RFE 7. VI. ROBERTSONOVA JUGOSLAVIJA NEĆE BITI KAO ONA STARA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 7. VI. 2001. Bauk (najnovije) Jugoslavije kruži Balkanom. Prilog Sofije Kordić. Izjava glavnog tajnika NATO-a Georgea Robertsona tijekom posjeta Dubrovniku da se zemlje jugoistočne Europe moraju ujediniti, inače će se to područje raspasti u ruševinama, izazvala je različite reakcije i u domaćoj i u stranoj javnosti. Može li se ova izjava shvatiti samo u kontekstu dublje suradnje među zemljama regije, poput one u EU-u, kako je to kasnije Robertson obrazložio, ili iza nje stoji nešto drugo. = Za svakog tko ponešto zna o regiji lako je razumjeti reakcije koje takve izjave mogu izazvati kod hrvatskih građana, na primjer, koji je u prvom redu čitaju kao obnovu Jugoslavije, kaže za RFE britanski stručnjak za Balkan James Gow. Isto je tako lako razumjeti kako ljudi sa strane gledaju na probleme u regiji, u kojoj je slabo gospodarstvo i gdje države još uvijek nisu dovršene jer postoji model EU-a koji pokazuje da je suradnja i integracija donijela velike koristi svim članicama. Stoga je razumljivo da neki ljudi drže da model EU-a može biti putokaz ovim zemljama, ne kao obnova Jugoslavije već kao nešto što je bivša Jugoslavija mogla biti, ističe Gow i dodaje da je problem naći rješenje koje bi bilo najbolje za cijelu regiju. Ukazivanje na to da se mora zajedno trgovati i da zemlje mogu biti bogatije ukoliko trguju bez prepreka je, po mišljenju britanskog stručnjaka, samo zdrav razum i ništa više. Gow, međutim, tu vidi i jedan ključni problem kojega, kako ističe, ne vide oni koji zagovaraju model EU-a za jugoistočnu Europe. = Mnogi ljudi pojednostavljuju stvari, ovime ne optužujem Georgea Robertsona već druge koji pretpostavljaju da se preko noći može stvoriti integracija na području jugoistočne Europe nalik onoj u EU-u. Tko god se pozabavi razvitkom i poviješću EU-a vidi da je trebalo 50 godina različitih faza, malih i velikih sporazuma da se nešto postigne. Američki analitičar Jim Hooper u potpuno drugačijem tonu vidi Robertsonovu izjavu. Ta izjava, po njegovom mišljenju, odražava stajalište i europskih i američkih političara koji su umorni od diplomatskog, vojnog i političkog angažmana u jugoistočnoj Europi i žele skinuti nešto tereta sa svojih leđa. = Oni za to imaju vrlo pojednostavljenu formulu u vidu većeg jedinstva u regiji. U najbezazlenijoj formi govori se o vezama ovoga područja s EU-om u kontekstu stvaranja jedinstvene i slobodne Europe. To sve zvuči lijepo, demokratski i promišljeno, ali to nije ono o čemu oni u stvari govore, ističe Hooper i dodaje: = Ono o čemu govore vladini krugovi unutar transantlantske zajednice je jačanje obnovljene Jugoslavije. To se jasno vidi iz toga što međunarodna zajednica ne podržava nezavisnost Crne Gore ni rješenje konačnog statusa Kosova. Svjedoci smo, dakle, pokušaja održanja stabilnosti u regiji jačanjem Jugoslavije. S druge strane, međunarodna zajednica počinje sagledavati implikacije kolapsa Makedonije koji je na pomolu, a time možda vide i potrebu povlačenja novih granica i stvaranja etnički čistih država, naglašava Hooper. Imajući u vidu osjetljivost pojedinih zemalja bivše Jugoslavije na bilo kakve forme koje podsjećaju na integraciju, upitali smo britanskog stručnjaka Gowa je li moguće očekivati od ovih država bilo kakvu dublju suradnju, a da se istodobno ne krene u stvaranje nekih integrativnih struktura. Sve forme suradnje, po njegovom mišljenju, mogu se ostvariti na pojedinim područjima od koje zainteresirane strane imaju koristi. Jedan od aktualnih primjera je organizirani kriminal. Ono što je ključno ne izgubiti iz vida, dodaje Gow, jest zainteresiranost EU-a i NATO-a za ovo područje. = Cijelo iskustvo transformacije srednje i istočne Evrope od 1989. i 1991. u slučaju bivših sovjetskih država jest uloga NATO-a i EU u osiguranju svojevrsnog okvira suradnje s ovim državama, a sada NATO i EU to pokušava i s jugoistočnom Europom, dakle ne samo s pojedinim državama već sa čitavom regijom. Kada interesa za dublju suradnju nema, onda je malo vjerojatno, ako ne i nemoguće, očekivati razvoj bilo kakve suradnje, zaključuje James Gow. Jim Hooper kaže da su zapadni lideri iz dana u dan sve bliži ideji jačanja Jugoslavije, ali ne nekadašnje multietničke, već stvaranju svojevrsne 'velike Srbije'. To znači podjelu Bosne, podjelu Kosova, ostanak Crne Gore, i uključene Makedonije u Jugoslaviju ili u obliku federalne republike ili u obliku konfederacije. = To je zapravo primjena Miloševićeve politike etničkog čišćenja koju će provesti nova vlada u Beogradu i koju će na neki način blagosloviti Zapad, podvlači Hooper uz primjedbu kako ne drži da Robertson do detalja zagovara ovakav scenarij, kao ni ostali zapadni političari, ali da ovo vide kao jedino rješenje za stabilnost regije. Zaboravlja se, međutim, podsjeća Hooper, na problem Bošnjaka i održanja Federacije BiH. Hrvati će sigurno željeti priključenje svog dijela Hrvatskoj, što Bošnjaci ne mogu prihvatiti kao što ne prihvaćaju ni priključenje RS Jugoslaviji. S druge strane, prekrajanjem granica Hrvatska vlada bi došla u veliko iskušenje i umjerena struja u Zagrebu našla bi se pod velikim pritiskom. = Po mome mišljenju, to je recept za nove sukobe, nova ubijanja, nova etnička čišćenja i za novu nestabilnost u regiji. Ukoliko su Sjedinjene Države i Europa voljne uložiti malo više napora i ostati vojno i politički u regiji kako bi održali Makedoniju i Bosnu i osigurali uhićenje svih ratnih zločinaca i njihovo slanje u Haag, ponajprije Miloševića, onda bismo imali potpuno drugačiji ishod. Sačuvanu Bosnu, sačuvanu Makedoniju i temelje za novu suradnju među zemljama u regiji, zaključuje Jim Hooper. (RFE)