoršavaju, naravno. Zamisli ih prate na velikoj udaljenosti. No trebalo bi promicati među Talijanima i drugim Europljanima i Izraelcima i Palestincima jednu ozbiljnu raspravu o ulasku Izraela u Europsku Uniju.(...)", piše Adriano Sofri.