FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT-7. VI. AVVENIRE-TALIJANSKA VANJSKA POLITIKA

IT-integracije-Politika IT-7. VI. AVVENIRE-TALIJANSKA VANJSKA POLITIKA ITALIJAAVVENIRE7. VI. 2001."Talijanska mašta za novi EU""(...)Ludovico Incisa di Camerana, vidi kontinuitet i korake naprijed kod naše vanjske politike. Bivši veleposlanik u Caracasu i Buenos Airesu, podtajnik Dinijeve vlade, stručnjak za geopolitiku i stratešku analizu, kao i strastveni poznavatelj ibero-američkog svijeta, kojemu je posvetio svoju posljednju knjigu 'Španjolski model', Incisa di Camerana vladi i parlamentu sugerira jedno proatlantsko stajalište, koje je nedvojbeno u skladu s prvimistupima po 'Kuća sloboda' glede međunarodne politike. Iako glede izbora novog ministra vanjskih poslova radije ostaje suzdržan, ne štedi na sudovima u vezi svih glavnih otvorenih pitanja.- Veleposlaniče širenje EU-a prema istoku i institucionalne reforme izgledaju kao ključni čvor. Kakvu će ulogu Italija moći i morati odigrati?= Širenje je neizbježno, barem što se tiče dunavsko-balkanske regije. Jedini način da se pacificira bivša Jugoslavija je njeno uključivanje u Europsku Uniju. Italija kao zemlja koja graniči, je najzainteresiranija za brzu europeizaciju regije. Što se tiče
ITALIJA AVVENIRE 7. VI. 2001. "Talijanska mašta za novi EU" "(...)Ludovico Incisa di Camerana, vidi kontinuitet i korake naprijed kod naše vanjske politike. Bivši veleposlanik u Caracasu i Buenos Airesu, podtajnik Dinijeve vlade, stručnjak za geopolitiku i stratešku analizu, kao i strastveni poznavatelj ibero-američkog svijeta, kojemu je posvetio svoju posljednju knjigu 'Španjolski model', Incisa di Camerana vladi i parlamentu sugerira jedno proatlantsko stajalište, koje je nedvojbeno u skladu s prvim istupima po 'Kuća sloboda' glede međunarodne politike. Iako glede izbora novog ministra vanjskih poslova radije ostaje suzdržan, ne štedi na sudovima u vezi svih glavnih otvorenih pitanja. - Veleposlaniče širenje EU-a prema istoku i institucionalne reforme izgledaju kao ključni čvor. Kakvu će ulogu Italija moći i morati odigrati? = Širenje je neizbježno, barem što se tiče dunavsko-balkanske regije. Jedini način da se pacificira bivša Jugoslavija je njeno uključivanje u Europsku Uniju. Italija kao zemlja koja graniči, je najzainteresiranija za brzu europeizaciju regije. Što se tiče rasprave nakon Nice, ona je oživljena Schroederovim i Jospinovim prijedlozima. Unatoč naizgled suprotstavljenim stajalištima između federalističke teze njemačkog kancelara i traženja uloge države-nacije od strane francuskog predsjednika vlade, dva plana zajedničko imaju jedno negativno ograničenje: niti jedan niti drugi ne predviđaju istinsku političku integraciju. Međutim, dvojici statista se ne može zanijekati da su uzburkali vode. Italija mora intevenirati u toj raspravi nastojeći biti domišljata. Od teorijskog maksimalizma prijeći na praktični realizam i predstaviti novi organski nacrt za Uniju. Ne možemo izostati i pustiti druge da odlučuju. - U novoj većini se, međutim, već digao poneki kritički glas glede širenja, kaže se da bi naš jug bio oštećen... = Problemu se ne može pristupiti u njegovoj cjelokupnosti, i ideološkom krutošću. Treba razmišljati po zemljopisnim sektorima. Integracija Jadrana je interes i našeg juga, koji bi iz toga sigurno izvukao prednosti.(...) - Politika embarga, u kojoj se i Italija često pridružuje saveznicima, izaziva mnogo kritika u civilnom društvu. Postoje li alternative? = Sankcije protiv Srbije su poslužile svrsi jer srpski narod pripada europskoj kulturi: teži posjedovanju sredstava kako bi dostigao zapadnjački životni standard. A Miloševićevo smjenjivanje ponovno je Jugoslaviju stavilo u europski krug. Embargo i osude prema zemljama drugačijeg mentaliteta samo imaju razorne učinke po stanovništvo s gledišta prehrane i zdravstva, bez da slabe onoga koji je na vlasti. Italija mora nastaviti sa svojom umjerenošću koju je do sada utjelovljivala.(...) - Talijani u inozemstvu, i naše manjine u Sloveniji i Hrvatskoj često su se osjećali zaboravljenima. Što učiniti? = 40 milijuna sunarodnjaka, i onih koji su to porijeklom, koji se nalaze u Južnoj Americi, ne isključujući i druge milijune u SAD-u, Kanadi i Australiji, u doba globalizacije predstavljaju dragocjenu baštinu: oni zapravo mogu predstavljati mostove jedne suvremene i dinamične Italije, istinski 'globalne'. (...), razgovarao Andrea Lavazza.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙