IT-integracije-Politika IT-7. VI. AVVENIRE-TALIJANSKA VANJSKA POLITIKA ITALIJAAVVENIRE7. VI. 2001."Talijanska mašta za novi EU""(...)Ludovico Incisa di Camerana, vidi kontinuitet i korake naprijed kod naše vanjske politike. Bivši
veleposlanik u Caracasu i Buenos Airesu, podtajnik Dinijeve vlade, stručnjak za geopolitiku i stratešku analizu, kao i strastveni poznavatelj ibero-američkog svijeta, kojemu je posvetio svoju posljednju knjigu 'Španjolski model', Incisa di Camerana vladi i parlamentu sugerira jedno proatlantsko stajalište, koje je nedvojbeno u skladu s prvimistupima po 'Kuća sloboda' glede međunarodne politike. Iako glede izbora novog ministra vanjskih poslova radije ostaje suzdržan, ne štedi na sudovima u vezi svih glavnih otvorenih pitanja.- Veleposlaniče širenje EU-a prema istoku i institucionalne reforme izgledaju kao ključni čvor. Kakvu će ulogu Italija moći i morati odigrati?= Širenje je neizbježno, barem što se tiče dunavsko-balkanske regije. Jedini način da se pacificira bivša Jugoslavija je njeno uključivanje u Europsku Uniju. Italija kao zemlja koja graniči, je najzainteresiranija za brzu europeizaciju regije. Što se tiče
ITALIJA
AVVENIRE
7. VI. 2001.
"Talijanska mašta za novi EU"
"(...)Ludovico Incisa di Camerana, vidi kontinuitet i korake
naprijed kod naše vanjske politike. Bivši veleposlanik u Caracasu i
Buenos Airesu, podtajnik Dinijeve vlade, stručnjak za geopolitiku
i stratešku analizu, kao i strastveni poznavatelj ibero-američkog
svijeta, kojemu je posvetio svoju posljednju knjigu 'Španjolski
model', Incisa di Camerana vladi i parlamentu sugerira jedno
proatlantsko stajalište, koje je nedvojbeno u skladu s prvim
istupima po 'Kuća sloboda' glede međunarodne politike. Iako glede
izbora novog ministra vanjskih poslova radije ostaje suzdržan, ne
štedi na sudovima u vezi svih glavnih otvorenih pitanja.
- Veleposlaniče širenje EU-a prema istoku i institucionalne
reforme izgledaju kao ključni čvor. Kakvu će ulogu Italija moći i
morati odigrati?
= Širenje je neizbježno, barem što se tiče dunavsko-balkanske
regije. Jedini način da se pacificira bivša Jugoslavija je njeno
uključivanje u Europsku Uniju. Italija kao zemlja koja graniči, je
najzainteresiranija za brzu europeizaciju regije. Što se tiče
rasprave nakon Nice, ona je oživljena Schroederovim i Jospinovim
prijedlozima. Unatoč naizgled suprotstavljenim stajalištima
između federalističke teze njemačkog kancelara i traženja uloge
države-nacije od strane francuskog predsjednika vlade, dva plana
zajedničko imaju jedno negativno ograničenje: niti jedan niti
drugi ne predviđaju istinsku političku integraciju. Međutim,
dvojici statista se ne može zanijekati da su uzburkali vode.
Italija mora intevenirati u toj raspravi nastojeći biti
domišljata. Od teorijskog maksimalizma prijeći na praktični
realizam i predstaviti novi organski nacrt za Uniju. Ne možemo
izostati i pustiti druge da odlučuju.
- U novoj većini se, međutim, već digao poneki kritički glas glede
širenja, kaže se da bi naš jug bio oštećen...
= Problemu se ne može pristupiti u njegovoj cjelokupnosti, i
ideološkom krutošću. Treba razmišljati po zemljopisnim sektorima.
Integracija Jadrana je interes i našeg juga, koji bi iz toga sigurno
izvukao prednosti.(...)
- Politika embarga, u kojoj se i Italija često pridružuje
saveznicima, izaziva mnogo kritika u civilnom društvu. Postoje li
alternative?
= Sankcije protiv Srbije su poslužile svrsi jer srpski narod
pripada europskoj kulturi: teži posjedovanju sredstava kako bi
dostigao zapadnjački životni standard. A Miloševićevo
smjenjivanje ponovno je Jugoslaviju stavilo u europski krug.
Embargo i osude prema zemljama drugačijeg mentaliteta samo imaju
razorne učinke po stanovništvo s gledišta prehrane i zdravstva, bez
da slabe onoga koji je na vlasti. Italija mora nastaviti sa svojom
umjerenošću koju je do sada utjelovljivala.(...)
- Talijani u inozemstvu, i naše manjine u Sloveniji i Hrvatskoj
često su se osjećali zaboravljenima. Što učiniti?
= 40 milijuna sunarodnjaka, i onih koji su to porijeklom, koji se
nalaze u Južnoj Americi, ne isključujući i druge milijune u SAD-u,
Kanadi i Australiji, u doba globalizacije predstavljaju dragocjenu
baštinu: oni zapravo mogu predstavljati mostove jedne suvremene i
dinamične Italije, istinski 'globalne'. (...), razgovarao Andrea
Lavazza.