DRUŠTVO NEDOVOLJNO ČINI KAKO BI SPRIJEČILO SAMOUBOJSTVA MLADIH, KAŽU ZNANSTVENICI

piše: Vladimir Lulić ZAGREB, 11. svibnja (Hina) - Premda je broj samoubojstava djece u dobi do 19 godina manji od onoga s kojim se barata u javnosti, znanstvenici upozoravaju da hrvatsko društvo nedovoljno čini kako bi suzbilo uzroke problema, koji su prošloga tjedna odnijeli još jednu žrtvu.#L# Podatak da je samoubojstvo u Hrvatskoj između 1996. i 2000. počinilo 271 dijete u dobi do 19 godina, koji je Ministarstvo prosvjete pustilo u optjecaj pozivajući se na policijsku statistiku, nije točan, jer su u njega uključeni i pokušaji suicida i nesretni slučajevi, kažu znanstvenici koji sustavno istražuju tu problematiku, ali i u samom MUP. Po podacima Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u razdoblju od 1996. do 1999. samoubojstvo je počinilo 24 djece u dobi do 14 godina i 153 u dobi od 15 do 19 godina - ukupno njih 177. U razdoblju od 1990. do 1999. samoubojstvo je počinilo 72 djece u dobi do 14 godina i 341 u dobi od 15 do 19 godina. U tom razdoblju broj samoubojstava djece do 14 godina oscilirao je, ali nikad nije bio veći od 10. Taj je broj zabilježen 1993. i 1994., iduće godine pao je na osam, potom se dvije godine zadržao na pet, da bi 1999. bilo šest samoubojstava djece te dobi. Kod dobi od 15 do 19 godina uočen je u tom razdoblju porast samoubojstava, pa je s 18 slučajeva (5,5 posto) u 1990. broj suicida narastao na 42 (12,9 posto) u 1999. godini. Najviše samoubojstava zabilježeno je kod te kategorije stanovništva 1996., kada su se ubila 44 srednjoškolca (13,5 posto). Ne treba podcjenjivati značenje ovih podataka, jer puno je kada se izgubi i samo jedan mladi život. No, ne može se reći da je riječ o porastu samoubojstava kod djece do 14 godina, već o oscilacijama, dok u dobi od 15 do 19 godina porast jest vidljiv, kaže epidemiolog dr. Vlasta Hrabak-Žerjavić iz Zavoda za javno zdravstvo. "Po sadašnjim podacima ne izgleda kao da je veliki skok u apsolutnom broju, ali je stopa samoubojstava dobne skupine između 15 i 19 godina u razdoblju od 1985. do 1999. narasla za 78 posto", kaže dr. Hrabak-Žerjavić. Prof. dr. Vera Folnegović-Šmalc iz bolnice Vrapče kaže da, od u prosjeku ukupno 1.000 samoubojstava na godinu u Hrvatskoj, najmanje otpada na dobnu skupinu do 14 godina, ali da dobna skupina od 15 do 19 godina pokazuje zabrinjavajući porast suicida. No, kako je Hrvatska dobno stara zemlja - primjerice četvrt Medveščak u Zagrebu jedna je od najstarijih u Europi - onda je i broj samoubojstava djece svakako velik, kaže dr. Folnegović. I dr. Hrabak i dr. Folnegović ističu da su se dosad najviše ubijale osobe između 35. i 55. godina, ali da je sada vidljiv porast suicida mladih i osoba starije dobi. Stručnjaci upozoravaju da se na temelju apsolutnih brojeva još uvijek ne može ništa zaključivati, te da je temeljem popisa stanovništva potrebno izračunati stope samoubojstava kako bi se mogao uočiti trend stagnacije, porasta ili pada suicida. Dr. Dubravka Kocijan-Hercigonja iz KB Dubrava naglašava kako je u svijetu poznato da je porastao broj samoubojstava djece i kako taj podatak samo govori da je problem veći nego što se obično misli. "Velik broj suicida uzrokovan je gubitkom samopoštovanja i sigurnosti koji nastaju do treće godine života pod utjecajem obiteljskih situacija, a kasnije i okoline", kaže dr. Kocijan, pozivajući se na neka američka istraživanja. Stručnjaci smatraju jednim od većih problema to što je vatreno oružje sve dostupnije i djeci. Dr. Hrabak ističe da je iz podataka s kojima raspolaže apsolutno uočljivo da se način izvršenja samoubojstava jako promijenio i da je porastao broj onih koja su počinjena vatrenim i eksplozivnim napravama. Pokazatelji govore da je od 1987. do 1990. vatrenim oružjem bilo počinjeno samo 8 posto samoubojstava, a da je postotak narastao na 21 u razdoblju između 1991. i 1994. Dok su vješanja - koja bi se potiho izvršila na tavanu ili nekom drvetu u šumi - prolazila manje više nezapaženo u javnosti, samoubojstva izvršena na dramatičniji način jedan su od razloga što se toliko govori o porastu ovoga problema, smatra dr. Hrabak- Žerjavić. Stručnjaci upozoravaju na potrebu prevencije i pomaganja ljudima da izgrade vlastiti identitet, u čemu trebaju sudjelovati svi segmenti društva. Kažu da prevencija ne bi trebala biti samo medicinski problem, već i ovisiti o općim uvjetima življenja, školstvu i obitelji, koja će djetetu pri odrastanju davati važnost, cijeniti ga kao osobu, kod njega poticati i razvijati samopoštovanje i suzbijati osamljenost. "Mlade ljude treba educirati da sa svojom djecom komuniciraju na što bolji način, da se djecu ne kudi samo već da ih se u školama i pohvali za ono gdje bi se mogao izraziti, potvrditi i steći samopoštovanje", kaže dr. Hrabak-Žerjavić. Dr. Kocijan-Hercigonja kao pozitivan primjer, kojega bi trebala slijediti Hrvatska, navodi zakon kojega je donio švedski parlament, a prema kojemu svi nastavnici moraju proći edukaciju za prevenciju suicida. Važnim elementom prevencije suicida stručnjaci smatraju i medije, za koje drže da svojim senzacionalizmom mogu potaknuti samoubojstva kod djece. "Kada mediji jako dramatično prikazuju ili slikaju neku osobu koja je izvan vlastite kontrole mogu navesti i druge da na taj način skrenu pažnju na sebe i svoj problem. "Ono što se može učiniti jest promovirati potpuno drugačiji način komunikacije. Treba govoriti kritički, ali ne i senzacionalistički", kaže HTV-ova novinarka Jasna Ulaga-Valić, koja se godinama bavi problemima djece. "Mediji moraju promijeniti način prezentacije problema i mladima dati prostora da artikuliraju svoje probleme", poručuje. (Hina) vl ln