FRANCUSKA-LE NOUVEL OBSERVATEUR OD 31.5.01.UVODNIK O JOSPINU

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 31. V. 2001. Drukčije viđenje Europe "(...) Kako na početku XXI. stoljeća biti vjeran Hugou i Micheletu? Ili, još bolje, Jeanu Jauresu i Jeanu Monnetu? To sam se pitao slušajući Jospina. Dugo je čekao prije nego se očitovao. Zamjerali su mu zbog toga. Ali, vrijedilo je čekati! To treba reći čitajući reakcije, pa i negativne, na njegov govor. Iznenadio je sve bogatom točnošću svojih raščlamba i zatekao sve svojom uvjerljivošću. Više se ne pitamo je li premijer nekad bio mlak Europljanin ili nije. Sada znamo da nije, ili da nije više. Kako god bilo, stvorio si je stanovitu predodžbu o Europi koja - s petnaestoro članova - više ne može biti Europa šestorice utemeljitelja. No možda ju neće odobriti oni koji imaju svoju predodžbu o Francuskoj. (...) Ustvari, nakon ovog krivog zaključka koji izražava iskrenu želju, pokušavajući da razuvjeri političke snage koje se protive Europskoj uniji, Lionel Jospin je iznio stanovit broj realnih prijedloga čija je svrha pokazati da, dok čekamo da se ostvare ideali Gerharda Schroedera ili njegovi, naciju ne treba dokinuti u jedinstvenoj izvršnoj vlasti kako bi se potvrdila vjera u Europu i stalno jačale veze između država članica. U tom je smislu najzanimljiviji popis novih ovlasti prenosivih na Europsku uniju onakvu kakva je ili gotovo da je. Nije samo riječ o planovima za usklađivanje poreznih sustava, o europskoj policiji, zajedničkoj borbi protiv onečišćenja, drogi i kriminalu, već o načinu na koji je premijer ponovno iznio na vidjelo pojam koji je nekad plašio kao i pojam federacije, pojam 'gospodarske vlade'. To nisu riječi bez značenja. U ustima Jeana-Claudea Tricheta, a onda i Dominiquea Strauss-Kahna, riječ je o ustanovi s nužno političkim obilježjima u logici zajedničke valute. Tako smo u jednom času imali dojam da Lionel Jospin misli kako je 'gospodarska vlada' najbolji način za zamjenu glasovite čvrste jezgre koja bi trebala okupljati utemeljitelje šesterih zemalja Zajedničkog tržišta i dvanaest korisnika eura. Jer, na koncu, Europa je doista osuđena na proširenje koje uzrokuje najteže probleme čim se govori o izvršnoj vlasti, a napose čim je riječ o stvaranju političke sile koja bi se trebala utrkivati sa Sjedinjenim Državama. Valery Giscard D'Estaing, koji je nedvojbeno puno dalje od kancelara Schroedera nego se može i pretpostaviti, vrlo je dobro izrazio nedoumicu: 'Velika je Europa odveć raznolika da bi se mogla ukalupiti u federalni ustroj! No europske države, među kojima i Njemačka, premalene su da bi utjecale na međunarodne odluke. Š...Ć Kako onda izgraditi europsku zajednicu unutar šireg prostora Velike Europe, ako ne tako da se toj zajednici dade federalni ustroj?' Pitanje je samo prihvaćaju li članovi te zajednice takav ustroj i prihvaćaju li članovi Velike Europe takvu zajednicu. (...) Čim su Nijemci, ne dogovarajući se s partnerima, odlučili da će sami iznijeti prijedloge, znali su da Francuska neće ići za njima. Kako razmišljati o ujedinjenju francuske i njemačke vojske i diplomacije, kada se Schroeder, barem prema riječima Joschke Fischera, najviše plaši da će svojim prijedlozima uvrijediti Veliku Britaniju Tonyja Blaira? Dakle? Hoće li Europu proglasiti pokojnom pod izlikom da se federalni ustroj još nije nametnuo? Nitko to zapravo ne misli. Ni europski projekt ni prošlost naroda (jedni su osuđeni da ožive, a drugi da prežive) nisu na putu da nestanu. No možda su sukladnost, suradnja i sloga između Francuza i Nijemaca, ponikli iz zajednčke želje za mirom i stabilnošću, ovisno o njihovoj tragičnoj prošlosti, postupno potonuli u virovima nestale sovjetske prijetnje, europskog proširenja, ali i stjecanja ugleda nove Njemačke kojoj više ne treba pokroviteljstvo i moralno jamstvo Francuske kako bi se nametnula međunarodnoj zajednici", u uvodniku lista piše Jean Daniel.