IT-DE-E-integracije-Politika IT- 4. VI. LA STAMPA - ITALIJA NUDI SAVEZ NJEMAČKOJ ITALIJALA STAMPA4. VI. 2001.Europeističkoj Njemačkoj potrebna je talijanska strana"Između projekata i protuprojekata, sprječavanja i zaključivanja, pod
europskim nebom postoji uistinu velika zbrka. Je li to dokaz vitalnosti, ili nedostatak zajedničke vizije? Bez isključivanja, djelomice, prvoga, očita je sklonost drugom zaključku. No ono što najviše u svemu tome čudi jest osamljenost Njemačke, upravo, Njemačke, odnosno najmnogoljudnije i najmoćnije, gospodarski, zemlje u Europskoj Uniji. Zemlje prema kojoj su, upravo radi toga, mnogi nepovjerljivi, gotovo nagonski, pribojavajući se njene hegemonije. (...)Ako je još i postojala nada za održavanje na životu francusko-njemačke osovine, koja je pedeset godina bila motor europske integracije, ova je propala prije sedam dana govorom francuskog predsjednika vlade. Jospin je Schroederovom planu suprotstavio jedan alternativni plan.(...)Ostavši bez francuskog 'oslonca' (koji je uvijek bio problematičan i oprezan, no svjestan goleme važnosti zajedničke igre) Njemačka vidi svoju 'europsku' ambiciju umrtvljenom. Sigurno ne može
ITALIJA
LA STAMPA
4. VI. 2001.
Europeističkoj Njemačkoj potrebna je talijanska strana
"Između projekata i protuprojekata, sprječavanja i zaključivanja,
pod europskim nebom postoji uistinu velika zbrka. Je li to dokaz
vitalnosti, ili nedostatak zajedničke vizije? Bez isključivanja,
djelomice, prvoga, očita je sklonost drugom zaključku. No ono što
najviše u svemu tome čudi jest osamljenost Njemačke, upravo,
Njemačke, odnosno najmnogoljudnije i najmoćnije, gospodarski,
zemlje u Europskoj Uniji. Zemlje prema kojoj su, upravo radi toga,
mnogi nepovjerljivi, gotovo nagonski, pribojavajući se njene
hegemonije. (...)
Ako je još i postojala nada za održavanje na životu francusko-
njemačke osovine, koja je pedeset godina bila motor europske
integracije, ova je propala prije sedam dana govorom francuskog
predsjednika vlade. Jospin je Schroederovom planu suprotstavio
jedan alternativni plan.(...)
Ostavši bez francuskog 'oslonca' (koji je uvijek bio problematičan
i oprezan, no svjestan goleme važnosti zajedničke igre) Njemačka
vidi svoju 'europsku' ambiciju umrtvljenom. Sigurno ne može
računati na Veliku Britaniju, koja uvijek istupa iz redova
'kontinenta', niti na Španjolsku, vrlo zaokupljenu njenim
nacionalnim interesima. Među velikim i odlučujućim zemljama ostala
bi Italija. Na pamet mi se vraća jedna drugačija povijesna okolnost
ali u mnogim pogledima slična.
Prije dvadesetak godina, u ključnoj fazi sukoba istoka i zapada
Savezna Republika preuzela je odgovornost ugošćivanja
europrojektila, kako bi se ponovno uravnotežio strateški odnos sa
SSSR-om, no zatražila je da i neka druga kontinentalna sila
podijeli njenu hrabrost i rizik. Odgovorila je Italija. I od te
talijansko-njemačke odluke započeo je kraj hladnog rata, i ponovno
ujedinjenje Europe. Sada je slučaj drukčiji, no ponovno utječe na
europsku budućnost.
Treba kazati da je u posljednje vrijeme postojala snažna
usklađenost između Rima i Berlina (Amato i Schroeder, predsjednici
Ciampi i Rau). Hoće li je znati, i hoće li je željeti, potvrditi i
nova talijanska vlada? Naravno, o svemu se može raspravljati, o
pojedinostima i rokovima. No radi se o tome da se jasno kaže dijeli
li se strategija, temeljni cilj, kako bi se iz toga uspostavio odnos
i kod drugih članica EU-a, i kod onih koje će doći. Jer Njemačka,
kako bilo, ostaje najsnažnija zemlja i može donijeti druge odluke,
ako će osjetiti težinu samoće," piše Aldo Rizzo.