VOA 8. VI. TISAK O AMERIČKOJ VANJSKOJ POLITICI

GLAS AMERIKE - VOA 8. VI. 2001. Pred europsku turneju predsjednika Busha američki tisak komentira odnose SAD i europskih saveznika. Prilog Bojana Klime. Nakon susreta ministara vanjskih poslova država članica NATO saveza u Bruxellesu, i neposredno pred američko-ruski summit u Ljubljani, američki tisak komentira vanjsku politiku Bijele kuće. Donosimo osvrte nekoliko komentatora koji su objavljeni u današnjim izdanjima glavnih američkih dnevnika. Charles Krauthammer u 'Washington Postu' hvali predsjednika Georgea Busha, koji je - kako kaže - 'zacrtao posve novi, jasniji vanjskopolitički pravac'. On se temelji na ideji da Amerika na svjetskoj pozornici treba imati slobodu akcije u zaštiti svojih interesa. Krauthammer to naziva 'novim unilateralizmom'. 'Za vrijeme predsjednika Clintona uspjeh na međunarodnom planu mjerio se brojem potpisanih međunarodnih sporazuma, kao i brojem summita na kojima je predsjednik bio.' Rezultat je bio 'nejasna i pasivna vanjska politika'. Administracija predsjednika Georgea Busha - tvrdi Charles Krauthammer - uspjeh će mjeriti stupnjem zaštite američkih nacionalnih interesa, i ničim drugim. Kao primjere takve politike ovaj američki komentator navodi odluku Washingtona o razvoju nacionalnog antireketnog štita i odustajanje od primjene sporazuma iz Kyota, kojim se nastoji spriječiti globalno zatopljavanje. Mnogo skeptičniji je Thomas Friedman, vanjskopolitički komentator 'New York Timesa'. On se pita o kojoj je vanjskoj politici riječ. Je li ona koja je bila najavljivana u predizbornoj kampanji, ili možda ona iz prvih stotinu dana mandata predsjednika Busha, ili pak ona koja će tek uskoro uslijediti kada se Bijela kuća susretne s realitetima na svjetskoj pozornici. Thomas Friedman navodi niz primjera kada je Bijela kuća 'u hodu' promijenila ranija, radikalna stajališta: povlačenje iz mirovnih misija na Balkanu, manji angažman na Srednjem istoku i protivljenje financijskoj pomoći Turskoj i Argentini. Iako je na početku najavljivala vrlo samostalnu politiku, Bijela je kuća ubrzo ustanovila da se mora ponašati u zadanim međunarodnim okvirima. Takva je promjena u Washingtonu - opaža Thomas Friedman - najčešće dolazila nakon kritike od strane europskih saveznika. Međutim jedna od europskih zamjerki na koje se Amerikanci ne obaziru je program Agencije za nacionalnu sigurnost, Echelon - tvrdi Daniel Schorr u današnjem izdanju bostonskog 'Christian Science Monitora'. Schorr Echelon naziva 'nekom vrste tajne policije u kibernetičkom prostoru'. Riječ je o programu koji - tvrde Europljani - omogućava elektronsko 'prisluškivanje' faksova, telefonskih razgovora, elektronske pošte... Nakon što su Sjedinjene Države odbacile tvrdnje o postojanju ovog programa, Europljani su ustvrdili da je riječ o takozvanoj industrijskoj špijunaži - naime da program Echelon omogućava američkim tvrtkama izvjesnu prednost u natjecanju s konkurentima. Daniel Schorr piše i o svojim osobnim iskustvima s iznimno tajnovitom Agencijom za nacionalnu sigurnost. '1975. godine agencija je na zahtjev Senata morala priznati da je prisluškivala telefonske razgovore američkih državljana, protivnika rata u Vijetnamu, tvrdi u svom komentaru Daniel Schorr. 'U svom odgovoru na Echelon, europski je parlament zatražio postizanje međunarodnog sporazuma o zaštiti privatnosti. Ne očekujte da će ga Sjedinjene Države potpisati', piše u 'Christian Science Monitoru' Daniel Schorr. (VOA)