NJ 7.VI.-FAZ-ŠPIJUNI U ETERU

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 7. VI. 2001. Špijuni u eteru "Pet je desetljeća američka tajna služba National Security Agency (NSA) imala prisluškivačku postaju i u gornjebavarskom mjestu Bad Aiblingu. U rujnu iduće godine trebala bi biti zatvorena - poslije sve većih prosvjeda političara i javnosti. Na pitanje jesu li Amerikanci iz Bad Aiblinga samo iz svojih legitimnih interesa za elektronsko izviđanje pratili istočne komunikacije ili su - kako se stalno tvrdi - provodili i gospodarsku špijunažu, do sada nitko nije mogao pouzdano odgovoriti. To zapravo ne čudi jer naziv NSA ne prevode samo kritičari kao 'never say anything'. Tjedno se desetcima tisuća NSA-ovih suradnika izriču kazne zbog odavanja tajne pa čak i posebno za njih tiskane novine sadrže naputak da ih treba uništiti smjesta poslije čitanja. Oni koji poput američkog stručnjaka za tajne službe Jamesa Bamforda s njegovom novom knjigom o NSA žele unijeti malo svjetla u zbrku oko prikrivanja i tajenja, mogu biti sigurni da će izazvati pozornost. Bamfordova je zasluga što je u mnogim razgovorima s bivšim suradnicima NSA prikupio mnoštvo zanimljivih - i uglavnom javnosti nepoznatih - pojedinosti i u kratkom ih obliku priredio za čitatelja. U opisanom svijetu velikih uha koje NSA nadzire svojim sustavom prisluškivanja širom svijeta nazvanom Echelon, dostaje jedna sumnjiva riječ preko telefona, jedna pogrješna rečenica u faksu ili e-pošti da čovjek bude upleten u onu paukovu mrežu koja bi trebala otkriti terorizam, proliferaciju ali i gospodarski zanimljive novosti u stranim državama. Bamford NSA ne drži samo tajnom službom nego i poduzećem: 'Da se hobotnicu NSA promatra kao poduzeće, po podacima u dolarima, površini poduzeća i veličini radnog kolektiva, pojavila bi se među prvih deset posto na tabeli od 500 najbogatijih. NSA je 1995. dala više od 9,4 milijuna dolara samo za putovanja svojih službenika zrakoplovom.' Do sada nije bilo poznato koliku su revnost ulagali američki uhode čak i tada kada je trebalo osigurati buduće rezultate prisluškivanja. Tako je prema Bamfordovim podacima sjedište Ujedinjenih naroda na osnivačkoj konferenciji pod američkim pritiskom smješteno u Sjedinjene Države kako bi NSA bolje mogao snimati i procjenjivati elektronske poruke razmijenjene s političkim predstavnicima. Bamford piše: 'Ujedinjeni narodi od početka su bili mikrokozmos špijunaže Istok-Zapad. Jednako kao na osnivačkoj konferenciji, Sjedinjene su Države ustrajale da organizacija ima sjedište na njihovom tlu ponajprije zato da bi olakšale posao prisluškivačima i razbijačima šifara NSA i njihovim prethodnicima.' S velikim znanjem o pojedinostima autor opisuje kako je NSA tijekom hladnoga rata djelovao čak na Sjevernom polu i za svoju špijunažu koristio tajno pomicane ledene sante. Na njima su 'znanstvenici' radili kao prisluškivatelji. Od Korejskoga rata preko invazije u Zaljevu svinja, izraelsko-arapskog šestodnevnoga rata i podmorničke špijunaže, Bamford je prikupio anegdote i ono što je vrijedno znati. Krajem hladnoga rata i NSA je morao štedjeti na kadrovima, na djelatnicima tajne službe koji po njegovim podacima danas rade u američkim poduzećima (primjerice Lockheed Martinu i TRW). A na mjesto ljudi sve više i više stupaju računala koja će jednoga dana stopiti digitalni svijet s biološkim. Trebalo bi nastati računalo budućnosti NSA opremljeno umjetnom krvnom plazmom, dijelom načinjeno od mehaničkih a dijelom od organskih komponenata - DNA. No u međuvremenu su se tehničari NSA prebacili na premještanje špijunskih aktivnosti koje su se do sada obavljale s tla, uz pomoć nove satelitske tehnike u svemir. Valjda je zbog toga prisluškivačka postaja u Bad Aiblingu odslužila svoje", piše Udo Ulfkotte.